U Los Anđelesu nikada nije vlažno. Kiša je retka, oblaka skoro da nema, nebo je kao staklo u koje gledaš i zbunjen si – ne znaš da li je u pitanju nebo ili mirno more. Ista je boja.
Tako je bilo i nekoliko dana pred boks meč između Meni Pakijaa i Timoti Bredlija. Revanš meč. Prvi je dobio Bredli na poene. Nakon tog meča mnogi ljubitelji boksa mislili su da je svaki od sudija greškom upisivao dobijene runde Bredliju umesto Meniju.
Marta meseca, Meni je došao sa Filipina – odakle je rodom – i počeo sa treninzima u Los Anđelesu. Jednog dana, u salu koja miriše
U potpunosti marginalizovan
od strane države
21. vek je
godinu i po dana ne uspevam
da pronađem posao,
znam mesto na kom ljudi požele želju
i onda odlaze svojim putem
preko napuklog asfalta i
tu sam da pokupim sitninu koju ostave u fontani
Kada joj pomenuh Fazbindera i da bi, po meni, on bio sjajan naredni Džems Bond, pa tek nakon njega Tom Hardi, ona polude. Reče da je jedino njegov kurac vredan jer su mu ramenca nikakva i da ne može da bude Džems Bond.
- Uz preparate kojima se danas rokaju, može da nabaci 15 kg čistih mišića za 15 meseci.
- Ali ne mogu da mu prošire ramena, jebiga.
Kada je upitah otkud zna koliki mu je kurac, toliko joj se raširile zenice i udari po volanu pokazujući veličinu da za malo ne udarismo u Meksikanca koji prodaje "Freskos Cocos".
Kako je propala Pan erotika
Šal koji mi je pokojna baka Koviljka isplela,
vuna prava debela
uz debele crvenobele linije,
svaka linija k’o moja glava
a šal do poda –
uz istu takvu kapu sa crvenom pufnom na vrhu.
I naravno da sam dobio toplotni udar
Jutro.
Nebo bez oblaka.
Okačena na svetloplavo platno, zvezda snažno blješti.
Jutro, najmagičniji deo dana, zar ne?
Otvaram prozor, ne odričem se dugogodišnjeg rituala.
Otvaram prozor – ali, ne dopada mi se vazduh. Osećam presiju nad plućima. Odjednom, shvatam da je razlog tome gusti oblak dima, neke nedefinisane boje, koji se pojavljuje nad mojim gradom, nad mojom kućom.
Rizikujem da se otrujem.
Zatvaram prozor.
Uključujem TV.
Neki smešni čovek, krajnje čudnog i nesvakidašnjeg izgleda, kršan,
Upoznao sam ga na ArtWalk-u, to je neka umetnicka pizdarija koja se desava svakog drugog cetvrtka u Dauntaunu Andjelesa.
Postoji sjajna knjizara koja cela 2 sprata drzi u haosu knjiga, poredjanih i pobacanih nasumice, i svaka kosta Dolar. Nebitno ima li 300 listova i onaj papir kojim ne mozes dupe da obrises, ili je u pitanju fanzin koji je zaista napravljen od toalet papira. Ima i video kaseta, sumanuti naslovi. Isto Dolar.
Prisao je on meni, jer sam buljio u ovo
Sedeo sam na istom mestu na kojem sam sedeo gledajući revanš meč Pakjao vs Bredli.
Nisam sluteo da ću 10 godina kasnije živeti 200 metara od tog paba. Nisam slutio da ce mi društvo praviti brazilska shemale. Niti da će mi ta, silikonima i hormonima prsata persona, biti neka vrsta ribe. Hana.
Majkl Bafer najavi Klička kao tipa koji ima PhD. Lenoksa kao velikog šampiona. Sudije se ne sećam, ali nije bio stari šmeker Mils Lejn, a nije bio ni nesposobni Džo Kortez.
Publika je bila zadovoljna jer je Kličko stalno napadao, ali Luis
To je to.
Savršen trenutak za pisanje.
Tišina.
Popio sam kafu. Proverio poštu. Uključio grejanje. Potom, isključio grejanje. Više se ni radijatori ne čuju. Ništa se više ne čuje. Kotao je zaćutao. Čak i moja stolica na točkiće. Umirio sam se. Mogu samo da čujem sopstveni dah, i to onako prigušen, do krajnosti, kao da ću umreti. Neću. Barem ne još.
Napolju je, vidim, napadao sneg. Gledam u svoju desnu stranu, kroz prozor. Ne veje. Vejao je čitavu noć. Ostavio je jasne
Pišem.
Pokušavam da pišem, posle dugo vremena.
Na krevetu, s moje leve strane, leži Bernhard. Moj Bernhard, pomislih, po ko zna koji put. Sinoć je na istom mestu ležala moja devojka, samo moja devojka. Sad umesto nje leži knjiga. Jedan od momenata ludosti, u koje sam, kao i sada, toliko puta upadao, jeste kada poistovetim knjigu sa devojkom, osobom od ''krvi i mesa''. Ne volim fraze. Fraze od čoveka prave budalu i veću nego što je bio. Ako sam do sada bio budala, ne želim da postanem još veća. Neću da osvajam podsmehe ljudi, iako pored mene, osim Bernharda