Da li je moguce uzivati u prolaznosti postojeceg dana bez stalnog dodira proslosti...

Misli, opsesivne ili nametnute jasno nam govore da proslo ne mora u potpunosti da nestane. Osecaj damara koji je u daljini vec okruzen sivim oblacima, neuhvatljiv a istrajan u svom nemilom postojanju.

Postoji proslost mila kao zagrljaj, ona koja ti daje osecaj sigurnosti kao kad te neko uhvati za ruku i povede. Takva nas ispuni setom.

Sadasnjost je nekad tako intenzivna
 
 "Molim te mi ti napisi sastav na engleskom o Beogradu" potrebno je sutra za projekat (sad to zovu projektima).Posle cu da prebacim na USB, bla,bla.

"Ok, ali da sve recenice procitas naglas i prevedes."

I onda ono cuveno kako da napises a da ne izgleda da je "neko" pisao plus da se ipak iz toga nesto nauci. I onda, ko me tera na to, ali da to ipak ima i neku dusu, da ne bude samo nabacan tekst.

I stvori se tu Beograd na brzinu preko cele strane male sveske.

Malo o zalasku
 



(Atmosfera u ovom tekstu je kao u pesmi " Ovo nije san" U skripcu.
Nesto je tu misao samo, nesto stvarnost. Jedna noc kad je sneg vejao dugo,bas dugo.
Izostavljeno -  oko braon boje, oko plave boje.)


Kao da nema tise ulice u Beogradu kada se proredi saobracaj a noc zaigra taman mistican ples kao kontrast snegu. Kad drvoredi deluju damski elegantno pod velikim pahuljama koje su ceo dan zauzimale odredjeni polozaj.Iznad tvoje glave je bal. 

Ta mocna ulica spusta se sigurno i nadmocno ka centru sa visine, ukrasena smetovima.Siroka ulica  secanja

 


Kisa i dalje pada, sada nekako drugacije""""""""


12 dana.

Ne zove on nju, ne zove ona njega. Prkos, inat, dostojanstvo prizvano iz nekih davnasnjih ubedjenja. On zatrpan poslom, ona dobija snagu svakim danom koji prodje.
Necu ja prva(prvi) Misli pred drugima skrivene, o njemu, o njoj. Tisina.

Ulica, blizu njegove. Kisa rominja. Ona treci dan zaredom u blizini poslom, ne javlja mu se. Istrajava.
Hoda  uzdignute glave, polako (sa namerom) i odjednom ga ugleda. Zove ga. On staje, zatecen, ne mrda. Prividno miran.Prilazi mu.

Poljupci izmedju

 



 Da, da, vruce je, oooopasno vruce, prosto nemoguce, odjednom.

 Kao da je Beograd zagrlila Sahara i stisnula jako u taj zagrljaj pa ne pusta. Kaldrma, ocuvana u nekim delovima grada deluje kao da ce se istopiti od vrucine a beton isparava nezaustavljen u tome ponekim drvetom i mikro naletima vetra.

 Kretati se po centru Beograda postaje sve veci i veci stres, kao negde daleko preko granice sto vidjasmo. Kao da svi voze automobile, a ti isti bi trebalo i da se parkiraju. Po zonama. Ograniceno. Ne mozes ti tu da zasednes pet sati, pa nije to tvoja prcija. "Ma,

 

 
 Ima dana kad vam se razgovori sa ljudima popnu na glavu, kad bude tesko da saslusate drugu osobu jer vas zasipa necim sto je njoj ili njemu vazno a vas ne zanima uopste. Umorite se od posmatranja slicnih prizora, nekih lica koja su vam neispirativna u bilo kom smislu a eto, tu ste, nema bezanja.
 
Privilegija nas ljudskih bica je da i pogled i misao mozemo da usmerimo ka necem drugom. Naporno i tesko, da, ali nije nemoguce.
 
Prelazim most i idem iz Starog Beograda na Novi Beograd, posmatram u daljini svetla
 

Ne znam sta se desava sa nama kao narodom i da li je tako i u drugim zemljama. Da li ste uocili preopsirnost i nepotrebne detalje, monologe, digresije u raznim poslovnim pregovorima.

 Divim se svima koji mogu da saslusaju takve nalete a da zadrze sopstveni mir i dobiju mogucnost da kazu na kraju ono sto je relevantno.

 Da li se ipak desi da uletite u nadglasavanje, nadjacavanje, gde da bi zaustavili monolog prepun hvale za govornika i sami uletite u pricu koja postaje digresija. 

 Kao da takvi razgovori postaju neka vrsta svakodnevnice.Ne pisem samo o razgovorima

 



Vilin konjic veceras zarobljen u svetlostima radnje koja radi do devet uvece. Jos deset minuta do zatvaranja. Prodavacice i ja sa njima pokusavamo da mu spasemo zivot jer se opasno zalece na sistem za ventilaciju gde ce se zaglaviti zauvek. Nestace divna plavicasta boja sa zelenkastim odsajem i krila koja lice na neznost. On konacno izlece kroz otvorena vrata prodavnice u toplu novobeogradsku noc. Jos malo cavrljamo i svako odlazi svojim putem.
 
Minut kasnije jedan od posmatraca na trotoaru ispred zgazi neku
 
2016-05-22 18:54:45
Društvo| Ljubav| Planeta| Život| Životni stil

Skype

jednarecfonmoi RSS / 22.05.2016. u 19:54

 jNmuTZe.jpg

 

 Kratko i jasno, kako je Skajp izmenio nase živote?

 Odjednom smo svi tako blizu, tu smo negde kao u komšiluku, pijemo čaj i kafu zajedno, sviramo, pravimo ručak uz savete.Sa bitnom razlikom da možda u tom trenutku neko sedi u Japanu a druga osoba u sred Srbije.Razdaljine, nema ih..
 Kao da nestaju gradovi i svi se spajaju u jedno mesto.
Izmislio ga je švedski gospodin u duetu sa dancem.Nije ni čudo da je sunce od početka medu ikonicama.
 Skajp

 
Ovde bi trebalo da stoji slika uz blog, ali nema je, neko je "marnuo" ( salim se, nesto ne ide postavljanje slika trenutno)
Prim.aut. Ovo sto cete citati nikako nije Prirucnik za lopove 

 Ne postanu svi dragi ljudi iz detinjstva doktori nauka, pesnici, slikari ili ambasadori. Za mene su potpuno isti i oni koji postadose poznati i uspesni i ovi koji nikad ne dostigose izvesne visine. Samo ako im je dusa ostala cista.
 Neki odu stranputicom, prelete onu crtu koja deli lose od dobrog. Razlika je izmedju mangupa i siledzije, velika. Mangup
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana