Imali smo ujaka Savu koji je umeo mlađima koji se zaigraju rečima u njegovom prisustvu strogo da kaže "birajte reči", što je bio poziv za pristojno ponašanje da se ne bruka familija.
U teška vremena kada zavlada bolest, elementarna nepogoda, nesreća, rat, u ljudima se probudi solidarnost, empatija, ponos i patriotizam, nesebičnost i volja da se pomogne da se što pre prevlada nevolja. Ta energija nosi sve pred sobom i savlada sve prepreke, porazi neprijatelja slogom i humanošću, i pobeđuje sa najmanje gubitaka, zato sto su složni, zato što svaku jedinku vide kao delić
Mic po mic, od bureka koji nam je ponudio Mikele (na njegovom blogu) stigosmo i do čvaraka, koji, kao što se zna, više ne mogu da se nađu a da valjaju. Zato zaključim da čvarci zaslužuju poseban blog, nije to nešto nebitno u našem životu pa da uh preskočimo ili samo usput pomenemo?
U mesarama takvih čvaraka da valjaju odavno više nema. Ni svega drugog što pamtimo da je bilo ukusno i mirisno. Sve se to pokvarilo, ni mesari više nisu šta su bili, a tako ni čvarci, osim ako nisu topljeni u velikim tučanim bakračima, u masovnom svinjokolju koji bi tako negde krajem ovog meseca padao, za Dan Republike, da su nam "ona vremena" i Republika.
Ali nisu.
Sinoc se u Atini osetio blagi zemljotres. To nije cudno, ovo je trusno podrucje i malo, malo, pa se zatrese.
Vreme je lepo, danas pogotovo, pravi prolecni suncani dan. Nadam se da ce i sutra biti tako lepo jer su zakazane velike demonstracije, pa da narod ne pokisne kao prosle nedelje kada su po pljusku i hladnoci marsirali ispred Parlamenta.
Demonastracije se odrzavaju skoro svakodnevno, bile su juce, bice i sutra.
Ne znam da li ce njihov Parlament potvrditi dogovor Vlade i emisara poverilaca, to se odlucuje sutra.
Ja bih o necemu drugom, o velikoj solidarnosti grckog naroda sa nevoljnicima, siromasnima, otpustenima, beskucnicima, koju vidim na svakom koraku.
Unjkav glas spikera na železničkoj stanici u Beogradu objavio je da je voz iz Beograda za Bar postavljen na peronu četiri. Sudija Sreten Jović se ispravi, zagladi gustu sedu kosu i orlovskim pogledom prelete preko mase putnika. Sve se odvijalo po planu: automobil je natovaren na voz i on će istim vozom do sutra ujutru biti u Baru. Za sada sve teče kako je predviđeno, jedino je u sebi molio Boga da u kupeu ne bude i neko ko je pročitao njegovu knjigu o zločinima u prestonici, i ko ima veliku želju da mu ispriča svoje rešenje zagonetke ko je ubica.
Izgleda da je Bog tada
Na šta ćete vi da potrošite vaših 2000 dinara ako ih dobijete u oktobru i decembru?
Hajde, ne budite tako šokirani, razmislite? Znam da je to veeelika para..dišite duboko...hoćete li čašu vode i limun? Nemam limuna može voda česmovača?
Još je teže onim veselnicima koji će dobiti po 5000 dinara, zaposlenim u javnom sektoru.
Ima još lepša vest:
Neće svi dobiti taj bonus, to me posebno obradovalo, neće ga dobiti Dinkić i Krkobabić !
Nisam ja zlobna da im ne želim da dobiju, daleko bilo,nego mislim da je za svaku pohvalu
U mom frizideru stoji komad slanine, rumenozute, mesnate..ma kakva "panceta"ovo je cista ljubav. Ja to znam, tu sam strucnjak. Kad god otvorim frizider zapahne me taj miris...i stid. Posalo mi je neki Branko...a ja ne znam koji Branko.
A znam da je ljubav, jer tako i ja, kada mi nesto posebno uspe da je najlepse na svetu, saljem sa ljubavlju ljudima koje volim.Sad meni posalo Branko, sve s ljubavlju...a ja ne znam..pa otuda stid. Zato je nisam ni probala, neka stoji dok se ne setim tog Branka.
Doneo mi je brat, posle prvomajskih praznika, kada je dosao da odveze moju
Ne mogu ni da se setim vremena kada mi taj mali zavidljivac nije sedeo na ramenu i šaputao na uvo, pokušavajući da me spreči da kupim nešto lepo, nekad i potrebno...a za nepotrebno i da ne pričam. Bio je vrlo uporan, iznosio argumente koje bih teško i sada mogla pobiti - i ja sam popuštala. Kažu da pametniji popušta?
Ako bih stala pred izlogom sa prekrasnim cipelicama eto njega sa "mišljenjem" koje mu niko nije tražio.
"Šta će to tebi? Imaš gotovo nove, gotovo iste takve cipele od pretprošle godine i ti bi da se razbacuješ? A troje pari patika
Neka rastu i treba da rastu !!!
Bilo je dovoljno i ono malo snega što je palo, da se čitava bulumenta dečurlije sjuri u park, odasvud, naoružana sankama, debelim rukavicama i šalovima, i da se poput vojnika koji osvajaju neku visoku kotu, dok za sobom vuku sanke, klizaju, padaju, četvoronoške bauljaju...ali ipak stižu i osvajaju VRH pokriven snegom, tankim ko sirotinjski lebac, visine nekih metar ili dva od zemlje ...izem ti ravnicu. .
Ni zime nisu kao što su nekada bile.
Samo deca su ista, u svim vremenima.
Pre njih, taj isti vrh, osvajala
Još onomad kada nas je februarski sneg zatrpavao, preseče me nešto iz čista mira preko leđa, onako stravično.
Sve nadajući se da će proći samo od sebe odvalim beli dan do poden u krevetu. Onda se setim supice pa hajd polako do kuhinje....a tamooo!!!!
Kroz sve prozore (bez zavesa) blješti onaj sneg oči izbija, ne mogu da se pravim da ga ne vidim. Zavirim na ulicu, svi trotoari uredno očišćeni, samo kod mene narod gazi sneg do kolena. Ne gine mi lopata puta 20 metara dužine puta 2 metra širine trotoara...nema šanse sa ovim leđima.
Sažalim