- "Oćegajećaj?"
- "Molim?"
- "Ćaj, oćegaje?"

(dio razgovora prilikom doručka u restoranu jednog hotela u Neumu, 2001. godine)

Što bi rekao gos'n Sveta Черевићан - sastav na temu laganu:
MISTERIOZNI ČAJ HANE ADROVIĆ NA VASKOLIKOM SAJBERDUNJALUKU

19314.jpg     Ko je Hana Adrović, "dragi moj napaćeni narode", to znaju i cvrkutaju ptice na grani a bogami "cvrkutaju bijesnilom" poneki korisnici, kako Tvitera tako i drugih, socijalnih mreža širom regiona. (Hana recimo samo na Fejsbuku ima toliko kontakata da tehnički nije moguće da bilo koga više doda u listu "prijatelja" na svoj profil.) Budući da u slobodno vrijeme isključivo putem interneta (ne gledam televiziju) pomalo pratim uglavnom regionalnu umjetničku scenu i produkciju, a kako je Hana (bivši?) model, (bivši?) PR muzičkih festivala i koncerata stranih izvođača, novinarka, autorka i voditeljka emisije zabavnog karaktera, priznajem da uopšte nisam znao ko je ona do prije par sedmica kad sam slučajno naišao na njen profil na Instagramu [na koji sam se registrovao samo da "zapratim" svoju možda najomiljeniju kako radnicu u kulturi tako i (nažalost bivšu) B92 blogerku - pozorišnu rediteljku Jelenu Bogavac koja ne koristi nijednu drugu socijalnu mrežu]. I iz Usoraca se tada vidjelo da je u pitanju jedna od onih božanstvenih zanosnih ljepotica od čije ljepote odmah zastaje dah i od cca 670 fotografija na njenom profilu se zaista ne zna koja je bolja i ljepša od koje (bilo da su u pitanju selfiji ili profesionalne fotografije, mejkap ili prirodan izgled lica, stilizovana garderoba ili "kežual" odijevanje i slično) tako da sam joj skromno komplementirajući iskreno napisao da zaista nemam vremena da "izsviđam" sve njene fotke koje mi se dopadaju jer bi mi trebalo najmanje 15 minuta i više samo za tu prostu klik operaciju (praktično sve osim objavljene fotografije kriminalno friziranog, našminkanog i obučenog crnca, na što je Hana - u svom, otkriću kasnije, lucidnom stilu - odgovorila da je na toj fotki pretjerala sa solarijumom).

 

Egregor.19330.jpeg

 "Tekstovi Smaka su idiotski. Čak mislim da je idiotski blaga reč. Da ne navodim sada primere, previše ih ima."

Diskusija na jednom blogu potakla me je da napišem par riječi i na ovu temu jer sam sasvim svjestan da među ljubiteljima i slušaocima (jugoslovenske) muzike postoji taj jedan, moram priznati, ruku na srce, dosta nepravedan i prenapuhan "mit o glupim tekstovima Smakovih pjesama" i potaknut jednim bestidnim komentarom (uvodni citat) jedne pretenciozne muzičke neznalice koja će, za razliku od Smaka - po svojim muzičkim djelima i uticaju na brojne pa i na svjetskom nivou značajne muzičare [poput Bojana Zulfikarpašića koji je kao pijanista dao možda najbriljantniji tribjut zvuku Točkove gitare i muzici Smaka na svom albumu "Xenophonia" (Label Bleu, 2006.)  u kompoziciji "Wheels" svirajući klavijaturama, potpomognutim gitarskim efektom distorzije, temu malo poznate ali među vrsnim muzičarima itekako poštovane i znamenite Smakove kompozicije "Maht-Pustinja" sa albuma Zašto ne volim sneg (PGP RTS, 1981)] trajno biti zabilježena u istoriji jugoslovenske i srpske muzike - ostati u muzičkom smislu upamćena samo u okviru svoje porodice i bliskih prijatelja (što je naravno za svako poštovanje ali nije opravdanje da se ostavljaju krajnje pretjerani, zlonamjerni komentari na račun radova zaista legendarne grupe). Naravno, srdačno ga pozdravljam i zahvaljujem mu što me je "inspirisao" da napišem ovaj tekst i nadam se da će, ukoliko ga bude čitao, proširiti svoja skromna znanja na tom planu.

 

4938363.jpg      Pošao Sveti Sava preko jedne planine, pa srete đavola. Kad ga đavo ugleda, uplaši se i šćedne da pobegne, ali ne mogne, pa se tada sretnu na putu. Sveti Sava rekne đavolu: „Pomozi Bog!" a ovaj odgovori: „Nije ti za tim stalo."

- „Kako si?" reče Sveti Sava; a đavo mu odgovori: „Šta je tebi briga, kako sam."

- „Kuda hoćeš?" upita ga Sveti Sava; a ovaj odgovori: „Ni za tim ti nije stalo."

- „Šta bi radio?" reče Sveti Sava; a ovaj mu odgovori: „Radio bih bašču, kad bih imao mršave zemlje i takvog ortaka."

      Onda Sveti Sava kaže đavolu: „Ako baš hoćeš da radiš baštu, evo sam ti ja ortak, no da se dogovorimo, kako ćemo i šta najpre sijati, i ko će sjeme nabavljati."

      A đavo mu odgovori: „Ako me i mrzi s tobom raditi, i opet ti se pokoriti neću, ali hoću da načinimo ugovor, pa da otpočnemo raditi."

 

4938363.jpg

SVETI SAVA

Oko njegove glave lete pčele
I grade mu živi zlatokrug

U riđoj mu bradi
Zasutoj lipovim cvetom
Gromovi s munjama igraju žmurke

O vratu mu verige vise
I trzaju se u gvozdenom snu

Na ramenu mu petao plamti
U ruci štap premudri peva
Pesmu ukrštenih puteva

Levo od njega teče vreme
Desno od njega teče vreme

On korača po suvom
U pratnji svojih vukova

 

 

 

 
 

     Izgleda da već ima tome decenija i kusur godina kako je naš ugledni pisac David Albahari u saradnji sa prijateljima priredio drugo izdanje knjige istovjetnog naslova (Gramatik, Beograd, 2004). Zakašnjeli ali dobri (bolje ikad nego nikad!) vjetar slučajnosti juče ju je nanio i u moj vidokrug te sam je, odmarajući od kojekakvih trica i fajlova, odlučno tjerajući egzistencijalne mušice sa mentalne trpeze, jutros na gradskom trgu pročitao gotovo u dahu, markirajući izabrane priče i ispijajući poduže kafe produžene s mlijekom i svježinom ranog jutra u bašti jedne lokalne kafeterije.

 

F1_zpsb490dd50.jpg"Rasli smo na ničijoj zemlji
Surovo sunce iznad nas
Živimo u tuđoj kući
Ona i on i on i ja

Budimo se u zoru
Tu je početak,
A tu je i kraj
Mi smo na granici
I nema povratka
Mi smo na granici
I snaga odmiče
Kap po kap

Ljudi me vole kada ih sanjam
Ljudi se smeju, običan dan
Hodamo po toploj zemlji
Ona i on i on i ja
"

Upravo listam Politiku i čitam kako se pojavila knjiga Lidije Nikolić, profesorice književnosti, "Osjećanja.O.Sećanja" o životu Margite Stefanović u izdanju izdavačke kuće "Čekić". Lidija je dugogodišnja Margitina prijateljica i njena knjiga je vrlo lična, dakle ne bavi se toliko (ili uopšte ne?) Maginim radom u EKV-u i njihovom muzikom koliko njenim privatnim životom; knjiga obiluje mnoštvom fotografija, dnevničkim zapisima, crtežima (ovo me posebno interesuje) kao i manje poznatim intervjuima.  Kao stari ljubitelj i poštovalac EKV-a veoma se radujem ovoj knjizi a gledajući najave i reakcije na internetu - vidim da su očekivanja od Lidijine knjige velika.  Sinoć su "Osećanja. O. Sećanja" predstavljena u Velikoj sali SKC-a [ako je neko slučajno bio kažite kako je bilo]. Nadam se da će pojaviti na predstojećem Sajmu knjiga... 

 

 
2015-02-03 19:56:22
Kultura| Muzika| Umetnost

[83] Vasil Zulfikarpašić

bojan ljubomir jugovic RSS / 03.02.2015. u 20:56

Dakle, karte su bile unaprijed rasprodate, velika sala je bila dupke puna uključujući i mjesta na sceni jer očigledno postoji publika koja itekako zna da cijeni ono što je dobro. Nažalost nisam bio i za sve nas koji smo propustili pronalazim i dijelim snimak.

