Da li znate da postoji pogled na shumu, u jednom delu Novog Beograda, izmedju zgrada i solitera. Znate li da se nekad video i deo Dunava dok nisu izgradjene neke nove zgrade. Cuvam taj deo kao relikviju i san i mnoga jutra pocinju mi gledanjem u tom pravcu.
Juce pricam sa drugaricom koliko nam znaci to parce neba i zeleni pojas u daljini. Pijem caj, pustim muziku koja mi prija i kao da gledam pejzaz koji je dusu dao da ga neki slikar "ukrade" i smesti na platno.
Dva puta mi se desilo da deo zelenog pojasa sasvim slucajno prepoznam iz detinjstva.
Jednom na
 
 
 
 
Posto se prethodni blog uglavnom pretvorio u pisanje o krkanluku, djakonijama i kako se sta sprema, sto mozda i nije lose, jesti se mora, evo nekih svezih zapazanja.

Popodne sam bila u jednom od  najstarijih  beogradskih kineskih restorana.Nalazi se u samom centru i pretpostavljam da znate o kom je rec. Nije vazan sam restoran nego atmosfera koja mi je vrlo prijala. 

Hrana je bila za koju nijansu razlicita od ponude u Srbiji i drugacija od one koju ja najvise volim kad pricamo o kineskoj, ali vrlo lepo servirana, za one
 





Priznacete..nije bilo bas tako...

Najezda raznoraznih jezika po Knez Mihajlovoj. Vodic sa nasih prostora koga ubrzano prati nekoliko desetina amerikanaca u poodmaklim godinama, standardno obucenim u sorceve-bermude veselih boja, sa obaveznim kacketima i zivahnim pokretima iako sa po kojim kilogramom viska. Kinezi koji kao da su zamenili cuvene japanske turiste, potpuno odusevljeni jure ka Znaku ? ....usput promase Sabornu crkvu i staju ispred osnovne skole tik pred crkvom.Slikaju. Neko im ipak pokaze crkvu. Jure niz ulicu, slikaju sada crkvu. Odose posle trkom

 
 
 
 Nedelja popodne, opusteo Beograd, svi su nekud otisli. Nema redova u radnji. Ulicama se jedva vuce poneki bus prema redu voznje. Usamljen pticiji zov.Dodajem malo muzike na tu sliku. Slusam Elu Fitzgerald po ko zna koji put. Ima njenih pesama gde pomislim da zaista niko drugi ne bi trebalo ni da proba da ih otpeva. Nedelju pocinje da ispunjava njen glas izvan svakog vremena.

 I dok ide pesma "Dream a litlle dream of me" razmisljam o idealu zenske lepote, stila, svega, za muski pol. Jednom davno sam citala da mnogi izmastaju tu neku savrsenu zenu
 




Oduvek volim pse i vec dugo, od kad nema "mog psa" a mnogi od nas znaju o cemu govorim, vise nista nije isto. Ipak i dalje volim da o njima pricam.

Zanimljiva je popularnost, te nepopularnost odredjenih rasa pasa. Po secanju i pricama, dacu malo uvid u tu, nazovimo je av-av statistiku.

Beograd osamdesetih. Mnogo vucjaka( nemackih ovcara), kokera, pudlica, poneki doberman i jednog rotvajlera spazih, nisu bili cesti, uopste.Secam se, bila sam mala kada sam videla jednu finu gospodju gde seta kod Londona, u blizini Francuskog zabavista psa rase Baset haund!

 

I

Imam prirodno bele zube, lepog oblika i uzasnog kvaliteta. Dakle - spolja gladac, unutra jadac. Strah od zubara nosim sa sobom od detinjstva kad su bile one fore: " E sad digni ruku kad krene da te boli" Ti pocnes sa mahanjem, plakanjem, dizanjem ruke gore-dole a zubar radi dalje i ubedjuje te da to nije nista i da te u stvari i ne boli bas. Boli me ! Ne zelim da znam za bol, nimalo.

Dragi zubari, molim vas lepo - Ni slucajno nijedan instrument sem ogledala da se vidi sta se tamo desava.Ako bas mora jos neka sprava, kazite zasto,hvala. Inekciju, molim lepo (toga se ne

 
2017-02-15 10:25:35
Biz| Društvo| Kultura| Moj grad| Nostalgija

O prevodiocima

jednarecfonmoi RSS / 15.02.2017. u 11:25

 

Ovaj blog ce biti napisan potpuno opusteno, kao da sedimo negde na caju ili kafi i neobavezno caskamo. Podaci koje cu izneti dolaze iz bas takvih izvora, beogradskih prica o cuvenju.

Kao da smo na  livadi prepunoj raznog cveca a ja nasumicno odaberem neki i ukazem vam na njega.

Zelim da zapocnem blog u slavu cuvenih prevodilaca, vi ste slobodni da navedete imena koja nisam napisala, cak dobrodosli i hvala unapred.

Eugen Verber mi prvi pada na pamet. Sem prevodjenja bavio se i glumom, a prevodio je sa hebrejskog, aramejskog, nemackog, madjarskog. Mozda

 



 Vrata kao zastita od direktnog pristupa nasem domu, cuvari mira, prepreka i poziv, odvajkada uz ljude. Granica izmedju spoljnog sveta i naseg, intimnog. Na njih se zvoni, udara zvekirom, ona se tresnu u besu. 
Ipak, najromanticnija vrata su mozda u cuvenoj izreci, kako kaze moja drugarica: "Dodje maca na vratanca". Ako ne racunamo onaj deo kada dvoje zaljubljenih zatvore vrata iza sebe.
 Mozda su odvajkada posebno uzbudljivi ti susreti jer su tacno na medji. Neko je tu, a ipak nije usao unutra u vas zasticeni svet. Tu spadaju i zapricavanja na stepenistu ako postoji

 
2017-01-10 00:57:57
Moj grad| Nostalgija| Reč i slika| Region| Život

Veze i bliskosti

jednarecfonmoi RSS / 10.01.2017. u 01:57



Nesumnjivo da nas spaja vrlo brzo sa nekim ako delimo istu ljubav prema nekoj vrsti muzike, filma, knjizevnosti, u novije vreme cak i hrane.
Ipak, postoji nesto drugo sto smo mozda ismevali nekada davno jer je u nekadasnjoj Jugoslaviji bilo cesto medju ljudima koji su dosli u Beograd iz neke daljine. Ono kada dva nepoznata coveka poticu skoro pa iz istog zaseoka i nadju se u gradu na istom poslu.
Danas gledam na to nekako drugacije jer sam uhvatila samu sebe u pronalazenjima  bliskosti sa ljudima koji su hodili nekim stazama mog detinjstva.
Jedno je podsecanje sa

 



Da li cuvate jos uvek neku skoljku sa ko zna kog davnog letovanja ili kartu za koncert, mozda utakmicu na koju ste silno zeleli da odete?

Feng shui nas uci da se ne "zatrpavamo" predmetima, sto je moja mama doslovno primenjivala jos onomad. Na svakih par meseci nekako neprimetno se oslobadjala viska stvari iz kuce. To je nailazilo na uzas ukucana, mene pogotovo. Tako je nestala pesma nekog slikara i pesnika koju mi je posvetio. Garderoba je ponekad vidjana kod dece od prijatelja. Jos uvek pamtim duks koji
 

jednarecfonmoi

jednarecfonmoi
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  25.03.2011 VIP izbora:  6 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana