Autor: dr Davor Džalto
Pre nekoliko dana Noam Čomski, po mnogima najznačajniji živi intelektualac na svetu, održao je još jedno predavanje na Kolumbija (Columbia) univerzitetu u Njujorku. Tema je, čak i za površne poznavaoce opusa ovog mislioca, bila uobičajena: America and Israel-Palestine: War and Peace.
Iako je većina prisutnih, pretpostavljam, već imala makar okvirnu ideju o tome kako će predavanje izgledati, koje će to biti tačke fokusa kao i konačna poruka, to nije sprečilo više od 500 ljudi da se okupe u Bernard Sali, na Broadway-u, dok je
by GoranChe
Tvrdim da je za vezu je potrebno jedno i po! Ne dvoje, kako se obično misli, mada to smatram idealnom varijantom, već jedno i po.
Dakle, uzmimo sistemski slučaj da se veze i brakovi formiraju po formuli koja podrazumeva zbir od 2 (cela) učesnika, tj. partnera. Siguran sam da bi broj veza i brakova bio signifikantno manji, odnosno takav da bi ugrozio čak i funkcionisanje socijalne zajednice, i na kraju njenu proliferaciju. Nepostojeći ugovor predviđa da se tako nešto onemogući. Taj neformalni ugovor traje hiljadama godina, i praktično je omogućio širenje,
Formula promiskuiteta = p:(t-(s+r))
p- ukupan broj osoba sa kojima ste imali seksulani odnos
t- godine starosti
s-broj godina u trenutku gubljenja nevinosti, pod uslovom da nije prošlo duže od tri godine do sledećeg polnog odnosa ( u tom slučaju se računa ta godina)
r- broj godina provedenih u dužim vezama (dugom vezom se smatra svaka veza duža od 6 meseci i računa se kao godina; npr. veza od godinu i šest meseci se računa kao dve godine)
Osoba koja ima koeficijent ispod 1 može se smatrati nisko promiskuitetnom, dok se osoba sa koeficijentom iznad 3 smatra
I pored toga što preko dve milijarde ljudi živi sa manje od dva dolara dnevno, 10% najbogatijih kontroliše 54% svetskog bogastva, čak jedna milijarda ljudi nema vodu za piće, 110 miliona dece ne ide u školu, pošteno je i reći da najveći deo svetske populacije nikada nije bolje živeo nego danas. Trend smanjenja siromaštva u Srbiji je nesumnjiv od 2000. Podaci govore da siromaštvo opada, sa 14% 2002. na 6,6% ukupne populacije Srbije danas.
Poslednjih godina siromašno stanovništvo počelo je da troši manje novca na ishranu, a više
Londonski The Economist se već duže vreme bavi temom kada će ekonomija Kine prestići američku. Dve godine, koje se vide kao moguće, su 2018 i 2021. Naime, u prvom scenariju polazi se od toga da će prosečni rast GDP Kine u sledećoj deceniji biti 7,75% (SAD 2,5%), kineska inflacija (odnosno deflator GDP) 4% (američka 1.5%) i prosečna godišnja apresijacija juana 3%. U drugom scenariju, Kina usporava; realni rast je prosečno 5%, dok sve ostalo ostaje nepromenjeno. U tom slučaju Kina prestiže SAD 2012.
Međutim, nisu nemogući ni drugi scenariji.
Serbia's on the Road to Happiness - Come inside!
by Goran(che) Nikolić
title translated by Gorda(na) Ninković
''Srećni su oni koji svoje misli fiksiraju na neki drugi objekat, a ne na samu sreću'' [1]
U evroatlantskim zemljama tzv. ''Ekonomija sreće'' postala je vrlo važna tema, čak i na državnom nivou, jer su političari (konačno) uvideli da im je džabe da govore o rastu
Direktna trgovina juanom i singapurskim dolarom počela je 28. oktobra 2014. na Kineskom međubankarskom valutnom tržištu i na valutnoj berzi Singapura. Pre samo mesec dana juan je prestao da se orijentiše na američki dolar i prilikom razmene za evro. Već se ostvaruje direktna trgovina juana s američkim, australijskim i novozelandskim dolarom, jenom, funtom, rublјom i malezijskim ringitom, a ovaj spisak će se brzo dopunjavati. Uz to, razvijaju se i valutni svopovi, koje Kina ima sa skoro 30 zemalјa. Svop aranžmani imaju za cilj da centralne banke olakšaju nedostatka likvidnosti
by Goran(che), uz nesebičnu pomoć Gordane Ninković
Konzervativne snage u Srbiji dižu već duže vreme buku oko ''bele kuge'', odnosno ''umiranja'' nacije i skorom nestanku Srba, ako se nešto ne preduzme. Kažu: postaćemo nacionalna manjina u sopstvenoj zemlji i na kraju će se ostvariti čuveno tarabićevsko proročanstvo o danu kada će sav Srbalj stati pod jednu šljivu. Oni više skloni ''naučnom'' pristupu naglašavaju negativne ekonomske reperkusije pada nataliteta, dok se ''geopolitičari'' bave značajnom smanjenju odbrambene moći usled mogućeg populacionog ''debakla''.
Kalendar koji se trenutno koristi na većem delu planete ima niz imperfektnosti koji su posledica istorijskog legata te male spremnosti da se izvrše znatnije promene. Naime, dužina sedmice i meseci su arbitrarno postavljene, za razliku od godine i dana koje su prirodno determinisane, što po automatizmu stvara problem. Svakako, ne bi ni bilo dobro da broj dana za koliko Mesec obiđe oko zemlje (29,5) bude jednak dužini meseca (koji bi naizmenično imao 29 i 30 dana). To bi stvorilo višak od 9 ili 10 dana, te bi onda imali problem koji su drevni Mesopotamci rešavali uvođenjem trinaestog meseca svake četvrte ili pete godine (koje su posle počeli smatrati baksuznim).