Često čujem ili mi ljudi napišu ono „e blago tebi“, u najboljoj nameri, uvereni da ništa ne radim, već samo uživam, menjam zemlje, kontinente, pasoše, upoznajem zanimljive ljude, slušam neobične priče o čemu potom ’piskaram’, onda to stavim između korica i zaradim milione... Pošto mi je danas jubilej – osam godina otkako sam krenula u svoju najveću životnu avanturu, sela sam i sažela kako je to išlo od početka do danas, šta sam sve radila, kako sam se finansirala i koliko sam se uistinu obogatila.    

Čestitke
 

 

6. DAN - O LJUDIMA

Ljudi koje srećem ovih dana na putu za Santjago pripadaju najrazličitijim generacijama i nacijama. U hodočasničkom hostelu u Markini volonterka mi je rekla da je njihov najmlađi gist imao 17, a najstariji 83. Među mojim povremenim saputnicima i slučajnim sustanarima u zajedničkom smeštaju raspon godina je od 23 do 80.

60355235_10216201956496413_394289473925414912_n.jpg?_nc_cat=100&_nc_oc=AQkZQQovG4A1s1MWk0nf6Z5sDDjjGWV5tVexpuPPL88kVO5VaxbrrlGCVRN3KpY7wv8&_nc_ht=scontent.fbeg4-1.fna&oh=3f78409bd316d98e2f7945129f21d440&oe=5DB0BD2A

 

1. DAN - PUT ZA SANTJAGO

 

(Irun - Pasaia)

Mark se smestio na krevet iznad mog i počeo da hrče još pre nego što su svetla u sobi pogašena zbog povečerja. Najpre sam se prebacila na jedini prazan ležaj do vrata, što dalje od njega, ali u tri ujutru sam izgubila svaku nadu da će se on okrenuti na stranu na kojoj je nečujan, ili da ću ja uspeti da se priviknem na zvuk njegovog testerisanja. Sedam godina kampovanja učinilo je da mi se sluh toliko izoštrio da se budim i na najmanji šušanj. Ne pomažu ni čepići, ni umor.

Ujutru me naš domaćin pita

 

 

Od 9. maja do 27. juna pešačila sam na Camino de Santiago, najpoznatijoj evropskoj hajking ruti. Najpre sam hodala Severnim putem, duž obale Kantabrijskog mora, potom sam prešla na Primitivo put do Santjaga. Odatle sam nastavila do Mušije i zatim Fistere ili Kraja sveta na Atlantskom okeanu. Ukupno 992 km za 44 dana.

camino-de-santiago-map-routes-e1549624997514.png 

Svakodnevno sam pisala objave o

 

¡Hola :)

Večeras letim za Barselonu, a za četiri dana započinjem pešačenje na Putu za Santjago (Camino de Santiago). Mnogi koji me prate pitali su me za detalje o tom hodočašću i humanitarnoj akciji koja će se odvijati uporedo. Pošto ne stižem da pojedinačno odgovorim na sva ta pitanja, objedinila sam ih u ovoj objavi i odgovorila na njih.

Zašto idem peške, a ne biciklom kao uvek do sada:
- Pre dve godine dijagnostikovana mi je diskus hernija. Nekoliko meseci nisam mogla da sednem na bicikl, ali mi je hodanje prijalo. Vrlo brzo nakon povrede

 

Osvrt na 2018.

 
Iza mene je fenomenalna godina, možda i najbolja otkad sam na Putu.
 
Počela je u Kini, gde sam predavala engleski od septembra 2017, teško podnoseći sve ono što mi tamo smeta, zbog čega nikada neću moći da se naviknem na tu zemlju

 
U februaru sam pravila turu na Tajvanu, prvu nakon povrede kičme prošlog leta. Pitala sam se da li ću moći da vozim duže relacije,
 

Ažurirani raspored tribina je u prilogu.

Napominjem da će (drugo) novosadsko druženje biti neformalnog karaktera, što znači da ću biti tamo od 18 do 21 h, a vi se pojavite u tom intervalu, da popijemo kaficu a možda i pivo, i malo proćaskamo o svemu :)

Za završnu tribinu u Beogradu potrebno je da se unapred rezervišu mesta i nabave karte (po ceni od 200 rsd), a sve info možete dobiti preko mejla ciklonomad@gmail.com

Vidimo se!

 47318070_10215075877185134_2334852992152371200_o.jpg?_nc_cat=107&_nc_ht=scontent.fbeg7-1.fna&oh=1097944dbe32697d1fa8dfa431ce18e5&oe=5CA89696

 

 

 

Izašao je probni, digitalni otisak, a do kraja sledeće nedelje izlazi ceo tiraž iz štampe.

received_290139628290226-768x1024.jpeg

 

Na 297 stranica, od čega je pola tekst, a pola foto-reportaža sa preko 300 fotografija...

42194078_10214565124256630_7778259199816892416_n.jpg?_nc_cat=101&oh=101ad5b62ec3ad88a4b8989de90af803&oe=5C5DDBB3

 
40633390_10214429506426269_3016336930477441024_n.jpg?_nc_cat=0&oh=908aeac6b755b693e4802eb392fd1100&oe=5C21938E
*
Kiša je sastavila dve noći i dan i po. Posledica tajfuna. Na blogu Nemice koju sam srela nedavno u Seulu čitam da je pljuskovi prate već sedam dana, neprekidno. Tačno toliko
 
Srela sam ih na stazi koju sam najzad pronašla nakon dva sata lutanja. Već se hvatao sumrak, pa sam imala još samo malo vremena da pronađem dobro mesto za kamp. Prošli su iz suprotnog smera, neočekivano mi se javivši sa 'Hello!'
'Hello!', odgovorih ocu. 'Hi', osmehnuh se klincu iza njega.
 
U toaletu na parkingu nije bilo vode. A moje rezerve spale su na pola bidona. Uz to, vapila sam za tušem. Od vlage u vazduhu i
 

Snezana Radojicic

Snezana Radojicic
Datum rоđenja:  10.11.1967 Pol:  Ženski Član od:  09.05.2011 VIP izbora:  108 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana