Zove me dok spavam. To mrzim.
Nikada mi neće biti jasno zašto svaki put ustanem i bez razmišljanja odem do njega. Otvaram oči i skačem sa kreveta, gegam se do kuhinje i pozdravljam ga klimanjem glave. Gazda ćuti. Sedam i doručkujem. Jedem brzo. Nisam siguran u čemu je štos. Zašto ćuti a pozvao me je. Maltene se prodrao da ustanem. Ipak - on je glavni. Izvukao me je sa ulice, dao mi da kuntam kod njega i hrani me. To mora da se poštuje.
Progovorio je posle par minuta, rekao je - idemo. Jebiga, idemo - mislim se. Ne bih izlazio iz sobe ali idemo, jebiga. Spavao bih još dva dana sigurno. Spavao, jeo, pišao i srao. Samo to. Dva dana, minimum. Ali poslovi se moraju odrađivati i tog dela sam svestan.
Pustio sam pornić i odvrnuo zvučnike i probao da
od toga napravim pesmu
od koje ce mi se dići
Stigao sam do dela gde sam te zamislio
Ti mala kurvo
Ali nije bilo ničega oko mene
Ni gaća bivših ni gaća sadašnjih
Sem u mojim gaćama
Nikakvog opipljivog dokaza
Ničega
Nikakvog impulsa sem vrištanja moje drage belladonne,
Najlepše kurve koje je moje oko videlo
Od svih tih diskova i vhs kaseta
Od svih
Možda
Eventualno
Mogu da pomenem
Sećam se, govorila mi je majka, mislim. Opisivala je kako je otac izgledao i sve je rukama crtala po vazduhu. Onda je pokazala prstom u njegovom pravcu, a ja sam gledao u njega. I bila je u pravu… Toliko sam se zagledao u njega, da, tada, kada sam se ponovo osvestioi okrenuo, majke više nije bilo.Prazan prostor. Prazan prostor, međutim, nije ukazivao na to da neko nedostaje.Zatim ponovni pogled u pravcu oca: prazan prostor. Prosto kao da su bile varke ili… Neka ostane: varke. Još jedna igra. Samo, iako znam da jeste igra, znam da je veća i viša čak i od samog života, ova igra…
Zaboravila je da ponese naočari za vid pa je poslala dve kratke poruke. Čuo sam ih sa terasnog prozora u ćošku , bacio opušak i vratio se u sobu. Previše sam se naduvao posle odrađene smene.
Nisam želeo da joj odgovorim. Smotao sam cigaretu i razmišljao šta da napišem. Uvek mi je bilo lako da rečenice započnem sa negacijom, setio sam se svih njenih pridika u momentu, i ostao sa tom istom slikom nekoliko minuta ne čineći ništa. Natočio sam i eksirao čašu vode, vratio se na dvosed i ponovo gledao u telefon koji mi nije trebao tog momenta. Poželeo sam da
– Znaš, moj prijatelju, kad se čovek probudi,
prvo što treba da uradi nakon podizanja kapaka
i uklanjanja skrame sa očiju jeste da ukine
smrad iz usta pranjem zuba. Tek tad je čovek
budan, tada tek počinje nov dan.
Ovaj se drugi, ako dobro vidim, malčice odmiče
od sagovornika, stavlja ruku ispred usta, ali
samo na trenutak; diže spuštenu glavu i
odvažno prilazi.
– Tebi smrdi iz usta!
Čini
Sedeo sam na istom mestu na kojem sam sedeo gledajući revanš meč Pakjao vs Bredli.
Nisam sluteo da ću 10 godina kasnije živeti 200 metara od tog paba. Nisam slutio da ce mi društvo praviti brazilska shemale. Niti da će mi ta, silikonima i hormonima prsata persona, biti neka vrsta ribe. Hana.
Majkl Bafer najavi Klička kao tipa koji ima PhD. Lenoksa kao velikog šampiona. Sudije se ne sećam, ali nije bio stari šmeker Mils Lejn, a nije bio ni nesposobni Džo Kortez.
Publika je bila zadovoljna jer je Kličko stalno napadao, ali Luis
Predveče, umesto da nastavimo svoj put ka Gretni, odlučili smo da se zadržimo u kući Dagijevog strica Garija. On nije želeo da nam dopusti da vozimo po mraku, pa smo u njegovom domu – tako je zapovedio! – morali da ostanemo i prespavamo. Meni se dopala ideja, nisam bio siguran za Dagija.
Čim je pala noć, Gari se poput uplašene životinje uvukao u svoje sklonište, u dnevnu sobu velike kuće. Sve nas je pozvao da mu se pridružimo, i uživamo uz viski i televiziju. Mali Tom je bio u svojoj sobi na spratu. Dagi i gospodin Meknif su prihvatili Garijev poziv, dok sam ja više
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
Nov član ekipe, odmah posle kiše, nakon poplava i vanrednih stanja. Obzirom da se i Kinezi groze broja četiri prešli smo na magičnu cifru pet.
MILOŠ STOŠIĆ (1977), dipl. filolog opšte književnosti i teorije književnosti, objavljuje teorijske i prozne književne radovi u časopisima i periodici. Freelance fotograf koji objavljuje fotografije u magazinima u zemlji i inostranstvu, Učestvovao na više grupnih izložbi. Bavi se muzikom od 1993. godine (Stop it!, Rejected, Stonewall, Unison, Mnjenje); iza sebe ima više studijskih izdanja objavljenih kako u zemlji,
Stan miriše na dvorišnu lipu
skriveni u mojoj bradi
cvrkuću vrapci
telefon zvoni.
Poželeo sam da glas kaže – odspavaj malo
ali je umesto toga još jednom
ponovio moje ime
i rekao :
osvojili ste dva jastuka od prirodnog materijala
Nisam bio u stanju da slušam.
Spustio sam slušalicu
iščupao aparat iz struje i okrenuo se ka zidu
položio vrapce kraj pepeljare
ponovo se pridigao i spustio roletne.
Nije mi preostajalo ništa
do da prespavam leto.
Bio