Uvek sam se pitao da li biste pre bili srećni ili u pravu?
Pazi, ti koji odgovaraš na ovo pitanje, šta ćeš da kažeš. Uzmi sve posledice u obzir. Obradi sve informacije, napravi matematički model, projektuj sve moguće ishode i reci mi - kada moraš da biraš u situaciji koja nema mogućnosti da oba ishoda budu zadovoljena - da li bi pre bio srećan ili u pravu?
Ne zanimaju me razlozi. Oni su tako subjektivni. Podležu datoj situaciji. Uvek možeš da imaš izgovor spreman za sve. "Objektivno" sagledavanje stvarnosti, trenutna situacija, uzroci, rezultati, mogući ili
I šta sad?
Srušiše i Lokija. Eto, nekako se sve to skupljalo do danas. Šta stvarno treba da predstavlja cenu tog čina? Ne znam ni sam.
Nisam prisustvovao kada se desilo. Čuo sam da su zablokirali ulicu. Da je jedan čovek povređen. Sve ove informacije su nepotvrđene. Jel iko igde video ikakvu vest?
Uradis i znas.
Nema mnogo filozofije (neki bi rekli filosofije) - ili oce ili nece. I znas od pocetka do kraja. Nema mnogo sranja. Ili jesi ili nisi (neki bi reklli lav). Ja ne bi. Mada jesam. Makar tako kazu po horoskopu. U koga ne verujem. Mada verujem u Miku Antica. Koji je ostavio u amanet cutanje svoje knjige svom sinu Vuku Anticu sa prevelikom molbom da nikada ne pristane na copor. U to verujem.
Eto tako.
A u sta vi verujete?
Kratko, ali...
Individua može da nas zapanji
Pa čak i na sitnim stvarima koje ne izgledaju toliko nemoguće
Ali tek kada ljudi krenu da rade u zajedno stvara se sinergetski efekat
Koji čini da se još ljudi uključi
Na različite načine
I da se i oni poboljšaju
Ali kada se uključi dovoljna kritična masa ljudi - šta mislite šta je sve moguće?!?!?
U teoriji organizacije ne postoji efekat koji želite da postignete više od sinergetskog efekta timskog rada i postignuća pri njemu. Kada jednom
This is personal.
Moj glas je bio sve što oduvek posedujem. A nikada nisam znao da pevam. Horski sluh je najbolje što sam postigao. Besprekorno znam kada neko falšira, ali ne i da otpevam. Moja sestra peva drugi sopran, ali meni nije dato. Ja pevušim. Ceo svoj život imam aferu sa svojim glasom. Nikada vezu.
Opet, perfektno zviždim. Nikada ne pogrešim ni za ton. Ni za pola. Moja sestra je rekla da je to čudno. To znači da znam, ali da neću. Da čujem i mogu, ali nešto izda. Da se ne prepustim. Pustiti. Čudan glagol. Kako da imam, a da pustim u isto vreme?
Znam za priču u kojoj se jedna devojčica (mislim da je Ruskinja) rodila slepa i gluva. Uspela je, sopstvenim trudom, da završi fakultet. I ko će ga znati šta još…
Sledi nastavak priče o percepciji i komunikaciji.
Floskula kojom se mnogi služe da bi pokazali sopstveno umeće razmišljanja “van kutije” je ustvari
Meni bejahu najlepše one koje su se najslađe smejale.
A uvek sam se pitao gde rastu bre ove cure.... Nekako smo se uvek zezali kako mora da ne postoje
Onda saznah da ih stvarno i ima koje ne postoje ...
Stvarno, nije ni čudo što nam je osećaj lepote poremećen.
Slušam jednu audio knjigu zadnjih nedelju dana i cenim da započnem blog o njoj ali nikako da se nameračim. Napolju i dalje sve u staklu leda pa rekoh – zar ima boljeg dana od ovog za tako nešto. U nekoliko blogova ću preći par primera koje sam čuo i koji su me zaintrigirali da se pozabavim ovom temom. Audio knjiga je „Blink“ pripremljena od strane Johna Maxwella – ko ima priliku da je se dočepa, toplo preporučujem.
Dakle, probaću da
Teorija kratkih rezova
Bil i Suzan su uvedeni u sobu univerziteta Vašington. Bili su mladi bračni par, u svojim dvadesetim, onaj koji bi svako lako zavoleo. Seli su na dve kancelarijske stolice, oko metar i po jedan od drugog, na maloj platformi. Bili su privezani na uređaje i elektrode koje su merile otkucaje srca, količinu znojenja i temperaturu tela. Ispod stolica se nalazio se uređaj koji
Nikada ne bi postojao svet bez uma koji ga kreira.
Puno puta zamenjujem život rečima. Akciju opisom. Pokret pasivnošću. Uhvatim samog sebe kako sedim i razmenjujem osećanja, iskustva i događaje pričajući. Pasivno pratim moje sagovornike u njihovim pričama, dok se tražim u rečenicama. Po koji