Gost autor: St.Jepan
Ukoliko neko ovaj tekst shvati kao poziv na pljačkanje radnji, neće pogrešiti.
Ovo jeste poziv na pljačkanje radnji
---------------------------------
Zimus, Ana mi je dala svoju šifru i blanko imprimatur - odobrenje da u njen blog kačim šta mi dune i kad mi dune. E, pa već nedeljama ne duvka mi ništa, a noćas, dunulo mi, eto, da ovde okačim jedan (gle, baš njen) чрезвычайно интересний tekst, .
Dunque, moja domačica, istovremeno i moja gošća, juće napisa ovo:
--------------------------------
A SAD MALO O GLADI
pretpostavljam da se većina ovdeučestalih seća azema vlasija iz "onih" vremena i da bi ponekoga od tih što se sećaju zanimalo šta on priča danas. meni je, recimo, najinteresantnije ono što priča u poslednjih 15tak minuta emisije, o ambasadi u beogradu i još nekim "sitinicama"
"najkraći put od beograda do beograda vodi preko - beograda" (a. vlasi)
Umesto odgovaranja na pojedinačna pitanja jesam li sama skinula svoj tekst - odgovor na seriju pitanja na nekom blogu " da li ti (A. R) smatraš Ratka Mladića zločincem" a na temu pojavljivanja Ljilje Bulatović na TV B92 (što je neko čudnim postupkom doveo u vezu sa mnom) - napisaću objašnjenje (a vi ga izvolite skinuti)
Ne, nisam ga sama skinula, nestao je nekih pola sata nakon što se pojavio.
Obrazloženja:
1. obrazloženje: rekla sam da je R. M. zločinac i samim tim žrtva (pokušaj da se pozovem na brojnu literaturu
Pričao je na (slobodno) srpskom (na zaboravljenom srpsko-hrvatskom ustvari) odgovarao na pitanja strpljivo strpljenjem vojnika koji gleda sagovornika, gleda dakle (i pita se dokle će ovaj da lupeta/zapitkuje) , ponekad porpimi intonaciju čoveka koji se obraća nekome ko ne zna jezik ili tu nešto zamajava i ništa pod milim bogom ne razume.
Šalu na stranu. Šta Agim Čeku kaže o izrućenju Mladića, o ratu, o miru, o tome kako i koliko Beograd (kao stilska figura,
Ime mesta za ovu priču, kao ni ime gorepomenutog hotela, nije važno. Hotel se nalazi negde a do tamo se stiže nekim makadamima, oznaka nema, tako da je neminovno (to kad prođe više od 5 dana) zapitati se da li mesto zaista postoji ili ste upali u neku daleko bilo dimenziju. Upali ste u daleko bilo dimenziju, shvatićete negde oko 6. dana - kako je i red jer 6 je brojka simbolična i sasvim prikladna za shvatiti te stvari oko daleko bilo dimenzije. Kad to shvatite - razloga za brigu više nema.
Hotel je izvanredan, ne može da se kaže. Istina, ako vam se izvoljeva
Tu sve piše, polazak pred zoru - čekam da dođu po mene i da odjašemo tamo gde je Bog rekao "nemam braćo nerava za vas, nos'te se u tri lepe" . Sumnjivo sam mnogo stvari spakovala, gledam dva ogromna kofera i brinem. Gledam torbu pored dva ogromna kofera i još više brinem. Laptop i podrazumevajuće sitnice - ko selidba bogte. A nije.
Da se ne lažemo znala sam ja da će doći i taj dan, a neće biti parada i neće me radovati prolećni Beograd nego ovo:
to je bilo možda neke devedesete, ili devedes' prve, kad sam pripomognuta od strane lica koje je napravilo pesme koje sad puštam, otkrila waitsa i meredith monk, baška evropski film i onog prokletog fazbindera s njim... ne kažem, ima tu i dobrih stvari, čak bih mogla da potpišem da su dobre gotove sve. pazolini je hteo da mi skače po nervirima, mada opet kažem - dobro je to.
otkrila sam (isto tada) i praha - grad straha, i amsterdam odakle sam se vratila deblja nego što se prosečan jedvapunoletnik vraća s tog mesta, da duvam me mrzelo (kašljem, spava mi se i budem
Gost autor: Stjepan Mimica