Ma, to je vest u Kuriru.
Ne treba im verovati, oni su skandalmajstori, od toga zive, to im je posao.
Slike sarene, na stolu gola devojka - posluzavnica, zenski rod od posluzavnik, bez znakova navoda jer nije navodno, ona je stvarno - stvar, predmet za posluzivanje, koji posle mozete da polizete, ako vam se hrana dopala.
Mozda mozete i nesto drugo da uradite, malo jace da stipnete, ili ugrizete, ako se tanki reznjevi sunke ne odvajaju dovoljno brzo do njene koze.
Mozete i da se naljutite, vi ste Bog jer vi ste to platili, ako je njena koza postala topla i hrana se zagrejala, jer pre toga, nju su kupali i polivali ledenom vodom da joj koza dobije pravu temperaturu, temperaturu lesa, da se hrana ne pokvari...a ona, bezobrazna pa ugrejala posluzenje i pokvarila mu ukus, izgled, aranzman?
Odem da obnovim licnu kartu (l.k.) kad pre prodje deset godina?Izvadim sve papire koji dokazuju da sam rodjena i da imam drzavu (?) koja me priznaje za svoju. Tu se malo naljutim sto ti papiri (krstenica i drzavljanstvo) vaze samo 6 meseci kao da moze ime oca, majke, mesta rodjenja i drzave da nestane za 6 meseci? Ali iz onoga sto sledi shvatila sam da moze, i da je nasa administracija dalekovido predvidela te mogucnosti pa nam zato daje samo 6 meseci garancije (kao za frizider ili tv) a kad garancija istekne...
Odem sutradan da preuzmem novu l.k.pre mene u redu neka zena,
Ужелим се подварка са свињаријама и кренем у потрагу за добрим купусом. Купујем у маркетима у околини, оба су део великих ланаца трговине али су мали по простору и избору робе.
Уђем у најближи и видим да је вакумирано кисели кзпус 109 дин.кг, сасвим пристојна цена јер је у другом 50% скупљи. Ту ћу да купим и све друго што ми треба:
Neko vreme me nema na blogu ali imam najlepše opravdanje, vest koju želim da podelim sa vama:
POSTALA SAM BAKA.
Ona prava baka, ne babatetka kao što sam već odavno bila.
Moja ćerka je rodila prelepog dečaka i sav svet je počeo da se vrti oko te male srećice.
Kada dođem k sebi više ću biti sa vama i biće još priča, sad samo gledam u male ručice, trepavice, obraščiće, lovim prve osmehe, ni za šta drugo nisam. Mašemo vam iz Atine.
Zimsko nevreme je celog dana snegom zasipalo Beskrajjne Planine. Vetar je ludovao u krošnjama drveća i snežnu izmaglicu kao zavesu spuštao na seoski trg.
Starac je povremeno otvarao mali kapak na drvenim vratima kolibe i dopuštao sitnim pahuljama da mu se tope po licu, uživajući u toplini kolibe, srećan što ima sklonište od vetra i zime. Gledao je kako se vetar igra snegom, kako gradi oblike od guste bele magle i kako ti oblici kao utvare lebde u prostoru, pa ih onda, kada mu dosadi, jednim potezom razveje. Veče se već spuštalo i hteo je da zatvori kapak i ode na počinak,
Drugaricu Danu sretnem najčešće u gradskom busu. Ja obično idem samo do pijace a ona žuri na posao, pa onaj dogovor "kad ćemo da se ispričamo i vidimo" obično završi samo na "čvrstom" obećanju. A draga mi je. Lepa, zaokružena, nasmejana, niko ne bi rekao da je neke muke more, kako bi po njenom blistavom osmehu zaključiili ljudi koji je ne poznaju.
Srele smo se tako i pre oko dva meseca. Iz autobusa mi je pokazala zgradu u kojoj joj živi mlađi sin Vlada sa devojkom. Ne iznajmljuju stan, devojka je to nasledla od nekog a ona im sada nosi ručak, armu što je skuvala,
Priča za decu
Niko ne zna kako je seme, iz koga je niklo Najlepše Drvo Na Svetu, dospelo na Sunčani Proplanak. Da li ga je doneo vetar ili ispustila neka ptica u letu? Svi pamte da je padalo sa velike visine i iz sveg glasa zapomagalo "RAZBIĆU SEEE..."
Čula ga je cela Šuma koja je rasla oko Proplanka i svako drvo u Šumi se naježilo od užasa.
Čule su ga i ptice, veverice i zečevi, i požurile na Propalnak da ga pronađu i pojedu.
Čule su ga i Trave na Proplanku pa su hitro isplele svoje vlati da ga prihvate u naručje i brzo