Puno ružnih i tužnih vesti.
Evo jedne lepe, da razbijemo monotoniju.
Sećate se da sam pre nekog vremena napisao blog o ska klincima?
*JOŠ JEDAN KORAK DALJE ---------LINK
Pa evo. Majstori su pobedili i kao prvu nagradu dobili mogućnost da snime jednu pesmu.
I snimili su je.
Ladies and gentlemen, for your ears only: *SKADRILLA!!!
“Mili, kada ćemo ozvaničiti ovu našu, može se reći dugotrajnu vezu? Vreme prolazi, a mi nikako da stanemo pred matičara. Roditelji nam sede na grbači i rođaci, a i ova silna deca koju izrodismo se pitaju, da li ćemo konačno postati muž i žena?! Znam da je brak prevaziđena institucija ali zašto mi baš da živimo ovako moderno? Eto, ne moramo u crkvi da se venčamo, ne moram ni venčanicu da kupim niti da je iznajmim.
Pošto je nasekao drva, jedan starac je seo na stoličicu sa tri noge. Takozvani tronožac. Nasekao je dovoljno drva, pa se umorio. A ipak, nije seo samo da bi se odmorio. Seo je tek tako, da bi seo. Plavosive pantalone i bela, možda, nekada davno, ispeglana košulja. Na nogama gumena obuća, a između sečivo sekire. Drška sekire se penje do kolena i završava u čvornovatim
Bilo je to pre nekih mesec dana, kada je Kukusigameni Girl (pogađate, moja ćerka od 17 godina), došla i rekla da njen dečko M. ima bend. Pa dobro, šta je to mene briga što dečko ima bend?! Osim što sam i ja imao bend i što sam po ceo dan svirao. “Lepo, lepo”, rekao sam i da bih izgledao zainteresovano upitao: “A šta sviraju?” I ona, kao iz topa opali: “Ska!” Ska? Sećate se da sam pisao blog o Ska muzici?
Dugi niz godina, film u Srbiji traga za svojim identitetom. Što zbog minimalnog novca u filmu, što zbog nesnalaženja u tim novonastalim uslovima, što zbog okruženja dovoljno nadrealnog, a u isto vreme filmski neopisivog, što zbog nakaradnosti estetike koja preovladava, što zbog povlašćenosti nekih autora, što... I tako bih mogao do sutra.
Onda je ovaj kraj Srbije bio gotovo sasvim pust, ne znam:ili je to bilo zbog kakvog iselenija, ili su Turci narod rasterali, ili je kuga pomorila.
Prota Mateja Nenadović
Šta ćeš da učiniš vladaru moj? Kuga je svuda oko nas. Šta ćeš da preduzmeš? Umiru ljudi svakodnevno. Neki su već odavno pobegli, vladaru moj, a ovi koji su ostali sede i čekaju. Valjda tvoju odluku, tvoju pomoć. Ili pomoć od Boga. Eno, crkve su pune. Hiljade se mole i iščekuju milost. Ispred tvoje palate, stoje mnogi drugi. Obećao si im život, a smrt im svakodnevno na vrata kuca i decu im poziva.
„Knjiga o dva principa“ je svedočanstvo o gnostičkoj, katarenskoj, bogumilskoj jeresi. To je spis koji je nađen u odlomcima i prepisu iz sredine XIII veka. Na to, da je bio celovit i višetoman, upućuju svedočenja inkvizitora i teologa koji su se bavili ovim spisom pre 1250. godine. Ovaj spis istoričari, koji proučavaju tokove jeresi unutar hrišćanstva, smatraju „Svetom knjigom albižanske jeresi“.
Fobija – (grč. phobos ) – strah; med. patološki strah
Ovih dana, fobija je reč koja se prečesto pojavljuje na blogu.
Najčešće imamo strah od nepoznatog ili makar nerazumljivog.
Od toga počinjem da strahujem.
Postao sam pravi fobofobičar.
Gnostici su bili listom protiv knjiga i predanja Starog Zaveta. U njima su nalazili dokaze božanskog kao principa zla, samovolje, pokore koja se bezrazložno usmerava na ljudski rod. Na taj način gradili su i sopstvenu politiku –
Posle prva dva nastavka, moram da napomenem da ja ovde ne iznosim svoje stavove, već pokušavam da isprovociram diskusiju o iznetom.
Naravno da imam želju da upoznam ljude sa ovom materijom, malko gurnutom u zapećak. Ali imam i želju da ukažem na fenomenalne načine sporenja zvaničnih stavova crkve, koji ni danas ne bi bili manjkavi.
Pa zato, idemo dalje.
Idemo dalje.
Južnoslovenski vladari, u želji da što brže organizuju sopstvenu državnu vlast, gledaju prevashodno sopstveni ekonomski interes. Pretvaranje dela slovenskih masa u kmetove za njih znači izgradnju novog društva, koje je već u nekim drugim zemljama uspostavljeno. Kako Južni Sloveni više nisu vojna sila Vizantije, to vladari imaju odrešene ruke, ali – sudaraju se i sukobljavaju sa sopstvenim vojskovođama, sitnom vlastelom koja neće da se liši svojih vojničkih družina i koja želi da njihova imanja obrađuju poluslobodni ili slobodni seljaci, koji određenim porezom plaćaju zaštitu vlastelinu. Tako počinje viševekovna istorija verskih ratova na Balkanu: na jednoj strani, gnostici koji se bore protiv Rima i protiv Konstantinopolja, a time i protiv sopstvenih vladara koji su prihvatili kraljevska znamenja od jednog od ova dva centra; na drugoj strani su vladari koji su prihvatili Konstantinopolj i moraju da se bore ne samo protiv gnostika, već i protiv vlastele koja prihvata volju rimskog prvosveštenika; na trećoj strani su oni koji su prešli u katoličanstvo i koji očekuju da im u borbi protiv ostalih pomognu dva inkvizitorska reda, dominikanci i franjevci.