2017-06-12 19:57:36
Literatura| Satira| Život

Razmena u boji

Jelica Greganović RSS / 12.06.2017. u 20:57

jestive-perlice-secer-dekoracija-ukras-torta-kolac-muffin-cupcake-lollipop-sveisvasta.png

Mene nikad ni sa kim nisu razmenjivali, što im do dan danas oprostila nisam. Znam da smo se toliko selili da ni sami sebe nismo mogli da stignemo, takoreći smo bili u autorazmeni, ali ipak. A, baš bi bilo lepo da sam ja otišla negde, pa da je posle neko došao kod mene odnegde drugde. U cilju razmenjivanja različitosti, kako kulturnih, tako i svih ostalih.

Kad se samo setim odlične prilike zvane „Radost dece Evrope“. Jeste da je to bila samo polovina projekta razmenjivanja, ali je bilo baš divno da možeš da dobiješ gosta iz neke od zemalja učesnica. To ti je dizalo društveni rejting do nebesa. Pod uslovom da si imao krečnjačke laktove i krčmarsku glasinu. Jer su se samo takvi dočepavali gostiju iz inostranstva, što je tada imalo značaj gošćenja stanovnika neotkrivenih galaksija. Mene tu nije bilo. Valjda sam zbog toga kroz život vukla kompleks neostvarenog dobrog domaćina, zbog čega je prva ponuda razmene, u školi Prestolonaslednika nam, bila moja. Iz prvog reda sam vikala: „Daj dva!“ U tom slučaju Holandjanina.  

 
2017-04-27 20:22:06
Istorija

Haradinaj, Čeku i govedje glave

Jelica Greganović RSS / 27.04.2017. u 21:22

ToXRJTx8__Swqchi0sBjfbaNdHsoifCM0bPCqq6AD5CtS8WWr0heVi-pJB5odTkQ61g=w300

Pustilo Haradinaja. Znala sam. Ne zato što se pravim pametna, nego zato što sam te filmove već par puta gledala, čak u njima igrala i epizodne, novinarske uloge. I oba su se završila kao danas francuski. Doduše, tada je ovaj sa Haradinajem je bio tako kratak da bi ga manje pažljivi gledaoci u treptaju propustili, dočim je istotematski u kome je glavnu ulogu igrao Agim Čeku potrajao dovoljno da na mene ostavi neizbrisivi trag. Daklem, ništa ne prejudiciram, insinuiram, samo evociram.

 
2017-02-28 21:41:20
In memoriam| Kultura| Mediji

Tanjindan

Jelica Greganović RSS / 28.02.2017. u 22:41

aH1k9kqTURBXy8wMThlODFjNjk0YzFkNWRlYWFhNjdlZTRiZTdhMWVjZi5qcGVnkZQCzQSwAMKBoTEC 

Da je onako kao što nije, danas bismo slavili Tanjin pedeseti rodjendan. Pozvala bi nas na sitne kolače i slane grickalice za koje bi nam odmah dala recepte, i objasnila kako i šta sve zdravo je unutra munula. Na njenom klaviru bi stajao buket prolećnog cveća sa obližnje Djeram pijace, kroz otvoreni prozor bi ulazila buka sa ulice i vetar koji bi podizao zavesu, preteći da poobara poklone poredjane na  komodu. Pušači bi se gurali na maleckom balkonu, pokušavajući da ne poruše prazne saksije, spremljene da se u njih posadi plen predstojećeg pohoda na rasadnike, jer proleće je skoro već tu...

 

15942522_10211915172899323_1572189734_n-632x446.jpg 

Srbija boluje od bele kuge, i to je njena najteža bolest. Jer, sa svim ostalim ćemo nekako, al bez dece ćemo nikako. A, za lek za ovu bolest nije ubeđivanje žena da rode decu, ni jednokratne pomoći, ni puko prebrojavanje dece. Jedino što ovu bolest može da izleči je odnos prema deci i – ženama. Svim ženama, i onima koje jesu i onima koje nisu rađale. Zato što su žene simbol majčinstva. Oko 30 žena biva ubijeno svake godine, za poslednjih deset godina ih je ubijeno 327. Broj pretučenih, maltretiranih i ponižavanih je porazno veliki za zemlju koja pati od nemanja dece.

 
2017-02-08 19:57:05
In memoriam

Ani

Jelica Greganović RSS / 08.02.2017. u 20:57

ana-radmilovic-foto-fonet-dragan-antonijevic-1486547457-1100449.jpg 

Svet je ostao bez Ane.

Prošle noći je umrla naša drugarica, novinarka, pisac, blogerka, Ana Radmilović.

Već neko vreme je bila bolesna, i borila se junački, uostalom isto onako kao što se borila za život, sreću i ljubav. Onako kao što je tražila sebe u vremenu i prostoru, uz nikad prežaljena sećanja na oca. Uvek je bio tu negde oko nje, za većinu zato da se najkraće objasni koja je ona to Ana – „Ćerka Zorana Radmilovića“. Za nju kao neodvojivi deo njenog postojanja, svega što je radila.

