ty9Hu2d.jpg?1

   Prolog...

 

  "Posmatrao sam je s prozora, nije bila daleko pa sam mogao dobro da je vidim. Njen osmeh, ruke u vazduhu dok nešto objašnjava. Nešto je isijavalo iz nje, a ona toga nije bila svesna. Mogla je i da ćuti, isto bi bilo. Dva muškarca i jedna devojka netremice su gledali u nju i upijali svaku njenu reč. Sišao sam malo kasnije dole, njena nesumnjiva lepota nije bilo prvo što mi je zakovalo pogled za tu scenu. Prišao sam na trenutak, javio se kratko

 

rodja2.jpg

 

 

 Rođena sam početkom avgusta, odmah posle Ilije gromovnika, koji skoro svake godine zagrmi i saopšti da vlada oblacima. Radujem se rođendanu iako je, nažalost, baš na taj dan pala prva atomska bomba više decenija pre mog rođenja.
 
 Pamtim sve moguće rođendane i jedna sam od onih koja ponekad iznenadi komšije čestitanjem. Takođe, tajnim pozivima porodici saopštavam ko bi trebalo koga da zove. O ovome, molim vas, ćutite,

 



Da li cuvate jos uvek neku skoljku sa ko zna kog davnog letovanja ili kartu za koncert, mozda utakmicu na koju ste silno zeleli da odete?

Feng shui nas uci da se ne "zatrpavamo" predmetima, sto je moja mama doslovno primenjivala jos onomad. Na svakih par meseci nekako neprimetno se oslobadjala viska stvari iz kuce. To je nailazilo na uzas ukucana, mene pogotovo. Tako je nestala pesma nekog slikara i pesnika koju mi je posvetio. Garderoba je ponekad vidjana kod dece od prijatelja. Jos uvek pamtim duks koji
 



Vilin konjic veceras zarobljen u svetlostima radnje koja radi do devet uvece. Jos deset minuta do zatvaranja. Prodavacice i ja sa njima pokusavamo da mu spasemo zivot jer se opasno zalece na sistem za ventilaciju gde ce se zaglaviti zauvek. Nestace divna plavicasta boja sa zelenkastim odsajem i krila koja lice na neznost. On konacno izlece kroz otvorena vrata prodavnice u toplu novobeogradsku noc. Jos malo cavrljamo i svako odlazi svojim putem.
 
Minut kasnije jedan od posmatraca na trotoaru ispred zgazi neku
 
2017-01-10 00:57:57
Moj grad| Nostalgija| Reč i slika| Region| Život

Veze i bliskosti

jednarecfonmoi RSS / 10.01.2017. u 01:57



Nesumnjivo da nas spaja vrlo brzo sa nekim ako delimo istu ljubav prema nekoj vrsti muzike, filma, knjizevnosti, u novije vreme cak i hrane.
Ipak, postoji nesto drugo sto smo mozda ismevali nekada davno jer je u nekadasnjoj Jugoslaviji bilo cesto medju ljudima koji su dosli u Beograd iz neke daljine. Ono kada dva nepoznata coveka poticu skoro pa iz istog zaseoka i nadju se u gradu na istom poslu.
Danas gledam na to nekako drugacije jer sam uhvatila samu sebe u pronalazenjima  bliskosti sa ljudima koji su hodili nekim stazama mog detinjstva.
Jedno je podsecanje sa

 



 Vrata kao zastita od direktnog pristupa nasem domu, cuvari mira, prepreka i poziv, odvajkada uz ljude. Granica izmedju spoljnog sveta i naseg, intimnog. Na njih se zvoni, udara zvekirom, ona se tresnu u besu. 
Ipak, najromanticnija vrata su mozda u cuvenoj izreci, kako kaze moja drugarica: "Dodje maca na vratanca". Ako ne racunamo onaj deo kada dvoje zaljubljenih zatvore vrata iza sebe.
 Mozda su odvajkada posebno uzbudljivi ti susreti jer su tacno na medji. Neko je tu, a ipak nije usao unutra u vas zasticeni svet. Tu spadaju i zapricavanja na stepenistu ako postoji

 
Staze.

Sme li neko sa mnom ovim putem danas?
 
>>>>>>>CI4Up8r.jpg?1 


  Da li staza kojom smo nekad davno prosli zadrzi u sebi delic sna koji smo imali tada u srcu ? Tisinu prepunu iscekivanja da li je u blizini taj neko zbog koga ce srce da zakuca ludo kad se priblizi. Cuva li staza nikad pokazane osmehe, ceznju, prividan mir?

  Postoji li zapis koraka
 
Mirno novogodisnje jutro, prema julijanskom kalendaru. Pije se crni engleski caj i jos uvek potajno nada o pronalasku parice u novogodisnjim krofnama. Beogradski kucni psi odahnuli su od jucerasnje proslave i zvuka petardi koji ih plasi i tera na lajanje.

Razmisljam o ljudima i povezanostima te o neobicnom dogadjaju koji je spojio ljude koji se medjusobno ne poznaju.

1.1.2018. salju se cestitke prepune lepih reci nade za godinu koja dolazi. Voditeljka jedne televizije u zelji da cestita svojim gostima iz emisije nadolazece praznike, greskom pritiska pogresno dugme na
 

Ne znam sta se desava sa nama kao narodom i da li je tako i u drugim zemljama. Da li ste uocili preopsirnost i nepotrebne detalje, monologe, digresije u raznim poslovnim pregovorima.

 Divim se svima koji mogu da saslusaju takve nalete a da zadrze sopstveni mir i dobiju mogucnost da kazu na kraju ono sto je relevantno.

 Da li se ipak desi da uletite u nadglasavanje, nadjacavanje, gde da bi zaustavili monolog prepun hvale za govornika i sami uletite u pricu koja postaje digresija. 

 Kao da takvi razgovori postaju neka vrsta svakodnevnice.Ne pisem samo o razgovorima

 

Mozda je ovo bas trenutak da prodjemo unazad tunelima kroz vreme i dodjemo u Beograd, nas divni Beograd za vrene Drugog svetskog rata. 

 Moj tata je tada bio beba, pricao mi je da je spavao u decijim kolicima, nije bio organizovan krevet. Ostave ga tako ponekad mama i tata i odu u pozoriste. On mirno spava, sem sto je jednom ispao iz kolica, i nikom nista. Sam kaze kako to sad sve zvuci kao horor film za danasnje roditelje. Kolica napravljena od drveta, polukruzna, kupjena negde u gradu, mozda Robna kuca na kraju Knez Mihajlove, kasnije se zvala Nama.

Njegova mama, a moja

 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana