Hemijski sastav kiše
Ti, međutim, stojiš ispod strehe svoje
Mokro ti odelo, mokre pantalone
Ne osećam ništa, do zrak vasione
Dok u prozor gledaš i u oči moje
Al prozor je prazan i mrak je u stanu
Nikog više nema, niko više nije
Ostao da čeka, dok ti srce bije,
Tebe pokisloga, u tom kišnom danu
Ispituješ svaku kišnu kap sa neba
Različit je sastav kišnice i suze
Sve je tebi jasno nakon analize
To je moja suza, ona što ti treba
17. 3. 2016.
Ko želi da Novu 2016. dočeka sa mnom, neka klikne na donji link u 23h.
Ko ne želi, ništa. Srećna Nova godina svima!
Moja prva i jedina črnomeljska zima u vojsci bila je oštra. To je valjda zbog geografskog položaja Bele krajine, postojbine srpske nacionalne manjine u Socijalističkoj Republici Sloveniji. Neka je vetrometina, tako da stalno prži užasno hladan vazduh koji je bez pardona prolazio kroz moj šinjel, žaket, džemper s V izrezom, košulju, majicu, pantalone, dugačke gaće, rukavice, kapu i podkapu, tog decembarskog jutra oko pola 7 na čistini ispred kasarne i pored njenog zida kraj koga sam pokušavao da nađem zavetrinu, tu odmah ispod termometra koji je ponosno
Ovako sam mislio: pošto blogeri vole poeziju, opet sam preveo pesmu, ovaj put to je jedna koju sam čitao prilično davno, mislim da sam tada bio student i da su Idoli bili u ranoj fazi...pominjem to jer su mi se neke slike iz pesme isprepletale s nekim događajima i sa nekim stihovima iz tog perioda. Mislim da sam u to vreme spremao anatomiju i da je bila zima slična ovoj sad. Odvratan period. Pesmu sam našao u nekakvom štampanom materijalu koji je potom netragom nestao. Ali sam zapamtio naslov i neke elemente...Sinoć sam se toga setio, pronašao pesmu na netu i preveo je.