da li iko zna kakva je sutrašnjica jat-a? današnjica je stravična.
bez vize za izrael.
velika stvar. mali korak za srbiju, ali veliki korak za mene. ;)
interesantan detalj je da se to dogodilo pod najdesničarskijom vladom izraela u poslednjih par decenija. ali dobro... važno je da mi možemo da putujemo. tojest vi, tojest ja s vama.
zanimljive teze je izneo vuk liberman tokom protokola:
natrčao sam letos na otprilike ovakve likove u vozu na relaciji NS-BG. ne znam da li pod uticajem eseja valtera benjamina, ili iz ko zna kojih pobuda, doživeo sam senzaciju u kojoj sam video ove momke, na prvi pogled bezazlene i, tako, upuštene u dobroćudni razgovor sa putnicima u vozu kako, eto, "ljudi ne razumeju ОБРАЗ, а ОБРАЗ је jedna čestita organizacija kojoj je stalo do srbije i srpstva dok je mediji prikazuju kao zločinačku i fašističku organizaciju i unose samo nemir među ljude i šire netoleranciju prema ОБРАЗ-u"... dakle, uleteo sam u senzaciju u kojoj sam video ove momke u otrpilike sličnim uniformama, naoružane, kako idu kroz voz legitimišući ljude, dok one koji im se učine kao nepodobni skidaju sa voza i šalju posebno opremljenim za tu namenu šinobusom u nepoznatom pravcu...
dobro, možda je to bio i samo neki moj trip potpomognut prevelikim uživljavanjem u benjaminov esej i čudnom koincidencijom pojave obrazovaca u istom mahu u istom vagonu, uglavnom osetio sam strašnu nelagodu i sišao iz tog voza i sačekao drugi, poslovni, koji je za razliku od ovog putničkog duplo skuplji mada podjednako tako stiže u beograd nikada, posle tri sata smlavljivanja na letnjoj jari i na izuzetno nekvalitetnim šinama; iako je usled nerealno duplo skuplje karte poslovni voz osiromašen za prisustvo šarenolikog srpskog nižestaležnog puka.
dužan sam javno izvinjenje Aleksandru Stojanoviću jer sam na Tijagovoj temi o visokim i vas dan nepogrešivim Srbima Ljudinama,
prilikom oplita po sportskim komentatorima RTS-a rekao,
na uvredljiv način,
da je Alek Stojanović komentarisao Čavićevo zlato,
parafraza:
"kako je Čavić Munjoza pogledao, Španac se sav skupio, Srbin je naš Milorad, Srbenda!"
Dobio sam nekolicinu zanimljivih komentara na temi o Bojanu, pa ću ih preneti ovde u cilju nastavka razgovora, uglavnom zbog toga što mi je tema potonula pod pritiskom tmastih i sudbinskih političkih problema. Iako imam utisak da je komentarima uglavnom odgovoreno, pomislio sam da možda ima prostora da ih odvojim u zasebnu celinu, čisto ako neko bude tragao na internetu kroz petsto godina tražeći materijal za članak o sudbini malih umetnosti u Novom Sadu početkom xxi veka.
Pre nego što splitujem te komentare, negativnokritički nastrojene ali vredne pažnje, barem samo za budućeg poslepetovekovnog čitaoca; želim samo da naglasim da kada kažem "male umetnosti", mislim na njih u grubom materijalističkom smislu: "male" su jer su siromašne, nemaju buđelar, nema čovek za šta da ih uhvati, ne voze se u skupocenim autima, ne žive u prvoklasnim vilama.
Znači, upotrebljavanje termina "male" vrlo je uslovno, jer uopšte ne uzimam u obzir kakva je čista vrednosna strana spornih novosadskih umetnosti, ne ulazim u to da li se radi o izuzetnim delima u svojim osnovama, već samo u to da li ona donose zaradu.
Evo tih negativnih komentara iz sveta novosadskog art podzemlja početkom trećeg milenijuma,
a ti, budući čitaoče (ili buduća inteligencijo. ne nužno humana), nadam se da ćeš imati neke koristi od ovih komentara, čisto da možeš da razlučiš kako je izgledao umetnički život (i uopšte egzistencija) kod nas u Novom Sadu, u prvoj godini ekonomske krize koja je pogodila čitav svet uopšte a male sredine posebno.
zanimljive su ove podele između Hrvata, kako si ako i malčice barem Srbin sigurno nelojalan građanin hrvatske države, kako i pojedini Srbi tamo izigravaju veće katolike od Benedikta ne bi li postali prihvaćeni od strane društva,
kako se fanatično ne podnosimo, a u svemu ponašamo skoro istovetno. sledeći tekst o etničkom poreklu nove premijerke Hrvatske mogao je biti napisan i na stranicama relevantnih desničarskih organizacija iz Srbije.
ko može da pobije tezu da smo Hrvati i mi različit narod?
nisu nas podelili religiozni uticaji u srednjem veku, a potom i interesi velikih sila u novija doba?
dakle ko uspe da me ubedi da smo Hrvati i mi različit narod,
dobije pivo od mene.
dakle, srpstvo Jadranke Kosor iz perspektive hrvatskih desničara:
ne znam da l' je sajber-kolega Ivoje na poslu ovih dana na srednjem Istoku, ali svakako iz Irana stižu dirljive vesti.
TEHRAN - Hundreds of thousands of people marched in silence through central Tehran on Monday to protest Iran's disputed presidential election in an extraordinary show of defiance from a broad cross section of society, even as the nation's supreme leader called for a formal review of results he had endorsed two days earlier.
možda lično ljude iz Srbije boli ćošak za iransku muku (mladići, kradići, šengeni, rentgeni, blok 44...), i ne znam iz kojih ličnih pobuda, ali je meni iransko događanje naroda iz nekog razloga veoma blisko.
ali izgleda da nije sve tako naivno tamo, ispaljuje se borbena municija u goloruku masu, ljudi su na ulici. možda dešavanje od epohalnog značaja...
Čapri: edi_va + serge
Yoav Shamir je režiser dokumentarnog filma koji prikazuje mlade Izraelce, muškarce kao i žene, koji posle odsluženog vojnog roka od tri godine, većinom provedenog u kriznim regionima, odlučuju - da za vojni rok odsluženu platu od 15 hiljada ILS (2680.79 EUR) - potroše na put u Indiju. Tamo taj novac investiraju u sve moguće vrste opijata. Većina njih je u neprestanom tripu. Slavi se od jutra do mraka, iz dana u dan.