Uslov da se pojavimo tamo bila je nabavka domace nane. Jebote.
Rekao sam joj da ne zelim da idem. Pogotovo negde gde mi je dolazak uslovljen domacom nanom.
- Pa to nema nigde!
- Ma daj! Rekla je da joj treba za neki koktel. Kod tvoje babe je ceo zid u toj nani.
- Da?
- Da.
Otišao sam jednom u Kinoteku tokom 2015.
Sticaj okolnosti – ne živim više u Beogradu.
Moj prvi pokušaj da pogledam nešto u jednom od hramova moga odrastanja, bio je film ’’Dodir Meduze’’. Ričard Barton i jedan od mojih dečačkih heroja, Lino Ventura, u glavnim ulogama.
Uredno sam platio kartu, bilo nas je više od petoro – kritična masa za prikazivanje filma – i čekao sam da se zavalim u fotelju i uživam. Nisam uspeo – gle čuda – jer su nas dva golobrada mladića koja očito imaju neku funkciju u emitovanju filma - obavestila
Pustio sam pornić i odvrnuo zvučnike i probao da
od toga napravim pesmu
od koje ce mi se dići
Stigao sam do dela gde sam te zamislio
Ti mala kurvo
Ali nije bilo ničega oko mene
Ni gaća bivših ni gaća sadašnjih
Sem u mojim gaćama
Nikakvog opipljivog dokaza
Ničega
Nikakvog impulsa sem vrištanja moje drage belladonne,
Najlepše kurve koje je moje oko videlo
Od svih tih diskova i vhs kaseta
Od svih
Možda
Eventualno
Mogu da pomenem
još jedan osmeh
Samo su ga sproveli i zatvorili vrata . Bez mahanja. Čak i da su podigli ruke nije želeo da se okrene i eventualno ih otpozdravi. Jednostavno, tu ne drže ljude koji gaje iluzije o srdačnom rastanku. Možda je čuo zvuk zatvaranja čeličnih vrata i škljocanje brave. Možda je isključio zvukove i ispravio leđa. Sve iza njih može komotno da umre istog trenutka a opet ne bi ostavio ništa čemu se ne bi mogao vratiti. Doček je bio prepušten parkiranim automobilima, nekolicini stabala i semaforu koji pokazuje crveno.
Ukratko, ekipa sa bloga Radovana Nastića, grupica u sastavu Sava Šotić, Miloš K.Ilić (objavljuje u Laguni), Ivan Tulić (ima već nekoliko objavljenih knjiga pesama), Darjan Mikičić (student likovne akademije) i već pomenuti ja - Radovan, seli se ovde, ljubaznošću urednice bloga, Vesne.
Zahvaljujem se i Jelici Greganović, koja me je uputila kome da se obratimo.
Dobro jutro !
p.s. Majk pokraden, runda 8, Daglas bio na podu između 11 i 13 sec.
ovo nije pesma
ovo nije priča
ni bajka
ni mit.
ovo je život gde kutija kondoma
košta 250 dinara,
pa ti se više isplati da masturbiraš.
život u kojem ništa ne radiš
i nemaš nikakva primanja
ali ipak ne gladuješ i uvek
se nađe za flašu piva od 2l.
Džoni Fejvorit je jeo kafetine. A Pelin … on ih je voleo. Voleo je kad ima para za njih i voleo je razloge zbog kojih ih koristi. Počevši od zlatnog pakovanja do efikasnosti. Jedino što nisam želeo je da ovako počnem o njemu.
Ovde već možete videti kraj priče o Pelinu.
Sa druge strane, ako samo malo bolje razmislim, mislim ću staviti reč početak iako za tako nešto ne osećam pravu potrebu. Ako poželim da kažem bilo šta o tom čoveku uradiću to pred sam kraj teksta. Ovoga puta pred pravi kraj.
Dogovor je bio da me Tanja i Bane pokupe posle posla. Trebalo je posetiti par turističkih agencija, saznati uslove i pronaći smeštaj, što jeftinije i što brže moguće. Ostalo mi je možda još tri nedelje da smislim kuda ću pobeći dok je njima lagano gorelo po nogama. Oboje su uzeli godišnje odmore pre mene ali su odlagali odlazak u agencije do zadnjeg časa. Poslednja dva dana unervoženo bauljaju po gradu, izvlače ponude na papir i vagaju. Problem sa kojim se svo troje srećemo je raspon cene aranžmana, popunjenost i datum polaska.
Sedim za radnim stolom i plamenom prelazim
S vremena na vreme izmaltretiram astrologe
svojim datumom i tačnim vremenom rođenja.
Te bube me obično hvataju
kada život sedne kraj mene
na moj plavi kauč i tera me da samo pravim sendviče
i škrabam reči bez ikakvog smisla
kada pomislim da je kraj
jer me mrzi da sečem nokte na nogama ili da se javim na telefon
ili da podignem roletne da to žuto sranje probije žute oblake
i crni vazduh uđe u sobu i predsoblje.
Tada ih pronalazim i zapitkujem.
Uvek im je lepo slušati glasove
dan je bio tmuran. a ja u sličnom raspoloženju.
sipila je neka smrdljiva kiša i prosto nisam znao šta bih sa sobom.
nekoliko minuta sam zverao u prazno.
zatim, svojim tupim pogledom premerio zidove sobe.
nije mi se dopao poster mog omiljenog pisca, zapitah se zašto sam to učinio pre nekoliko meseci, kada sam ga okačio, i da li je on, taj pisac, u mladosti kačio svog omiljenog pisca na zid. da li je, recimo, Bukovski kačio Fantea? teško.
shvatih da je glupost to što mi nabasalo na um, onda priđoh prozoru da vidim šta se dešava van