Šta se bijeli u gori zelenoj,
Dal je snijeg il su labudovi..
U našem slučaju to su oči sokolove.
Rođena sam u Beogradu, i ne postoji grad koji više volim od ovoga grada. Stara Bežanija, crkva Sv. Georgije, Blokovi, Sava, Dunav, Dorćol, 25 Maj, ulica Zmaja od Noćaja, Kališ, Košutnjak, mogla bih da nabrajam satima, danima, mesecima i godinama,
Danas sam zanemela kada sam cula da je preminuo Marko Zivić.
Sve sam se nadala izguraće, mlad je, ali me je ta vest potpuno zaledila. Prošle nedelje Neša, danas Marko.
Ja se, evo, javno priznajem plašim da uđem u autobus, samoposlugu, da odem na posao zato što ima ljudi koji negiraju kovid.
Ti isti idu po raznim vračarama, energetskim tarapeutima i traže način da ih on zaobiđe, dok gledaju YouTube klipove i obrazuju se učenjem medicine kroz teorije zavere.
Volim i ja SF, ali ne u realnom životu gde postoji ova bolest.
Ako pogledamo unazad
U zemlji prividne rodne ravnopravnosti, nežnosti, boljitka i sreće, silovanje je i dalje tu.
Počevši od škola, kampova, domova za nezbrinutu decu i mesta koja bi trebala da budu svetinje poput crkvi, ona se dešavaju.
Ja ih moćnicima ne mogu nazvati kada nad slabijima od sebe izvršavaju najgnusnija dela i dobijaju opravdanja i zaštitu,od nadređenih.
Zatvor je za njih malo, za njih je Pakao večno prebivalište i tu ih neće sačuvati ni titula, ni politika, a kamoli mantija čije god vere bila.
Dosta je bilo lažnih boljitaka