Naravno, po ko zna koji put, fascinantna je (i blagoslovena bila) sva ta umreženost i dostupnost: crtuljim nešto i lagano na sluške preslušavam snimak sa minulog koncerta u Kolarčevoj zadužbini i u trenutku kada počinje Vasilov "Ohrid", tu negdje oko 34:20, kad 'Zulfikar-paša' na snimku na trenutak skloni prste sa dirki klavira  - onaj realni Bojan Z mi, tim istim prstima na tastaturi, preko svoje istoimene zvanične fb stranice odgovara na pitanje kako se zove njegova kompozicija na početku najave novog mu projekta "Modern Times" (2015)  a interesuje me pošto se u njoj nalazi još jedan stvarno simpatičan omaž Točkadiji i grupi Smak [u pitanju je, kako kaže, "August song" sa nagovještajem (iliti referencom) na gitarsku i bas liniju "Satelita" (1976)]  

 

„...Prijedorski teatar mi je ponudio ono čega se 'veliki' teatri boje. Ponudio mi je da preko maštovitog i inspirativnog Pavićevog teksta artikuliram vlastito osjećanje nekih, meni bliskih, oblika teatrovanja...“

Gradimir Gojer

petkutin-i-kalina-premijera-2.jpg      Ukoliko publika u teatru nekoliko puta aplaudira u toku same predstave, prije njenog formalnog završetka – to znači ili da komad odlično funkcioniše ili da ipak postoje izvjesne slabosti u njemu koje izazivaju želju da se igra prijevremeno okonča. Upravo to se sinoć desilo u Pozorištu Prijedor koje je u saradnji sa gostujućim glumcima produciralo izvođački zaista veoma zahtjevnu teatarsku adaptaciju tekstova našeg proslavljenog pisca Milorada Pavića [1929-2009] pod nazivom „Petkutin i Kalina“ koje je strukturalno, najvećim dijelom bazirano na drami „Pozorišni jelovnik: Zauvek i dan više“ [1993] ali produženo, prošireno i obogaćeno (?!) brojnim fragmentima iz romana „Hazarski rečnik“ [1984], „Predeo slikan čajem“ [1988], priča „Silazak u Limb“ [Gvozdena Zavesa, 1973], „Šekspirov vrt“ [Izvrnuta rukavica, 1989] i to sve u prilično doslijednoj interpretaciji osnovnog teksta ali i ličnom, autorskom, čini se, beskompromisnom pristupu i adaptaciji respektabilnog sarajevskog reditelja Gradimira Gojera, koji je nesumnjivo - otvoreno i iskreno pokazivao je to sinoć u svom obraćanju publici - veliki poštovalac i ljubitelj Pavićevog magičnog proznog svijeta, njegovog originalnog jezika i specifičnog spoja nesputane mašte i akademske erudicije [„Milorad Pavić je najznačajniji srpski pisac druge polovine XX vijeka... okomica srpske duhovnosti...“.]

 

2263-00.jpg
Hipnagoga slike are...

- Hipnagoga slike are a three member band which on deeply honest way is trying to realize its musical ideas, trying as much as it's in our power that the music we create is at the highest level in, both, its technical and its artistic domain. That's what we owe to the Music at the first place, that's what we owe to the people who make music seriously and of whom we had learned, as well as to the audience who are interested in it.

The bands that perform instrumental music have hard time struggling even abroad. With what sort of things one such band encounters while trying to survive and to produce that kind of music nowdays in Serbia?

- First of all we meet people who are true fans of music, who also compose music or they listen to it from the deepest need. Many of them were willing to help us dealing with various sorts of things - with recording music, shooting videos, designing the band logo, making an interesing interviews... As we speak, one modern dance troup is creating a coreography for the one composition that we made. All these things are beautiful and valuable experiences which we must note in these times. I really don't know how things are going on abroad but the easiness that could be by any chance available to us, I'm afraid that it would be unbearable . Time is the most important resourse we really don't have.

 

bojan ljubomir jugovic

bojan ljubomir jugovic
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  27.01.2007 VIP izbora:  59 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana