vavrinka je odigrao danas meč svog života.
ali, to nije bilo dovoljno. doduše, verovatno nam je ubio noleta, videćemo od kog materijala je novak sazdan.
Upravo sam pogledao zanimljivu emisiju na televiziji o tome kako su ove dve kompanije, USAID i IREX, donirale, praktično postavile nezavisnu medijsku scenu u Srbiji na noge. Mnogobrojni ugledni novinari iz Srbije su govorili u svim superlativima o pomoći koja je tokom više od decenije stizala ugroženoj novinarskoj profesiji u Srbiji. Čelni ljudi iz B92 i ANEM-a su bili puni svake hvale za ulogu USAID-a i IREX-a. U finansijskim terminima, ta pomoć je vredela, prema Veranu Matiću, 38 miliona dolara. 38 miliona dolara, kada pripada jednom čoveku, zvuči jako mnogo. Ove pare su ipak razdeljene po celoj Srbiji, na mnoštvu projekata, tako da to i nije toliko mnogo, posebno ne za američke standarde.
Između ostalih, i ovaj web na kome se mi javljamo, kao i TV B92, postoje zahvaljujući američkoj pomoći. Tokom emisije na trenutak se i pojavio snimak dragog nam bloga (u prvom planu je bio blog marca de manccinija, nadam se igrom slučaja, da nije Завера!), kao i meni lično veoma dragog, prvog foruma b92.
Nekoliko snažnih utisaka је emisija ostavila na mene.
ovaj nevjernički puk ne ume ni krismas da čestita
okej, prethodni blog je obrisao B92 jer nije ocenio unos kao autorski tekst, a čini mi se i da postoji u pravilima da se ne sme nastavljati blogom na tuđi blog, ili tako nešto. Bojan B je pokrenuo veoma važnu temu po meni, odnosno na neki način, temu od vitalne važnosti za Srbiju u ovom trenutku, njeno ponašanje na međunarodnoj sceni. Bojanovu repliku možete videti ovde, kao i konsekventnu diskusiju.
u njoj Boki kaže, i oko toga mislim da je konsenzus u Srbiji, kako kod komentatora na portalu B92, tako i šire od toga, da je u osnovama ovo međunarodna politika danas -
šalamala. ne nameravam da pišem o tome. o tome će Vučko, kako je najavio pred automatik-zaključavanje na prethodnom blogu, i ja se takođe stavljam na listu čekanja s interesovanjem. početak knjige svakako deluje obećavajuće.
"One of Our Brothers Had a Dream..." is about Fisk's first interview in 1996. with the leader of al-Qaeda, Osama bin Laden in the mountains of Afghanistan. The title of the chapter is derived from bin Laden who explains that one of his fighters had a dream of Fisk, wearing a robe and with a beard, and who was approaching them on a horse, signifying that he was, according to bin Laden, a "true Muslim". Fisk immediately understood the context of the dream as an attempt by bin Laden to recruit him into his organization.
Dok se jevrejsko-arapski sukob približava polako drugom stoleću, ono što se odigralo u prethodnih 8 dana bio je prvi, gotovo isključivo raketno-vazdušni oružani sukob, smatra Njujork tajms. Izraelski ambasador u Americi, Mihael Oren, smatra da se Izrael u ovoj poslednjoj krizi nije sukobio sa Hamasom, već sa Iranom.
Beograd, 17. novembar 2812.
PREDSJEDNIK Ivo Josipović II danas se u srbijanskom parlamentu još jednom ispričao za zločine koje je hrvatski narod počinio prema Srbima u Drugom svjetskom ratu.
"Prije nekoliko godina na ovome istom mjestu moj je prethodnik izrazio duboko žaljenje za zločine počinjene nad Srbima tijekom Drugoga svjetskog rata na području kvislinške tvorevine zvane Nezavisna Država Hrvatska. Njegova je izjava pomogla da se led otopi; dala je važan poticaj hrvatsko-srpskim odnosima", kazao je u Srbiji Josipović te dodao da ono što će reći ne služi kako bi se "led otopio", jer među "prijateljima nema leda".
Human stem cell-derived otic neurons repopulating the cochlea of deaf gerbils. Human cells are labelled green, and the red is a marker of neuronal differentiation. Therefore yellow cells are neurons of human origin.
valjda još otkada mi se 22-ogodišnji najstariji brat vratio se demonstracija 9. marta 1991. godine, unevši za sobom u kuću tragove pretprpljenog nasilja po svom telu i zapah suzavca koji je u meni, tada petnaestogodišnjaku, momentalno pobudio mučninu i nagon ka povraćanju, stekao sam simpatiju i naklonost ka srpskoj demokratskoj opoziciji. te nesrećne '91. mama mi nije dopustila da idem na proteste, ali već sledeće godine nije imala više kontrolu nada mnom. bio sam gimnazijalac, sa školom u centru zbivanja, upućen u sve, i zainteresovan.... u prvoj fazi više protesta radi, a u sledećim fazama, kada se plišana revolucija pretvorila u proteste prosvetnih radnika, više izostajanja sa nastave radi i druženja sa ekipom iz drugih škola po centru, akcijama, skitanjem, duvkom, lepim devojkama iz drugih gimnazija. na nastavi je bilo ubitačno monotono: depresivni profani bez primanja, neki od njih zaluđenici koji su tovarili na svojim dvočasima komunjarsko-slobističkom političkom indoktrinacijom, podržavanjem politike rata, podržavanjem etike nasilja, odevanjem po poslednjem kriku mode predstavljenom na televizijama palma, rts, pink, i sličnima. moja simpatija za demokratsku opoziciju nije jenjavala, a društvo je bespovratno tonulo u sivilo, apatiju, dizelaj, šabanluk, devojke u kurvanje sa novopečenim bogatašima, momci u sitni kriminal (neki od njih, koji su želeli krupniji kriminal, prijavljivali su se kao dobrovoljci da idu na ratište), svi zajedno u očaj i besperspektivnost, pojedinci u teške droge...
evo, konačno, ono što je većina hejt-ljudi želela konačno se i dogodilo.
Bojan Bošković je podneo ostavku na mesto generalnog menadžera Exit festivala.
čeda očito ima težak problem da dopusti da se ljudi oko njega slobodno izražavaju, ne znam stvarno da li je to do njega kao osobe, ili ima nekakav krug komunjarskih mrakusa oko sebe koji mu forsiraju taj staljinistički imidž?
taman sam se obradovao kada je drago konačno postavio post o ldp-u, kada se konačno stekla šansa da razgovaramo o slabostima ove opozicione stranke, kada je tamo a ono međutim?