Najbolja stvar koja mi se desila na ovom blogu su preporuke. Pri tome, naravno, ne mislim na lajkovanje mi postova i komentara, već na ono što na ovim stranicama jedni drugima ispreporučujemo za čitanje, slušanje, gledanje.
Tu sam profitirao samo tako.

nadahnut Brajovićevim sjajnim blogom riješih da izbacim u virtuelni etar nešto od mojih davnih poetskih uradaka ... pa kud puklo

Može jedna fotka? No problem, ako fino zamolite ... ili pak imate Kalašnjikov ;)

   Izgleda da svi primorski gradići imaju tu istu šizofrenu ambivalentnost – ljeti su skroz histerični i euforični, napumpani milionima hormona, a onda s jeseni izgutaju svoju preveliku dozu tableta za hibernaciju i ... umru duboko.

Sinoć sam bio u gradu da se uvjerim u stepen njegovog mrtvila. Iako je bio vikend jedva da nas je bila šačica ljudi napolju.  Simulacija akcije za šankom, votka, pivo, rakija, iščašene priče i smijeh koji jauče kroz gluvu noć. Mrtvilo je veće nego što sam i pretpostavljao, plus sutrašnji mamurluk.  I opet moja omiljena tema – kolektivana

Moje djetinstvo je u mom sjećanju pohranjeno  kao jedan veliki magloviti oblak vedrine, sa pojedinim, kao kristali bistrim i jarkim detaljima.

Jedni od čudnijih detalja usred tih prijatnih zasjenčenih uspomena su veliki izlozi prodavnica iz tog vremena. Naročito oni na prodavnicama tekstilne industrije i mješovite robe.

Najvrijednije putovanje je ono s kojeg se ne vratiš onakav kakav si na njega otišao. Pri tom ne mislim na boju tena nakon povratka sa ljetovanja. Ustvari, ciljam na izlaganje jednom daleko neobičnijem i "opasnijem" zračenju nego što su to sunčevi kraci.

 gost: dr zura

"Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje , i samo su dva dobročinitelja : rad i um" - Lav Nikolajevič Tolstoj 

 ok, Žone, evo ga!

Ovaj naslov predstavlja  parfrazu rečenice Cijela Moskva voli Harmsa iz priče Moć Gubilišta (1997) Viktora Jerofejeva

upadajte, kafa je gotova!

hole like a head