Piše: Boban Stojanović
(Povodom 9.novembra – Međunarodnog dana protiv fašizma i antisemitizma/ Dan sećanja na Kristalnu noć)
Lizalica je tvrdi slatki proizvod, čiju bazu čine šećer, kukuruzni sirup, veštačke boje i arome. Neke lizalice u sebi sadrže žvaku, neku vrstu meke bombone ili karamele. Recept za lizalice kakve danas nalazimo u prodavnicama, uz manje izmene, datira iz 1924.godine.
Jednu takvu lizalicu, htela je, u martu ove godine da kupi jedna devojčica. Romkinja. Imala je novca u džepu da tu istu lizalicu plati. Ali, pre nego što je uspela da to uradi, prodavac je ščepao za ruku, opalio šamar i izrazio sumnju da krade!
Nakon toga, fašizam nam se osladio mnogo više nego ranije...
Baka i deda imali su klavir. Crn, lakiran, polukoncertni, bečka mehanika. Klavir je imao tri mesingane pedale i tri debeljuškaste noge koje su ličile na Mišelinovog lutka s stomačinama u krug. Ispod klavira baka je čuvala pribor za šivenje, Burde a deda nekakve fascikle. Klavir je podužnom stranom bio prislonjen uza zid, naguran u ugao, ali je opet zauzimao skoro četvrtinu dnevne sobe. U ćošku, iza svega, pored treće noge, bilo je moje tajno skrovište.
Danas sam se vraćala sa posla zavezanih ramena u čvor, kapaka muljavih, otekla od neke teskobe, pa se nešto mislila, i mislila, i mislila. Ali, čak mi je i tako mute zvučalo bedno i prosto, toliko da nisam sama sebi htela da postavim pitanje: Vlasto, kada si poslednji put imala osećaj da ideš negde potpuno slobodna? Od patetike mi se digao želudac, ali sam ga vratila nazad, obećala mu špagete sa puno parmezana i nastavila tlačenje sopstvene persone. Da li moraš da radiš? Ono, baš moraš? I baš ovo? A šta bi ti? I baš ovde? A gde bi ti?
Moj tata je obožavao
Nedelja lepih vesti za sve nas takozvane gradjane i gradjanke Srbije. Ne samo da je otvoren Delta City, ne samo da je Milka i dalje in charge za Srbijanski image nego smo i usli u proces pridruzivanja sa EU. Malo je tuznija nedelja za Vericu Barac, ali njoj ko je kriv kad ne zna da prepozna uspeh i Ledolomca kad ga vidi.
Jasno je medjutim - sto losije po Baracku i Njene, to bolje za Srbiju i sve koji joj zele dobro! Ko voli Srbiju, ne moze da voli Baracku, jer ona ne voli Ledolomce, a Ledolomci su Srbija. Jos malo pa i fizicki.
Nadam se da je svima nama dobronamernim
Nije me bilo neko vreme ali strpljen i spašen sada sam u prilici da najavim skorašnje lepe događaje koji će se iz patriotsko-ekonomskih razloga upriličiti i na srpskom tržištu!
Nema više razloga za paniku, stižu novi i lepi proizvodi koji omogućavaju da konzument, po svom izboru, u sebi uvek ima dovoljno ljubavi i/ili mira ali i mržnje i/ili rata.
Sa sinom Aljošom, a kasnije nam pridužila i mala kcer Tara, proveo sam za vikend u parku, sakupljajući opalo lišće i praveći veliku gomilu.
Radnja, naizgled banalna i beskorisna, jer vetar će to razvejati ubrzo posle našeg odlaska...