 

 

 16111123_10209801035955125_1544729384_n.jpg?oh=17c66c2fa271237b00a40550fc2310f7&oe=587D7453

Deda Mrazovi garant imaju neki sindikat. Nešto ili nekoga ko bi štitio njihova prava na radnom mestu, borio se za beneficirani radni staž zbog teških uslova rada u svim, pa i ekstremnim zimskim uslovima, loš vazduh i garež u dimnjacima, nemogućnost da dobiju odmor ili bolovanje u novogodišnjem periodu, ali i odlaganje odlaska u penziju, bez obzira na pozne godine, dug staž i prekomernu telesnu težinu koja bi mogla ili izaziva srčane probleme. Da ne pominjem vožnju u otvorenim sankama, na visinama neadekvatnim i bez kontrole letova koja bi im obezbedila sigurnost kretanja. I to nije sve, dešavaju se takve stvari koje ni u jednom ugovoru sa najluđom maštom Deda Mrazovi potpisali nisu...

 
2017-01-11 10:02:55
Društvo| Život| Životinjski svet

Božja deca

Jelica Greganović RSS / 11.01.2017. u 11:02

15894729_1413910788621321_5744125893856653778_n.jpg?oh=309d6a946160185f541b4708e35b6b59&oe=58E0C334 

U ove dane studene kojima noći od mraza pucaju, reč „bog“ se pominje češće no inače, uz prateće želje za mir i dobrotu. Naravno, uz pridev „božji“. A, kad smo već kod „božji“, u slovenačkom jeziku su nekada davno živeli pojmovi „božje dete“ i „dete božje“. Iako naizgled isti, sa samo obrnutim redom reči, značili su sasvim različite stvari. O njima, ali i o čudnoj naravi sreće, je priču napisao Ciril Kosmač. Divnu i strašnu priču. Kosmač podseća zaborav da je „Dete božje“, u narodu, bilo ono dete, koje se rodilo nejasne pameti i koje je, živeći krotko, celog svog života ostalo dete. Za razliku od deteta božjeg, „božje dete“ je bilo vanbračno dete, ono kome se otac nije znao, ono koje je – „dao bog“. Doduše, ponekad se dešavalo da dete božje bude i božje dete, ali to je bilo mnogo ređe od pojavljivanja božje dece koja su celog života nosila pečat ničijih. Čak i onda kada su bili već odrasli ljudi, bez obzira na imovinsko stanje, ostajala im je ta mrlja. Nisu pomagali ni dani kao ovi, kada se poziva na najbolje što je bog u čoveku napravio.

 
2017-01-01 20:16:15
Život

Prvi dan

Jelica Greganović RSS / 01.01.2017. u 21:16

200_s.gif 

Sasvim sveži dan, onaj koji miriše na čekani praznik, počinje sveopštim ljubljenjem i grljenjem. Nastavlja se otvaranjem šampanjca, sa posebnim aspektom na cilj da se tim slavnim činom ne osakati neko od prisutnih slavljenika ili ne razbuca lomljiva okolina materijalnog karaktera. Onda se još jednom jede sarma i sve ostalo po spisku, ono što se mumalo u ime dobrodošlice Novoj godini. Posle se još neko vreme demonstrira veselje, jer niko neće da prizna da je umoran ko pas od priprema za doček i da bi najradije legao na pod, pokrio se tepihom i mnogo radije družio sa Morfejem nego sa svima prisutnima. Naravno da nije red ići odmah posle ljubljenja u krevet, iako bi to verovatno pomoglo borbi protiv bele kuge, zato se svi trude da ostanu što duže budni u noćnom početku Prvog dana. Dok ne iznemognu načisto i odvuku se matičnim stambenim jedinicama.

 
2016-11-15 21:40:45
Roditeljstvo| Tehnologija| Život

Preko veze

Jelica Greganović RSS / 15.11.2016. u 22:40

telenor_rucak.png

Mi smo porodica razudjenog tipa. Doduše, koliko do onomad, mereno roditeljskim aršinima neosetljivim na vreme kao takvo, bili smo prilično zgusnuto naseljeni. Bila su to lepa vremena kada su deca bila ono što ta reč i znači, sve dok nisu bez pitanja porasla i prema njihovim shvatanjima odrasla. Nije da ja to ne shvatam, nego mi je prosto neverovatno da neko ko se, do koliko prekjuče, teturao izmedju stolice i komode, pokušavajući

 
2016-11-07 20:29:45
Život

Google poezija

Jelica Greganović RSS / 07.11.2016. u 21:29

13246008_10209916519057967_2001270856_n.jpg 

Često se Google prevodilac učini kao velika štetočina, jer kada on preko jezika pregazi, za njim malo koji smisao reči preživi. Ali ponekad, toliko slučajno da se namernim čini, Google prevodilac za sobom ostavi apsurd svojstven samo živim bićima i to onim sklonim drugačnosti koji svet čitaju dirljivošću avangarde. Tako sam, onomad, natrčala na korejsku firmu džakaste odeće koja mi se stalno podmetala, i shvatila da to nije slučajno. Tamo je pomenuti prevodilac sa korejskog, preko engleskog, prevodio na srpski koji mu se učinio vrlo sličan ruskom. Rezultat je bio slomljeni jezik besmisla koji se pleo u osetljivu pesmu apsurda:

 

                                    DO KRAJA CLOSEOYM

 

Tamno Plava Žena Jesen

Jesen Tanak Štrika Džemper

Boja: Vojska zelena

Grašak Protežu Pamuka Sa Dugim Rukavima

 

Jelica Greganović

Jelica Greganović
Datum rоđenja:  26.04.1964 Pol:  Ženski Član od:  24.10.2006 VIP izbora:  712 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana