Ines08 je pre neki dan ostavila komentar kod Bocvene i podsetila me na jednu odličnu knjigu "Formule ljubavi - Kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav", koju sam čitala davne 1995. kada se i pojavila u knjižarama. Autor je Dr Zoran Milivojević, transakciono-analitički psihoterapeut.
Odnesi me
Ponesi me
Povedi me
Pošto po definiciji blog može biti i lični dnevnik, a meni se čini da moj to i jeste, ja ću ostaviti sebi jednu pesmu da me na nešto podseti... jednog lepog dana.
Bila jedna bašta
i u bašti klupa
"Tanka je poput posude za prihvat nabujalih emocija koje ne stanu u haiku, kazao je u šali jedan profesor."
Dopala mi je ruku knjižica od stotinak strana sa pesmama japanske književnice Mači Tavara* u prevodu Dragoslava Andrića, prema engleskoj verziji Džeka Stama.
Darko Rundek - Ruke Pusti da ti sviram, duša gine od tišine |
Sačuvajmo našu kuću
...ako se vrati tvoj je
ako se ne vrati, nikada i nije bio tvoj."
Jutros sam se baš obradovala kad sam u novinama naletela na informaciju o Tracy Chapman i njenom prošlogodišnjem albumu. Zaboravila sam na nju.
Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.