Američki Monsanto je taman digao ruke od Evrope, kada je Evropa digla noge i odlučila da mu dozvoli izvoz kukuruza na njene teritorije. Ukratko: Evropska Komisija je Monsantu dozvolila da u Evropu izvozi svoj genetski promenjen kukuruz, koji se zove SmartStax. Naravno da se radi o »super kukuruzu«, jer isti nije samo genetski promenjen, nego je napravljen kao hibrid, zbir dve vrste već genetski promenjenih kukuruza.
[url] http://madebyabvh.tumblr.com/post/58787280442/animated-dobrosav-bob-zivkovic-54-original[/url]
Gradski čovek je biće tužno, od prirode amputirano. Danju udiše svašta i jede još sumnjivije pojave koje se lažno predstavljaju kao voće i povrće, a noću spava u buci, pod veštačkim svetlima. Ukratko, jad jedan, a možda i dva. Zato je san svakog aprirodiranog ljudskog stvora da se u nedra Majke Prirode vrati i zaspi u njenom dekolteu, uz pesmu cvrčaka i poj noćnih ptica koje ljubav ne naplaćuju.
Ima dana koji nisu dani, nego prosto bruka jedna. Čuče i čekaju da upadnu u trenutak nepažnje, gurnu nogu u vrata, uđu i ne nameravaju da odu. Prave pičvajz. Traju ne kao gladna godina, nego kao godina na dijeti, ona iz krda sedam mršavih krava sa fitnesa.
Država je namerna da skupi oko 620.000 evra. Od građana. Na dobrovoljnoj bazi, naročito ako to građani ne primete. Pomoću doplatnih poštanskih marki. Onih marki koje su ovde pominjane kao jedan od načina na koji bi država mogla da pritekne u pomoć teško bolesnoj deci. Te poštanske marke su izdate i prodaju se na osnovu uredbe objavljene u Službenom glasniku br. 44/2013, pod zvaničnim nazivom Uredba o izdavanju doplatne poštanske marke »IZGRADNJA SPOMEN-HRAMA SVETOG SAVE«.
Osetim ja jutros da me nešto žiga u krstima, dušek li je, na vreme li je, od mladosti možda...kad ja na vesti, a ono – počelo. Vojvotkinja od Kejmbridža rađa. Konačno se setila da izađe u susret novinarskim hordama koje su, pred bolnicom, već počele da gube strpljenje.
Umrla je Tijana Ognjanović, devojčica za čiji život se, u jednom trenutku, cela Srbija borila. Dete koje je Srbiju podsetilo na to da je život važniji od novca, i da nema tako malih para koje ne bi mogle da budu, u pravom trenutku, velika pomoć. I dok Srbija žali za Tijanom, borbu za život vode roditelji još toliko bolesne dece. Skoro svaki dan se, na društvenim medijima, pojavljuju vapaji i molbe za pomoć. Zajedno sa njima i želje da se taj problem već nekako reši, da država preduzme nešto, da se napravi fond za bolesnu decu, da ako država neće, onda to urade zainteresovani pojedinci.
U svoj toj silnoj muci, makar i gledanja tuđeg jada, dobro je kada ljudi pokažu da razumeju da nema ničega vrednijeg od života, naročito dečijeg života. Jedino je pitanje - kako? Kako to uraditi? Prosto, jer nema fonda koji bi, pomoću dobrovoljnih priloga, mogao da pokrije potrebe onih kojima je ta pomoć potrebna. Dece je puno, lekovi i operacije su skupi, preskupi, kako naći način da se ne dođe u najtežu moguću situaciju da novca za jednu decu bude, a za drugu kojoj je pomoć ništa manje potrebna - ne. Ko će da odredi kriterijum za davanje novca? (To ko će rukovoditi tim fondom, da ni ne pominjem) Ko će odlučiti i na osnovu čega čiji život spasavati, a čiji ne?
Maturiralo.
Poslednje u tročlanom nizu.
Koristim priliku da se od srca zahvalim svim bogovima, bez obzira na boju, izgled i razlog postojanja. Svi panteoni bogova mogu da računaju na moje ponizno, sujeverno obožavanje. Zajedno sa pratećim ekipama svetaca.
Izdržasmo.
O Nikoli Tesli, Najvećem Sinu naših naroda sam pisala onih dana kada mu nije bio rođendan. Danas, kada slavi sto pedeset sedam godina, objavljujem ovu fotografiju koja se nedavno prošunjala internetom. Do tada je nisam videla, iz šturih informacija koje su je pratile je očito da je autor fotografije nepoznat, a da je ista u posedu osobe koja živi u Srbiji.
Neka bar ona, danas, obeleži dan kada je rođen Nikola Tesla, čovek koji je zadužio ljudsku civilizaciju promenivši joj budućnost.
Kao što je opšte poznato i već više puta apsolvirano, opuštenost je najvažnija u roditeljskom zanatu. Opuštenost vašoj deci garantuje zdrav i neometan razvoj, kako fizički, tako i mentalni. Opuštenost je i za roditelje više no preporučljiva, jer smanjuje mogućnost da završe u haljinama koje se kopčaju na leđima i predugim rukavima, takođe leđno, vezanim u mašnu.