Ideja da napišem ovaj blog nastala je nakon čitanja teksta izlaganja prof.Todora Kuljića na međunarodnom okruglom stolu „Preispitivanje prošlosti i istorijski revizionizam“, u Beogradu 12.i 13.oktobra ove godine.

Daleko od toga da je Jugoslavija pogotovo SFRJ bila idealno ali je bila najmanje loše rešenje u nacionalnom, kulturnom, prosvetnom, naučnom, ekonomskom, političkom, bezbednosnom, međunarodnom i svakom drugom, a pokazaće se i u pogledu demokratije i demokratskih insitucija, naročito efikasnosti njihovog funkcionisanja kada je u pitanju zaštita ličnih sloboda i prava građana, sprečavanju kriminala i korupcije, mafijašenja, nasilja i siledžijstva. Onda dođe vreme, sve se preokrene, pametni biše ućutkani i zaćutaše, budale progovoriše a neki se obogatiše. Ali posle svih parade i nacionalnih oduševljenjavaljda jednom mora doći vreme da se zapita u onom stilu A sada da vidimo šta smo ono imali i ko će da plati troškove zabave.

Konkretnije, gde su naši novci i mislim da je to suštinsko pitanje svake ozbiljne borbe protiv kriminala i korupcije

Uporedni pregled  duga prema MMF-u u miljardama U$ dolara

 

Republike

 

1988.god.

2010.god.

Razlika

Povećanje

duga u  %

Crna Gora

0,416

4,6

+ 4,184

+1.105,8%

Makedonija

0,890

6,7

+ 6,01

+ 752,8%

BiH

2,1

16

+ 13,9

+ 761,9%

Srbija

5,5

38

+ 32,5

+ 690,9%

Slovenija

2,6

56

+ 53,4

+2.153,8%

Hrvatska

4,6

69

+ 64,4

+ 1.500%

Ujedinjena /Raspadnuta

Jugoslavija

 

 

16,1

 

190,3

 

+174,2

 

 

+1.182%

Nije ovo žal za SFRJ, socijalizmom, komunističkom partijom, sletovima i Titu već mi je žao nas danas , gde smo bili a gde dođosmo,

glad-siromastvo.jpg 

pa da li je moguće da jednom pogledamo samo stvarne uzroke jer ćemo samo tako lakše otkloniti teške posledice pa i po cenu da neki koji su bili nosioci propasti sada propadnu.

 

Još 2010.godine  Boris Tadić je na sednici Glavnog odbora  rekao da će predložiti " da DS sebe osnaži kada je u pitanju socijalni dijalog, da pomeri političko težište ka levici".

Tada rečeno a pre nekoliko nedelja učinjeno. Ranije očito nije moglo, a izgleda uopšte nije moglo pa je morao da formira Novu demokratsku stranku.

1902912_1456642197886437_858576557_n.png 

Boris Tadić je upravo rekao „Imamo iskustvo i ispravićemo greške koje smo činili u prošlosti" i upravo to će biti prvi ispit stranke i dokaz njenog kredibiliteta.

Nadajmo se da je Srbija dobila  stranku koja će biti okosnica u borbi za održiva rešenja problema koje je život u Srbiji već nametnuo a predizborna kampanja aktuelizovala.

Nova demokratska stranka ima jasnu viziju rešavanja  prioriteta kao što su oživljavanje privrede, borba protiv kriminala i korupcije, borba protiv siromaštva, nezaposlernosti i socijalne nejednakosti , poboljšanje ukupnog materijalnog položaja i vraćanja dostojanstva osiromašenom narodu, izgradnja društva dostojnog čoveka sa socijalno odgovornom i efikasnom državom- jednom rečju, za moderno, socijalno odgovorno, pravno uređeno, sigurno i solidarno društvo- za modernu Srbiju u modernoj EU.

Izgradnja solidarnog društva sa primatom demokratske politike i socijalno odgovorne države nad pojedinačnim profiterskim interesima tajkuna, zdrava konkurencija i slobodno tržište koliko god je moguće,

 

Danas se navršava 69 godina od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, na današnji dan, 20. oktobra 1944.godine, jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pod komandom generala Peke Dapčevića i sovjetske Crvene armije na čelu sa generalom Vladimirom Ždanovom oslobodile su Beograd. Za oslobođenje Beograda dali su svoje živote 2.944 borca Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i 961 borac Crvene armije. Nemačke snage su imale 16.799 mrtvih i 8.739 zarobljenih, a japanske i četničke snage nisu učestvovale u borbama, valjda Japancima bilo daleko , a četnici bili zauzeti obezbeđenjem komunikacija za povlačenje nemačkih snaga iz Grčke. Sa partizanima nisu hteli a protiv svojih saveznika Nemaca nisu smeli.

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić je položio venac na grob oslobodiocima Beograda.

19489823815263b3953e828792585478_v4%20big.jpgVenac je kasnije položio i premijer Ivica Dačić.

 

Često se čuje kako je EU najveći mirovni projekat iakada,antifašistički projekat posle 2. Svetskog rata kao brana da nacizam i fašizam nikada ne dignu glavu , da svi evrpski narodi žive dostojanstveno i mirno, bez rasne , verske, nacionalne i bilo kog vida mržnje i diskrimnacije.

Nemačka priznaje svoju krivicu, zabranjuje povampirenje i veličanje nacizma, u školama uči decu o zlu nacionalizma,učenike vode da obilaze koncentracione logore, neposredno ispred Rajhstaga podiže monumentalni spomen kompleks holokaustu sa pločicama i imenima svih pobijenih Jevreja, ...i dalje traga i procesuira i 90-o godišnjake za koje postoji sumnja da su bili samo čuvari logora. Nemačka je izvršila denacifikaciju i otvoreno govori svom narodu da mora da živi sa teretom istorijske krivice, dok Hrvatska kao najmlađa članica EU iz budžeta isplaćuje penzije pripadnicima ustaških fašističkih formacija. Što bi rekao Mladen Delić Ljudi jeli to moguće a da sa takvim Zakonom i praksom bude primljena u EU. Pa da li su gledali ono poglavlje o sudstvu.

Eto, i dok Nemačka sudi nacisti, a Hrvatska daje ustašama penzije i niko joj u EU još nije stavio primedbu.

 

"Srbija i Srbi polako postaju narod koji se stidi svoje borbe protiv fašista".
"Postaviću to pitanje svojim koalicionim partnerima sa kojima imamo sporazum da negujemo antifašizam", rekao je Dačić

 

dacic-v.jpg

 

Zar Rusi moraju da ponovo oslobađaju Beograd i vrate mu 20. oktobar kao dan oslobođenja, zar Rusi moraju da nas vrate na put antifašizma, koji je kod nas potisnut u zaborav?

 

Neću reći ništa novo i nepoznato, ovo je samo prosto upozorenje da su država Srbija i njeni građani sve ugroženiji, do beznadežnosti, zbog javašluka, mita, korupcije, opšteg bezobrazluka, alavosti i odsustva svakog profesionalnog i poslovnoh morala, a bogami i ozbiljnog urušavanja moralnih i civilizacijskih vrednosti uopšte. Jednostavno, postoje neki kojima niko ništa ne može i mnogi koji ništa ne mogu osim da trpe i ćute.

Da mnogo štošta smrdi u državi Srbiji to zna i oseća svako , samo se država ponaša neangažovano i nezainteresovano,  kao da se to dešava u Tajlandu ,a građani trpe dok moraju ili mogu. Smrad koji se pojavio u nekoliko zgrada samo je tu izbio i širi se a na svakom koraku ga ima, u svim državnim institucijama jer se nalazimo u najvišem stadiju razvoja ljudskog društva a to je burazerski sistem koji građanima osim sigurnog otimanja svega što imaju ne garantuju nikakvu sigurnost.

Smrdljive-zgrade-otrovno.jpg

Već više od 4 meseca mediji uporno izveštavaju o “smrdljivim zgradama” u novobeogradskom naselju “Dr.Ivan Ribar”.

Da zgrade smrde to je evidentno i potvrđeno od stručnih institucija ali ko su smradovi koji su , zarad lične koristi i lake zarade izložili ljude , uglavnom mlade bračne parove i decu trovanju, i zašto državni organi nisu efikasno i brzo reagovali i utvrdili ko je dozvolio korišćenje po zdravlje štetnih materija, zašto ti već nisu u zatvoru, ko ih štiti i još mnogo pitanja.

U Kini su nedavno na glavnom trgu javno streljalji dvojicu projektanata zgrade koja se srušila. Nisam za streljanje ali nisam ni da ljudi koji truju građane ostanu nekažnjeni.

 

Oni koji se sećaju pre 20 i više godina čuvene rubrike "Odjeci i reagovanja", sada imaju priliku da prate njen drugi deo,  ali sada su «Večernje novosti» nosilac «projekta». ovde

 A vidimo i B92 se uključuje.

 Naime, krajem 80-ih godina prošlog veka je Politikina rubrika «Odjeci i reagovanja» bila medijska podrška jednom projektu «nacionalnog osvešćivanja» srpskog narod, nažalost ne sa težištem na ljubavi prema sopstvenom koliko na mržnji prema drugima. Tada su nam širili vidike kako su svi narodi na prostorima SFRJ neprijatelji Srba i kako su partizani i komunisti zajedno sa Vatikanom i Kominternom radili isključivo protiv Srba. Otkopavale jame po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i nosale mošti svetaca,mahalo se kostima i lobanja, objavljivale istinite, verovatne i neverovatne priče. Bio je to uvod i u tzv.patriotsko novinarstvo koje je postajalo sve više ratnohuškačko.

Rezultat je bio da su odjeci postali krici a reagovanja postupci bez rezonovanja.

 

Za razliku od ondašnjeg projekta i njegovih “Odjeka i reagovanja», koji nas je svađao sasvima ostalima, ovaj sadašnji , koji su pompezno pokrenuli Instituta za savremenu istoriju i "Novosti", namerno ili ne, raspiruje mržnju među Srbima.

I onda su to radili neki nedržavni i crkveni faktori uz prećutnu podršku državnih organa,

a i sada je slično. Država se drži po strani umesto da stane u centar i pomeri u stranu one koji  revizijom istorije i rehabilitacijama  prizivaju nove raskole, mržnju i sukobe.

Interesantno je kako država, preko državnog sekretara u ministarstvu pravde ipak reaguje

 
2009-08-26 17:30:21
Kultura

Čovek - u mudrim izrekama i stvarnosti

Milan Karagaća RSS / 26.08.2009. u 18:30

Čovek- kako to gordo, a ponekad gorko, zvuči.

Mnogo je mudrih izreka o čoveku, ali je i mnogo onoga što sam čovek radi devalvirajući čoveka u sebi.

"Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog majmuna očekuju da postane čovjek."

Čovek je najsavršeniji, ali ne  savršen, oblik života nastao na zemlji, a neki se pitaju da li je savršenstvo ili greška prirode. Ako zamislimo da je 4,5 milijarde godina Zemljine istorije sabijeno u jedan normalan zemaljski dan,

 

Događaji u Francuskoj i posledice koje će izazvati , a pogotovo sve ono što smo već pretrpeli, dovoljno ozbiljno govore da se svi trebaju uzrdžavati od  teških reči, pogotovo političari i verski poglavari jer iza teških reči uvek slede fanatici koji onda u ime toga mogu da počine potpuno nerazumna i brutalna teroristička dela.Naš region je zbog svoje multietničke i multinacionalne strukture i veoma ružnih događaja i iskustava iz prošlosti u ozbiljnoj opasnosti kojoj se može suprostaviti samo zajednički. Preduslov za zajedničko delovanje i suprostavljanje svim izazovima je istinsko  pomirenje.rukovanje-yu.jpg

Krajnje je vreme da svi shvate da je pitanje opšteg pomirenja i katarze u interesu svakog naroda i svake države na prostoru biše SFRJ, jer je to pitanje mira, sigurnosti i budućnosti.

