2015-02-20 17:50:51
Moj grad| Nostalgija| Roditeljstvo

Mediteran noću

Srđan Fuchs RSS / 20.02.2015. u 18:50

Posle Gimnazije, buraz Aleks me je zaposlio u TV Bastilji, kao asistenta snimatelja, s tendencijom da završim studije kamere na FDU, i počnem polako da gradim karijeru snimatelja. Nisam delio Aleksov entuzijazam za kameru, ali mi je bilo zanimljivo da se kao lejt tinejdž švrćkam po Begeu. Pisao sam tada poeziju, sviruckao sa drugarima iz grada nekakav garažni pankrok – tj. oni su svirali a ja sam bio zadužen za liru i majkrofona. Bilo mi je drago da sam uz Aleksa, on se tada vratio posle trogodišnjeg gluvarenja po ratištima, posle dve godine na Grbavici i na prvoj liniji sarajevskog fronta. Bilo mi je drago da smo tu, zajedno, po Begeu i da radimo neke bezbrižne stvari: snimamo ptice selice na Kališu, građevine, spomenike. Ponekad ga je Informativna slala na ozbiljnije lokacije po gradu, tipa prostorije SPO-a u Knez Mihajlovoj, ili u šesnaesterac SPS-ove vrhuške, u prostorije Naftagasa na vrhu Beograđanke (da l' beše samo Studio B bio iznad njih, ne pamtim?). Da stvar bude gora, šef službe za odnose s javnošću Naftagasa je bio naš rođak, tojest žena tog čoveka je bila sestra naše mame. Čudio sam se koliko je taj lik, PR NIS-a, postao ljigus spram vremena kada smo bili klinci, kada su ljudi pošteno obavljali svoje funkcije i nisu tresli milione na jadu nacije, kada smo ga se sećali kao gotivnog i učenog teče-drugara... U prostorijama SPO-a nisam mogao da verujem u kolikog kreleta je prerastao Vučina – slikao je samog sebe na muralima zidova stranačkih prostorija, u stilu, njegov lik pored Hristovog, apokalipsa srpske nacije i on, Vuk, na krilima heruvimskog lika koji dolazi s Arhistratigom Mihailom i Samim Obrazom Nerukotvorenog Lika Hristovog, i oni svi zajedno u paketu donose Spasenije Serbiji?! Nisam mogao da verujem da takav SPO može proizvesti bilo šta dobro, koliko god ubedljivo pred kamerom zvučao onaj njihov portparol, Aleksandar Kovačević, il' kako se zvao?!

 

 
2009-01-17 11:09:58

Holokaust, kao da se nikada dogodilo nije

Srđan Fuchs RSS / 17.01.2009. u 12:09

225px-Adolf_Hitler_cph_3a48970.jpgovako, otvaram ovu temu samo zato što je neophodna, zato što primećujem rasipanje po drugim temama (čak i na sportskim, nađite naslov: poginula tri palestinska fudbalera u gazi), i zato što ljudi iz nekog razloga imaju potrebu da osude izrael, nedvosmisleno, direktno, i bez zadrške...

lično, o izraelu mislim ovo i ono... mislim da je zemlja i suviše nacionalistična, za moj ukus. državne institucije se previše bave prebrojavanjem krvnih zrnaca (koliko jesi ili nisi jevrejin), umesto da budu na usluzi svim svojim građanima, nebitno imaju li ti građani 140 procenata jevrejskih krvnih zrnaca (na koji način, kojom stručnom analitičnom metodom se krvna zrnca definišu kao ove ili one etničke pripadnosti?), ili su u minusu sa tim dragocenim genima.

 

 

prethodni put kada sam strahovao za sudbinu BS bilo je, čini mi se, kada je pokušavala da napravi uvid u političku pozadinu ubistva ZĐ. ali hajde, kao, premda su sve te stvari na koje je ukazivala tada bile užasno mučne, pretpostavljao sam da će je BT politički dogovori sačuvati, uz evidentno političko sazrevanje tog tkz. mračnog lobija - odnosno, verujem da se radi jednostavno o uverenju da im je neophodna država da bi očuvali sopstvenu ekonomsku relevantnost - ovog puta mislim da su pretnje ozbiljnije.

 

super je kako se nama iz pomešanih životnih priča, skrivenima iza starih imena,  zbilja ponekad razbija u lice sa svim svojim budalizmima. može se mnogo toga reći o upravi institucije koja dozvoljava mladima za ljudska prava da lepe plakate o dobrosusedskoj saradnji sa kosovom i o zločinačkoj vladi izraela koja sistematski ubija palestince dok srbija to podržava, već uvežbana u kršenju ljudskih prava. ali lako je pričati o skupini ljudi, a teže o konkretnim ljudima koji su temelj takvih institucija. .

 jew-stereotype.gif?w=500&h=583Slika 1

Kod neke opičene žene koja je, valjda, dozvolila ovima iz Mladih za ljudska prava da lepe plakate o dobrosusedskoj saradnji sa Kosovom i o zločinačkoj vladi Izraela koja sistematski ubija Palestince dok Srbija to podržava. Žena ima neku funkciju, ove nižerangirane šalteruše su me poslale kod nje jer sam se bunila što moram da se izjašnjavam po nacionalnosti (jer ne moram, to je Ustavom zabranjeno).

 

 

 


images?q=tbn:ANd9GcTUSywPZDYeqpNTmsOEfjxnfBuCeCI7Gy22MOBgeucfNw97FubnaQ                                                                                                                       počev od predsednika stranke (nije kompatibilno umetanje sa chrome-om, ali suštinski bitan link, iz noći poraza od radikalnih luzera: http://www.b92.net/info/izbori2012/vesti.php?yyyy=2012&mm=05&dd=20&nav_id=610985),

preko vrhuške, da najmanjih partijaca - hej, izgubiti od luzera?!;

 

nikome iz demokratske stranke očigledno nije jasno gde su izgubili nas 800 000 pouzdanih glasača?!

meni se nameće samo jedan odgovor, a to je predsednik ili žestoko zaljubljen u sebe pa ne doživljava realnost srbije, ili da nas 800 000 ne nije u kontaktu sa istom zemljom kao predsednik demokratske stranke tadić?

 

 178303.jpg

 

Pisaće verovatno njegovi bliži drugovi o njemu...

Kako god, meni je,  u mojim mnogim peglanjima po komunizmu, bio drag čovek, iskreni komunista, i nenacionalista i veliki srpski rodoljub (onaj koji ljubi svoj rod). 

 

 
2009-11-15 22:10:55
Život

kult smrti u Srbiji

Srđan Fuchs RSS / 15.11.2009. u 23:10

tennis-blog-novak-djokovic-pool2.jpg pre svega, moje izvinjenje jer ponavljam temu koju je Jasmina načela. dužno poštovanje Jasmininim autorskim pravima.

želeo sam nešto drugo da kažem u vezi sa upokojenjem naizgled odličnog malog čoveka Pavla.

ne znam da li se sećate scene iz Braće Karamazovih, kada premine starac Zosima, kada se čitav grad pita hoće li u njegovoj smrti biti pronađeni ikakvi tragovi svetosti, nepresahnuća Života?

 
2008-06-28 13:31:30

Najvažnija tekma Dače Ikodinovića

Srđan Fuchs RSS / 28.06.2008. u 14:31

picture138.gifDača Ikodinović i Deki Savić su mi drugari iz najranijeg detinjstva. išli smo zajedno u osnovnu i igrali smo rukomet za repku osnovne i uvek prolazili na gradsko gde bi nas po pravilu tukle školske ekipe koje su davale igrače u rukometnu školu Stari Grad. Dača i Deki su odmalena igrali vaterpolo u Partizanu i umeli bi da zabijaju golove sa pola terena na rukometnim tekmama. Deki Savić je uvek bio veći od sve dece za dve glave i kada bi se rukovao sa nekim, tom nekom bi posle još pola sata bridela ruka...

Deki je stariji dve godine, i već u sedmom osnovne je primljen u kadetsku repku tadašnje Jugoslavije i u juniorski tim Partizana. od početka je bio sasvim normalan i neopterećen lik, bežao je sa časova kao i svi i dolazio da pijemo pivo u šteku iza škole. jednog dana je doveo Daču koji je tada bio u šestom osnovne i rekao da i on igra u Partizanu vaterpolo i da će biti strava igrač... ostali su mi tako urezani u pamćenje, dva nasmejana dečaka, krupnija i razvijenija od sve ostale dece, momci koji će uzeti u vaterpolu sve o čemu običan čovek može samo da mašta... Dača i Deki, uvek nerazdvojni, i u bazenu nerazdvojni, ko zna možda su oduvek i bili dva dela jednog istog bića...

 
2008-03-29 10:36:16

problem sa ekavicom

Srđan Fuchs RSS / 29.03.2008. u 11:36

SerboCroatianAlphabets.jpgponovo sam sa grupom, ovog puta iz zagreba i slavonije.

pisao sam prošlog puta o tome kako sam sa dubrovčanima imao isti problem, ali kako je taj problem relativno bezbolno prevaziđen - dovoljno je bilo da sednemo skupa, razmenimo par priča o životu te da postane jasno da sam okej osoba iako govorim "po ekavski".

međutim, sada ponovo problem uzrokovan načinom na koji govorim svoj jezik. moram ipak da napomenem da se radi o perifernom problemu - svega njih troje, četvoro od pedesetoro, se žale na ekavicu. mislim, okej, mogu ja da se foliram i govorim svoj jezik "po ijekavski" i lupetam nekakve hrvatske reči, ali samom sebi sam smešan tada, a i blam je, pošto lupam neke reči koje uopšte ne postoje. dakle problem je periferan, i ne želim da radikalizujem čitavo hrvatsko društvo zbog par izolovanih slučajeva. sa druge strane, nije ni okej preći im preko toga, jer su se, potpuno bez ikakvog rezona okomili na najpogrešniju osobu, i to samo zbog načina na koji ja pričam naš zajednički, srpsko-hrvatski jezik.

 
2010-07-27 04:58:36
Život

Gola i krajnje subjektivna istina

Srđan Fuchs RSS / 27.07.2010. u 05:58

Apocalypse_vasnetsov.jpgPosmatram drustvo oko sebe nakon 11 godina odsustva. Secam se jasno trenutka iz 1999. godine kada sam prelomio u sebi i odlucio da napustim sav prethodni svet osecanja, utisaka, misli, recju, svega sto me je cinilo licnoscu do tog trenutka. Za mene licno, 1999-a je obelezila odredjenu apokalipsu dotadasnjeg licnog iskustva, mozda i vise nego sto je delovala apokalipticno na drustvo kao celinu.

Otisao sam u svet, sa jasnom idejom zasnovanom na emotivnoj i duhovnoj uverenosti da za mene nece biti napretka u razrusenoj srpskoj sredini. Nisam prihvatio osudu zivota na stagnaciju, i uzeo sam vlastitu sudbinu u vlastite ruke.

 

Srđan Fuchs

Srđan Fuchs
Datum rоđenja:  20.09.1975 Pol:  Muški Član od:  17.07.2006 VIP izbora:  136 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana