Gradjevine su nesto sto svako moze da vidi na slikama bilo kog grada i da dobije neku povrsnu predstavu o tom mestu.

Dusu, atmosferu, nacin kako ljudi komuniciraju, kako se krecu, sta ih zanima, ipak je moguce doziveti samo na ulicama.

London vas od prvog trenutka ubaci u dodatno ubrzanje, kako docekate prtljag i krenete ka podzemnoj zeleznici. Naravno da je sve lepo napisano, kao neki London za pocetnike, svuda su oznake, sve je povezano, ali tvoj mozak radi 200 na sat.Pogresis voz, odes pogresnim
 



Koraci kroz proslo doba, teski i prepuni sete...

Da li smo samo ono sto smo danas, ovaj vazduh koji udisemo, mada je to isti onaj vaduh koji je udisao Leonardo da Vinci ili Kralj Petar I. Da li u svakom nasem uzdahu su secanja svih drugih ljudi koji su bili deo naseg okruzenja, bili bliski ili ne.

Ja sam danas u kuci u vaznom delu Beograda, vaznim jer sa sobom nosi veliku zelju novih ljudi da zive bas tu. Kuca se u stvari pomalo i raspada,jedino sto je drzi su neke davne uspomene…zidovi su prepuni vlage u jednom delu, novi prozori
 



svi stariji ljudi a mislim na one koji su presli neku osamdesetu su za mene heroji. preziveli su koronu i hodaju ulicom, idu dalje napred, uplaseni ili manje uplaseni ali medju nama su.
kada sam bila devojcica bila sam “vodja copora” okej u skoli manje vise ali na ulici sam bila od onih sto vriste i trce celo leto i zimu, zbrinjavaju lutalice, smisljaju zezanja telefonom i slicne stvari ali sam imala neki respekt prema vrlo starim ljudima. na moru sednem sa nekim englezima koji su dosli mozda i na poslednje letovanje u zivotu, ja osam godina
 
2017-09-07 16:07:54
Društvo| IT| Kultura| Život| Životni stil

Kako komuniciramo?

jednarecfonmoi RSS / 07.09.2017. u 17:07



Krenimo od toga da jos pre nekih trideset godina recimo smatralo da stariji ljudi vole da drze monologe o svom zdravlju. Da je uvek pomalo opasno pitati  komsiju u godinama kako je ovih dana, jer bi onda morali da saslusate i o operaciji kuka a i o lekovima koje koristi iako vi zurite na prvi ljubavni sastanak sa osobom o kojoj mislite danima. Niti je on kriv sto mozda nema sagovornika da ga saslusa, niti opet vi jer zelite da odete na sastanak sa neznim recenicama koje su vam upucene telefonom od strane osobe koju cete uskoro sresti.

 

Razmisljam nesto ovih dana koliko ljudi nemaju osecaj za prostor i druge ljude. Vecina hoda brzinom i zauzimanjem prostora onako kako njima odgovara.

Vozim ovih dana ozloglaseni skuter i obozavam ga, dobila sam na poklon. U toj voznji ponasam se na sledeci nacin i sta mislite da li bi to moglo da postane neko pravilo? Ako naidjem na pesaka ispred, nebitno da li je na biciklistickoj stazi u zanosu razgovora sa odsustvom svesti gde se nalazi, smanjim brzinu i ljubazno zamolim da se pomeri LEVO ili DESNO, zahvalim se i odem dalje. Zasto ovo pisem? I biciklisti i sad ovi skuterasi kojima

 

nista vise ne asocira od hrane na dom i toplinu od domace supe. nema takvog osecaja za neka druga jela, bar ne u toj meri, dopusticete,kao kad kuca zamirise dok se sprema a napolju pljusti ledena kisa. tanjir supe ne samo sto okrepi telo nego je dobra i za dusu. smiri te. ima slican efekat zagrljaju.

mnoge porodice imaju svoj nacin kako je prave a te male razlike u pripremi, daje im se na znacaju, i svako misli da je upravo njihova ona prava. jer recept za domacu supu prenosi se cesto kroz generacije. sam naziv asocira na dom.
koliko ste puta u zivotu culi neku gospodju
 
 Prvi ozbiljno hladan novembarski dan u Beogradu ove godine.Ljudi jure semafore, buseve, vecina hoda i razgovara telefonom. Ulicama odjekuju sad vec cesti strani jezici.Grad je u ritmu funk-dzeza.

 Razmisljam gde da se sklonim do sastanka koji imam kasnije. Ulazim kao da me neko vodi za ruku na mesto koje beogradjani poznaju kao poslednje delice zaboravljene duse i onog nekadasnjeg Beograda.
 
Starinska poslasticarnica.

 Taj  Beograd iz davnina  izranja iz proslosti svako malo i nikad ga nisam do kraja locirala vremenski i prostorno. Koji
 

 

 

DZdaF8Q.jpg?1

 

U knjizi Viktor Frankla " Zašto se niste ubili?" on opisuje kako je preživeo nemački logor smrti, te napominje da su uvek vise snage, volje za život, imali ili religiozni ljudi ili oni koji su nekog mnogo voleli. I ta pokretačka struna nije bila zanemarljiva u poredjenju sa onima bez izraženih ta dva osećanja.
Ipak, da li je mir, onaj za kojim uvek nesvesno tragamo zaista u tim segmentima. Kod duboko religioznih možda. Jer vera ne bi trebalo da

 

 
 Ima dana kad vam se razgovori sa ljudima popnu na glavu, kad bude tesko da saslusate drugu osobu jer vas zasipa necim sto je njoj ili njemu vazno a vas ne zanima uopste. Umorite se od posmatranja slicnih prizora, nekih lica koja su vam neispirativna u bilo kom smislu a eto, tu ste, nema bezanja.
 
Privilegija nas ljudskih bica je da i pogled i misao mozemo da usmerimo ka necem drugom. Naporno i tesko, da, ali nije nemoguce.
 
Prelazim most i idem iz Starog Beograda na Novi Beograd, posmatram u daljini svetla
 


U stvari bilo ih je vise, u Beogradu nekoliko komada i kaze mi jedan stari adadzija da su svi kretali u isto vreme te da je bilo impresivno gledati kako prakticno lete vodom,jedan za Novi Sad, jedan za Kladovo, Smederevo, Donji Milanovac. 
Bio je cudo za ono vreme osamdesetih a nista manje nije ni sad,koliko uopste ima hidroglisera u svakodnevnoj upotrebi diljem sveta. Pokrene se polako vodom, a onda se prednji deo jos dodatno uzdigne i tako dobije na snazi i aerodinamici. Ne koristi skoro uopste prozor kao orijentir nego je unutra masinerija slicna avionu.
I
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana