Nebojša Milenković, kustos i istoričar umjetnosti: UMJETNOST MORA DA SE IZBORI ZA VLASTITI BUNT
Intervju vodio: Đorđe Krajišnik
Oslobođenje, Sarajevo
Nebojša Milenković, istoričar umjetnosti i viši kustos Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, za Dane govori o umjetničkoj avangardi sedamdesetih u Novom Sadu i Jugoslaviji, ali i mjestu, statusu i poziciji umjetnosti danas
... Živimo u statičnim društvima koja su, pritom, u potpunom vlasništvu neodgovornih i gramzivih političkih oligarhija koje su se samoproglasile nekakvim elitama. Uostalom, ovde nikad nije bilo popularno postavljati pitanja, polemisati, misliti, dovoditi pod sumnju... Sa druge strane, neštedimice se nagrađivalo poslušništvo, podaništvo i prigodničarstvo. Što nije uspela da ućutka cenzura - odradila je autocenzura. Kako sedamdesetih - tako i danas. Uostalom, znate li za još neki narod, osim ovih naših balkanskih, koji se toliko dosledno pridržava izreke: Ćutanje je zlato!?
Akademik i profesor Vladimir Kostić, predsednik SANU, izneo je javno svoje viđenje kosovskog problema koji već više od veka opterećuje državu i društvo u Srbiji i izaziva brojne posledice na život građana celog Balkana. Umesto otvaranja demokratske debate o problemu Kosova i svim aspektima različitih rešenja koje stoje pred nama, deo institucija i javnosti pokušao je da ućutka akademika Kostića. Predsednik Republike Tomislav Nikolić, čak je doveo u pitanje i njegov položaj predsednika SANU koristeći pri tom teške reči. Premijer Aleksandar Vučić ocenio je da je „loše vreme za ovakve izjave".
Pitanje Kosova i njegove budućnosti, uključujući državno-pravni status, položaj srpske i drugih nacionalnih zajednica, status kulturno-istorijskih spomenika i brojna bolna pitanja vezana za blisku i ne tako blisku prošlost ljudi koji žive ili su živeli na Kosovu jesu važne teme za javnost u Srbiji i regionu i zahtevaju ozbiljnu i argumentovanu debatu. Ove teme deo su šire diskusije o suštinskim pitanjima razvoja Srbije koja traje već više od vek i po i jezgrovito je sažeta u dilemi formulisanoj od strane profesorke Olge Popović-Obradović: kolika ili kakva država?
NATRAG: Božidar Mandić i Porodica bistrih potoka (1969 - 2015)
Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad
Autor i kustos: Nebojša Milenković, viši kustos MSUV
Izložbu otvara: prof. dr Zvonko Maković, istoričar umetnosti
Otvaranje: četvrtak, 17.septembar 19h
Promocija monografije: petak, 18.septembar 13h
Kako pisati o Božidaru Mandiću? O čoveku kod kog su umetnost, literatura i svakodnevica do te mere isprepleteni da nikad sa sigurnošću ne možete jasno razlučiti gde prestaje jedno a počinje drugo i(li) treće.
Kada je bio potreban državi Srbiji i njenoj politici (šta god to značilo) na KiM Oliver Ivanović je bio uz tu politiku (ma koliko ista bila konfuzna i neučinkovita), otuda je licemerje zvanične Srbije koja je danas potpuno imuna ili nemušto angažovana oko njegove sudbine više nego loša poruka svima koji na istom tom Kosovu i danas, uprkos realnosti, još uvek veruju u Srbiju.
Zvanična Srbija otuda bi odmah morala da insistira da se, ukoliko za to postoje dokazi, protiv Olivera Ivanovića pokrene istraga - u suprotnom Srbija bi morala zahtevati da hrabar i pošten čovek Ivanović bude pušten da se brani sa slobode.
Ovo nije nešto što pristojni i civilizovani narodi mogu/trebaju da slave!
Dan žalosti može da bude samo odraz licemerja naše države što nije učinila gotovo ništa za intergaciju i povratak ili obeštećenje tih ljudi!Ukratko: Dan Oluje može da bude samo dan hrvatske i srpske sramote!
Sve ostalo su besprizorne balkanske političke manipulacije...
Da je živ, Zoran Đinđić danas bi napunio 63 godine. Verovatno ne bi bio ni na kakvoj vlasti. Pitanje je da li bi se uopšte više i bavio politikom. Takođe, sasvim je izvesno da ga većina Srba ni danas ne bi preterano volela. Svakako bi upravo on bio označen kao glavni krivac što priključenjem Evropskoj uniji Srbija nije dobila onoliko koliko je očekivala. Nikad mu ne bi oprostili ni to što je srednjevekovnim konceptima i modelima države i nacije prvi s uspehom suprotstavio viziju modernog, emancipovanog, građanskog društva... Ne bi mu oprostili što je izolacionističkim mitovima i maniji vlastite veličine trajno suprotstavio principe lične odgovornosti. Građanska Srbija i danas bi mu zamerala preterane ustupke crkvi i uvođenje veronauke u škole (s druge strane, ta ista crkva, jednako bi negirala i minimizirala njegove zasluge za završetak Hrama Svetog Save)...
Srebrenica danas - ili kako da, zahvaljujući budalama, odete kao Vučić a vratite se kao žrtva!
Greece is a very beautiful country -
and Germany, it is known,
no islands...
Pošto ovih dana u srpskim senzacionalizmu i inače sklonim tzv.medijima čitam različite gluposti, ako će nekome koristiti, kratak izveštaj/putopis iz drevne Hellade bio bi sledeći:
Oni koji se ovih dana spremaju da krenu u Gčku, ili su već uplatili aranžmane pa ne znaju šta da rade razloga za neku veliku paniku realno nemaju. Treba samo da ponesete novac - ne na karticama već u kešu (!), ili makar uglavnom u kešu.
Iako je zvaničan stav grčke vlade da turisti neće imati problema pri plaćanju karticama - u praksi to ipak nije svuda tako. Prevedeno: većina prihvata plaćanje karticom - ali ima i izuzetaka.