избори су, време смене, мењамо се у поштене,

нови људи, нове листе, само вам се чине исте,

разлика је, овог пута, огромна, а нетакнута,

померамо из лежишта, из корена, ником ништа,

окрећемо наглавачке, пет-шест нула, три двотачке,

радићемо с душом, с жаром, све по новом, ал' по старом,

план имамо, спремни

 


Репортер: Сви грађани здушно подржавају акцију чишћења Србије. Да ли бисте нам могли рећи који су досадашњи успеси на том плану?

Одговор: Почистили смо буџет!

Репортер: Неке ситне душе замерају да акција чишћења можда није морала да почне баш одатле.

Одговор: Завидници не признају никакве успехе. Чак ни тако очигледне.

 

Постоји јасан моменат кад журка почиње. Неки гости су стигли, неки још нису, светло је још увек прејако, ништа још није просуто или упропашћено, шавови на чарапама још нису пошли, жуљеви од неудобних ципела су тек у почетном и неприметном стадијуму, моја будућа девојка има у плану неког сасвим трећег ... и ту се негде прекидају звучне пробе, светло се пригушује, појачало одврће на праву меру (која је преко сваке мере) и пушта се прва песма, песма која отвара журку.

Моменат у ком журке завршавају је много мање препознатљив. Крај се обично развуче, у истом тренутку неки људи скупљају чаше и носе их према кухињи, љубе се у ћошку, љуљају се ван ритма на средини собе, разговарају и пуше уз прозор, повраћају у купатилу, навлаче капуте и полазе на бурек, моја нова девојка размишља да ли је било паметно што ми је дала прави број телефона, ... Делом због ове недефинисаности краја, а делом и због извесних хемијских и биолошких процеса који уз крајеве иду, много се слабије памте песме које су затвориле добре журке.

 

На прву реплику типа

- Ох, ово што ви радите је чиста замена теза, 

сам се искључио. Слушати даље би било губљење времена. Налазим лист где сам малочас записао телефонски број и из такмичења у речима без значења бежим у забаву истим тим речима, само на папиру, и са више смисла.

 


Dečakove čarape su počele da nestaju. Svaki dan po jedan par. Prve nedelje niko nije ni primetio, ali na kraju druge, u subotu, kad je počelo ponestajati čarapa u ladici, a nisu se mogle naći ni u prljavom vešu, stvar je izbila na videlo. Dečak nije umeo da kaže gde su i kako nestaju. Uostalom njega čarape i ne iteresuju previše - rekao je da ne treba brinuti, nije ni siguran da mu uopšte i trebaju.

 
2010-10-17 05:07:49
Eksperimenti u blogovanju| Gost autor

Gone for good

marco_de.manccini RSS / 17.10.2010. u 06:07

Zaboravi na sve što znaš, 
opusti se sad, ne traći svoje vrijeme


Pamćenje je ponavljanje. 

Ko ne pamti osuđen je da ponavlja? Ništa nije besmislenije. I ne samo zbog toga što je nemoguće ponoviti neupamćeno. 

Zaborav je klica svežine, trenutak stvaranja. Zaborav je temelj novom. 

A upravo je pamćenje ponavljanje. 

* * *

To
 

Stvari uvek treba početi malim koracima

Primetio sam da sam malo otežao. Nije mi jasno kako, pa ja uopšte ne jedem mnogo. Nema veze, odlučim da rešim taj problem još danas. Upisaću se u teretanu da vežbam, samo moram prvo da odem do banke da podignem novac za članarinu. Odem kolima do najbliže banke, tu odmah na uglu, i baš kad sam prilazio setim se da nemaju automat kojem se može prići kolima. Koja gnjavaža! E nema šanse da sad stanem, parkiram i izlazim iz kola da bih ušao u banku. Setim se da se tri kilometra niže nalazi druga banka koja ima automat

 
2010-08-09 16:50:17
Moj grad

Beograde, lopove, izvukoh ti nerešeno!

marco_de.manccini RSS / 09.08.2010. u 17:50
So you go, and you stand on your own 
And you leave on your own
And you go home
And you smile
And you want to read

Ha! Beo-grad, kako da ne. Prljav, ružan, u raspadu. I skroz siv, siv, siv. To mi je, kao klincu, uvek padalo na pamet kad bih izlazio iz železničke stanice. Utisku nije pomagao prolazak pored autobuske, izbegavajući šibicare, pa kroz park ispred Ekonomskog, izbegavajući pedofile, pa uz Kameničku, izbegavajući džeparoše i preskačući kore od lubenica, pa na sedamdesetdvojku.

 
2010-07-14 06:48:58
Nauka

Bravo klinci!

marco_de.manccini RSS / 14.07.2010. u 07:48

Na upravo završenoj Međunarodnoj Matematičkoj Olimpijadi (najznačajnijem godišnjem takmičenju iz matematike za srednjoškolce) u Kazakstanu ekipa Srbije je osvojila deseto mesto. Prvih deset ekipa po ukupno osvojenom broju poena su 

1 Kina           197 6 0 0 
2 Rusija        169 4 2 0 
3 USA           168 3 3 0
4 J. Koreja    156 4 2 0
5 Kazakstan  148 3 2 0
6 Tajland       148 1 5 0 
7 Japan         141 2 3 0
8 Turska        139 1
 

Srećna zvezda ili šta, ali jedini čovek, osim mene i jednog asistenta na fakultetu, koji je znao da upravlja takvom aparaturom je pobegao preko granice čim je ugrabio priliku. U stvari, nisam razumeo, možda je i umro. Državi se to svakako svodi na isto. Onom asistentu nije padalo na pamet da se otkaže od posla koji se uglavnom sastojao od kafe pauze, surfanja na mreži i igranja ping-ponga u podrumu fakulteta, tako da sam bio jedini kandidat. Pokupio sam uverenje o diplomiranju sa studentskih pitanja (diploma će doći kasnije) i rekao onom asistentu da može slobodno da ide dođavola jer više neću morati da ga moljakam za pristup u laboratoriju, dobiću ja sad svoju. 
 

marco_de.manccini

marco_de.manccini
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  15.08.2008 VIP izbora:  142 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana