Moj gost ne želi da otkrivam njegov identitet, ali želi da sa vama podeli prvi deo prve glave svog romana...
Znam da je malo duže, ali tako je to s romanima. Žarn? Fantastika-mač i magija.
Drugi deo prve glave okačiću za nekoliko dana...
PROLOG
Odin je imao dva brata. Udruženi, oni ubiju diva Imira. Njegovo telo odnesoše u sredinu pustoši zvane Ginungagapa. Od njega stvoriše svet. Od Imirove krvi postaše mora i jezera, od njegovog mesa zemlja, a od njegovih kostiju nastaše planine. Za vreme tog raspadanja, crvi koji su se pojavili iz leša diva Imira, preobratili su se u Svetle vilenjake i Tamne vilenjake. Svetli vilenjaci, koji žive u vazduhu, dobroćudna su, zadovoljna stvorenja, ali Tamni vilenjaci, čija su područja podzemne oblasti, crnoputi su, zli i štetočine...
IZ NORVEŠKE MITOLOGIJE
Unapred se izvinjavam svima koji
a) Nisu vernici
b) Mrze da čitaju dugačke citate
c) Ne vole javne prozivke na blogu
Ali MORAM da prozborim o ovome!
SVAKI PUT, ali SVAKI PUT kad se dogodi neka katastrofa odnekud izmile „Hrišćani" i „Bogobojažljivi" i počnu da nam mašu raznim „Tako vam i treba" i Otkrovenjem Jovanovim!
Muka mi je od toga!
Stvarno!
I zato, za sve koji bi da mi mašu Biblijom, molim vas, budite ljubazni pa dobro proučite ovaj deo Besede na Gori. Pročitajte sa razumevanjem - nekoliko puta ako je potrebno. Pa onda sedite i DOBRO promislite šta radite...
Hvala unapred.
Upravo smo se lepo ljuljali - zna li neko gde je udario zemljotres?
EDIT:
Posto smo saznali gde je bio zemljotres, slobodno nastavite da izvestavate o situaciji na terenu ili o svom dozivljaju istog.
Hvala svima na brzom odzivu!
EDIT 2: (22:21 04.11.2010)
Opet se ljuljalo. Valjda ona smirivanja...
Prvo me je u ponedeljak dočepao grip.
Doduše, kao i u svakoj dobro uigranoj porodici, ako glavni zamajac zaškripi, situacija postaje blago kritična. Mislim, jeste da je mama bolesna, ali gde, zaboga, stoji...? „Maaamaaaa...!"
E, kod nas je kulminiralo juče.
Rečnik Matice srpske kaže:
Tràdīcija (ž. lat)
1) a) Usmeno prenošenje istorijskih činjenica, predanje
b) Verovanje, običaji, pravila ponašanja i sl. Koja se prenose sa pokoljenja na pokloljenje.
2) pravn. Sticanje svojine pokretnih stvari predajom stvari iz ruke u ruku.
U Vujaklijinom leksikonu piše:
Tradicija (l. traditio)
predavanje, s kolena na koleno usmeno širenje (priča, pouka; verovanja, običaja i sl.) vest; običaj, navika; prav. predaja
Proverila sam i Oksfordski rečnik engleskog jezika, definicija je slična.
Ali, što se Bocvane, a i većeg dela Afrike tiče, ovim definicijama pod hitno treba dodati još jednu:
Tradicija
Najčešći i najuspešniji, gotovo neopoziv izgovor za sve što ne želite da uradite!
(Npr. Ne mogu to tako da uradim, nije naša tradicija! Mi, po našoj tradiciji, to ne radimo! To ne mogu da jedem jer nije tradicionalno! Iduće nedelje ne dolazim na posao zbog tradicije!...)
Ako mislite da preterujem, slobodno možete da se raspitate kod bilo koga putnika - namernika koji se zadržao u Africi više od dva dana!
Prvo da se izvinim svima koji su nestrpljivo čekali nastavak sage zvane „Inkluzija u praksi" - imali smo mesec dana respiratornih infekcija (uključujući dva bronhitisa i jednu upalu pluća), pa nisam postizavala da piskaram, osim da povremeno ostavim poneki komentar.
Ne shvatam šta se događa, ali kapiram da je, očigledno, nešto važno i da, s obzirom da sam na mesec dana od porođaja sa najmlađim, pokušavaju od nečega da me zaštite...
Konačno, Žmu priznaje da se, izgleda, nešto događa kod kuće. Nije baš siguran šta? Misis Kuki je videla nešto na Euronews-u, al' to kod nas je mnogo komplikovano - ona ništa ne shvata, samo je pisalo Beograd i videla je neku gomilu i...
Au! Stvarno nisam u kondiciji!
Još uvek pokušavam da povratim dah!
A tek je prošao PRVI dan škole...
Šta se desilo? Udarila me praksa u glavu, svom silinom, pa sam grogi kao bokser posle desete runde i nekoliko knockdowna!
Opustila sam se mnogo zbog dobre saradnje sa našom osnovnom školom, pa nisam dobro uradila kondicione pripreme za srednju!
A trebalo je, to sad vidim i sama.
Mislila sam da sam oguglala na ljudsku glupost i predrasude kada je disleksija u pitanju (na kraju krajeva, ratujem sa tim od kada je Mudrici/Filozofu dijagnostikovana, u I razredu osnovne), ali, današnji kratak susret sa budućom nam razrednom ostavio me je bez teksta.
Nisam, još uvek, nameravala da se pozabavim ovom temom, vadeći se na činjenicu da je još raspust, ali sudeći po nekim komentarima dole, kod Krugoline, vidim da je krajnje vreme da potegnem i ovo pitanje.
Deca sa posebnim potrebama.
Kako to izgleda u praksi?
Teoretski, konačno smo dobili inkluziju, znači, sva deca imaju pravo da idu u „običnu" školu, da se ravnopravno školuju sa svojim vršnjacima.
Ali, kako će to praktično da izgleda?
Neko pomenu da su učitelji imali cela DVA dana seminara. I sad su, kao, osposobljeni... Za šta?
I šta je sa nastvanicima? Jesu li i oni imali dva dana seminara?
Neko me će se, verovatno učiniti da je odgovor jednostavan, ali, naše mišljenje po tom pitanju daleko je od univerzalnog i uvreženog svuda u svetu.
Neki narodi dan danji bogatstvo mere količinom zlata koje porodica poseduje.
Neki drugi, opet, više vole keš.
Za Mocvane, biti bogat znači imati puno stoke. Naročito krava. To je jedino bogatstvo koje se računa. Može čovek da ima novca u banci, uspešnu firmu, dobra kola, ogromnu kuću - sve to mu ništa ne vredi ako nema krave! Zato, pridošlice često ne mogu da razluče koliko je neko stvarno bogat. Jer, spoljna obeležja bogatstva, u većini slučajeva, ne postoje, a ona koja tako izgledaju ništa ne znače.