Međutim,
Danas je EU konačno objavila izveštaj o napretku zemalja Zapadnog Balkana. Tako smo svi mi koji umemo i želimo da čitamo dobili i priliku da vidimo šta EU misli o onome što se dešava ovde. Istovremeno, prestala je potreba da konzumiramo vesti „iz dobro obaveštenih izvora“ ili još gore, „ iz dokumenta u koji je agencija/novinar imao uvid“. Dakle, svi koji to niste učinili pročitajte izveštaj i o Srbiji i o okolnim zemljama. Znam da će većina reći da je očekivala oštrije ocene, ali to je samo diplomatski rečnik koji EU koristi. Suština je tu za onoga ko hoće da čita.
otac moje cerke i citalac ovog bloga
na drugoj sam strani sveta, nemam nijednu njegovu fotografiju niti pesmu
neka ovaj blog bude mesto gde ce se naci njegovi prijatelji
hvala Vam
PS Molim Vas citajte komentare, tu su sada pesme a evo i fotografije sa poslednje knjige
U Beogradu će, sa malo sreće, u Janurau 2008. početi sa radom jedan mali klub.
Osnova će biti strane knjige i časopisi. Imamo novca za nekoliko stotina knjiga (najverovatnije preko hiljadu, ali teško je reći) i nekoliko desetina pretplata na strane časopise.
Focus je obrazovni sadržaj, i nauka i humanities, ali ne baš udžbenici. Popularniji sadržaj.
Ali to je samo fokus, oštrih pravila nema.
Klub će preporučiti članarinu, a postaviti i minimalne cene. Ta minimalna cifra je nula, besplatno, za đake, studente, penzionere i nezaposlene.
Ovo
Drage blogerke i dragi blogeri,
sledi nastavak. U njemu se kritikuju argumenti druge Srbije za nezavisnost Kosova i pokušava da se pokaže kako i oni pate od "viška" nacionalizma. Ključni argument o samoopredeljenju, Kosovu kao delu SFRJ sa "suštinskom autonomijom" i ratnim zločinima razmatraću u trećem delu. Komentari su, kao i uvek, dobrodošli. I ne zaboravite: intelektualna strast uvek, politička ostrašćenost -- that is so last century! :)
Pozdrav.
U petak, filmom Persepolis, otvara se treca po redu Slobodna Zona, jedinstven festival angazovanog filma. Ideja je originalna i dobra, odabrati dokumentarne, igrane i aniomirane filmove, prema kvalitetu ali i stavu koji zauzimaju njihovi autori.
OVO JE FIKCIJA
Substancia Filmes predstavlja
MARIA ALISE VERGEIRO
u
ŠAMAR PANTERU
I kao da je bilo nekad i kao da je bilo tu kada su rođeni moji roditelji, istog dana, iste godine, 20. februara. Pošto sam im čestitao rodjendan 20 februara 1992 godine uputio sam se ka Sebastijanu, tada još uvijek živom banjalučkom klubu. Prohladno februarsko veče bilo je rezervisano za Ekatarinu veliku.
Sala je, trivijalno zaključujem, bila premala za sve koji su to veče htjeli da zajedno sa Milanom i Megi prokrstare menjajući dan za noć, naznajući da idu
ili Danas su nas silovali
Već sam se navikao da nas pedere ljudi smatraju pedofilima i da zaskačemo decu po školskim dvorištima i obdaništima. Navikao sam se i da smo bolesnici, koje treba lečiti elektrošokovima. Navikao sam se i da smo sidaši i odgovorni za smrt miliona ljudi širom sveta. Ali još uvek se nisam navikao da smo ubice.
Danas su sve dnevne novine prenele vest da je četrdesetogodišnja Rozalija Greguš-Skendžić ubijena ubodom noža u srce u svojoj kući u selu Banatsko Višnjićevo kod Zrenjanina i da je njen dvadesetogodišnji sin Antal osumnjičen. Ovo bi bila samo još jedna vest u crnoj hronici da Antal Skendžić nije bio učesnik pilot-emisije prve sezone Velikog brata, koji je saopštio da je biseksualac.
Praktično svugde u svetu manjine (etničke, rasne, religijske) su ispod-proprocionalno zastupljene u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, ili generalno na mestima gde se donose odluke vezane za prioritete razvoja određene društvene zajednice.[1] Postoje i retki izuzeci, kao što je npr. belačka manjina u Južnoafričkoj Republici, Kurdi u Iraku (koji imaju jedno od tri vodeća mesta u zemlji i ravnopravno učešće u svim organima vlasti) ili pak zastupljenost Maora u parlamentu Novog Zelanda