Ovih dana povodom Božićnih praznika svi crkveni poglavari od najviših do sveštenika na nivou parohija puni su propovedi o miru i pomirenju, ljubavi, bratstvu, slozi i svega najmiroljubijieg i najradosnijeg , uz krupne reči Bože pomozi. Skoro isto će nam ponoviti u svojoj Ramazanskoj poruci i poglavari Islamske verske zajednice.

Ni političari od predsednika država, vlada, stranačkih prvaka i svih drugih koji su bili u prilici da nešto kažu o ljubavi i pomirenju ništa nisu zaostajali , a čak su bili i decidniji i konkretniji od okoštalih crkvenih poslanica koje se ne menjaju vekovima. Pa bogami i estradne zvezde, javne ličnosti, pa razne tabloidne ličice i likovi sa time se razmetaše.

I šta imamo, ništa osim praznih priča za jednokratnu upotrebu, pa se treba zapitati da li je zaista moguće ,i kako, pomirenje na prostorima bivše SFRJ, pomirenje u smislu da živimo kao ljudi bez mržnje i , naročito, stalnog podgrejavanja svađa, podbadanja, pretnji mržnjom i nekim novim ratovima. Da je malo iskrenosti u tim porukama za jednonedeljnu upotrebu možemo se lako uveriti jer odmah posle toga, a neki i ranije, počnu sa trovanjem naroda izjavama koje su potpune suprotne.

Za pomirenje je neophodna volja ,iskrenost i hrabrost, a dobra instrukcija svima mogle biti reči prof. Jerotića i pismo Adenauera bonskom županu 1946.godine. (evo original)

Profesor  Jerotić , je još 1999.godine , između ostalog ,rekao :“ Poslednja tragična zbivanja sa srpskim narodom,nisu li još jedna i možda poslednja opomena, šansa i izazov da na stoletna pitanja o karakteru srpskog naroda progovorimo otvorenu reč, kao konzilijum lekara nad bolesnikom, jer će od postavljene dijagnoze zavisiti i lečenje. ... Ne treba se bojati iznošenja istine! Dugogodišnja laž duboko je iskvarila ovaj narod zadržavajući ga na stupnju deteta koje to više nije. Istina uvek čisti i pomaže sazrevanju i pojedinca i naroda. Moramo biti spremni da saslušamo istinu o sebi, a posle toga – ne svetiti se, niti dozvoliti u sebi mesta anarhičnoj obesti. Samo u tome slučaju istina će delovati katarzično”.

To važi za sve narode na ovom prostoru pa neka svako umesto  reči “srpski narod” stavi ime svog naroda  i

 

Tokom duge istorije prema Kosovo su se svi ponašali kao prema zemlji Hananskoj. Svedoci smo kako sada svi , ne samo Srbi nego i Albanci, sa velikim žarom govore  o svojoj svetoj zemlji, mada je vrlo diskutabilno koliko je tu mnogo više otetog, prokletog i ukletog nego svetog.Najnovija zbivanja oko Kosova ,po ko zna koji put, izazvala su euforiju “kosovarenja.”

Skoro svi političari, stranke, javne ličnosti, patriote po profesiji, mediji, a i građani opet se busaju u grudi junačke i patriotske “Kosova je Srbija” i  “ ne damo Kosovo”, a slična i još euforičnija situacija je kod Albanaca na Kosovu. Kod nas je u tome, pored SRS,  naročito glasna, jasna i gromoglasna jedna stranka, nekoliko NGO patriotske provinijencije i tzv. javnih ličnosti.. Oni nas uporno ubeđuju kao da se nalazimo u vremenu pre 1912.godine, da treba konačno valjano rešiti pitanje “svete srpske zemlje”, jer  niko, od Pašića, kralja Aleksandra, Tita, Rankovića, Miloševića, Đinđića i Tadića nije to znao ni hteo, pogotovo ovi današnji koji ne slušaju mudre glave iz jedne domaćinskie srpske stranke, koju neki skraćeno zovu DSS .

19.08.11.jpg
 

Toma hoće referendum, Voja kaže da je to neustavno.

 

Milan Karagaća

Milan Karagaća
Datum rоđenja:  20.05.1951 Pol:  Muški Član od:  15.09.2006 VIP izbora:  87 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana