Po hiljaditi put sam sinoc zavrsila, a jutros pocela dan pitanjem, koje godinama prevazilazi vrhunce dosade a ipak traje i opstaje, DA LI DA MU SE JA PRVA JAVIM? Bljaks. Kakva lavina odgovora sledi... Kakve matematicke formule gde x na kraju ostaje NE radi stisavanja moralnih principa koji se razvriste momentalno. I onda smiraj, nesto veliko u meni zadovoljeno, a jama samoce i nezadovoljstva sve dublja i dublja. I opet sama. I opet neko cekanje i nada da se druga strana nece voditi istim principima u resavanju zadate formule. I tako vecno... u vecnost. Hm, da ipak odem i kupim kvalitetnu