Uskoro će godišnjica terorističkog napada na SAD od 11.9.2001. godine, što pokreće različita pitanja, uključujući i ono na kojim se sve nivoima uopšte i vode ratovi. Naime, mnogi će reći da je osnovno obeležje terorizma to da je jedan od ključnih ciljeva, možda više nego i bilo koji drugi, napad na simbole nekog društva. Gde se ova definicija, neretko, može sa terorističkih napada proširiti i na mnoge druge, čemu smo i sami, što u bližoj, što u daljoj, a čak i u nedavnoj prošlosti često mogli da posvedočimo.
U istoriji društva nasleđivanje pozicija je česta praksa. U mnogim kulturama, naslednici su automatski nasleđivali rođačke uloge, bilo da se radilo o pozicijama kralja, vođe plemena ili nekakvog bogatog zemljoposednika.
U savremenom svetu, nasleđivanje pozicija je i dalje prisutno, ali je izgleda ipak nešto manje zastupljeno nego u prošlosti. Opet, i dalje postoji mnogo primera u kojima naslednici imaju prednost u odnosu na druge kandidate za određene pozicije.
Jedan od takvih mogao bi delom da bude čak i Vladimir Putin, predsednik Rusije.
Da li bi iko trebalo da se zabrine nad činjenicom da je Stiv Benon zainteresovan za ishod narednih EU parlamentarnih izbora. I da li bi još više trebalo da brine to što se Stiv zalaže za ukrupnjavanje i jačanje evropske desnice (inače Benon je bio manje-više prvi čovek Trampove pobedničke predsedničke kampanje, kao i njegov bliski saradnik i savetnik, bivši doduše). Sad bilo da g. Stiv priča u svoje lično ime ili u ime nekih novih, starih ili ko zna kojih već sve ne poslodavaca, ostaje pitanje kako (posebno u vremenima u kojima Ameriku, između ostalog, trese i afera vezano za uticaj Rusije na njihove izbore) jedna SAD interesna grupa, koja god i kakva god bila, može tako otvoreno da utiče na ishod evropskih izbora. Uz drugo, možda još i važnije pitanje – zbog čega druže Benone baš desnica.
Često ni sami ne znate da li neko pokušava da vam proda određenu ideju ili narativ. Jer, ideje bez narativa mogu da znače vrlo malo, jednako koliko ista ideja u različitim narativima može da ima potpuno drugačiji smisao. Opet, neko će reći da je jedno od osnovnih obeležja vremena u kome živimo to da predstavlja doba narativa više nego doba ideja (jer, šta su između ostalog društvene mreže do u dobroj meri platforme za masovnu proizvodnju narativa). I, ko bi to uopšte i mogao da zna do istraživači koji se bave relativno novijom disciplinom, prikladno nazvanom naratologijom.
Retko ko uopšte ikada i čita programe političkih partija, uključujući često i one same koji ih pišu. Stoga se političari oslanjaju na druge pristupe kako bi svoje poruke preneli biračima na što jednostavniji i precizniji način. Neke od najčešćih tehnika komunikacije predstavljaju napadi na protivničke ideje, kao i upotreba tipičnih i prepoznatljivijih političkih lajtmotiva kako bi se posredno izneli svoji stavovi.
Kasting je proces odabira pravih ljudi za igranje specifičnih uloga. To je kritičan korak u filmskom procesu, jer izbor glumačke ekipe može da vine u nebesa ili da uništi film. Ali kasting nije važan samo u filmskoj industriji, već i u svakom drugom zajedničkom poduhvatu. Bilo da je to sportski ili poslovni tim, kao i društveni ili neki drugi pokret, prava ekipa je esencijalna za uspeh.
Neki bi čak rekli da su različiti pristupi kastingu upravo ono što na kraju i pravi razliku između drugačijih kultura, ideologija i društvenih uređenja. Po njima kasting je 90% uspeha produkcije, bilo da je filmska, poslovna, politička ili bilo koja druga.
Ili, zašto bogati ne mogu da odole Wellness-u? Naime, mnogi kulturu, a ponekad čak i kult Wellness-a poistovećuju sa pseudonaukom, ali pomešanu sa taman toliko nauke koliko je potrebno kako bi se sve učinilo donekle uverljivim. Sad, neko bi od bogatijeg dela društva ipak očekivao nešto realniji i pragmatičniji pristup, ili, ako ništa drugo, najmanje viši nivo obaveštenosti. Pa opet, uprkos svemu, upravo najbogatiji godinama unazad postaju zamajac industrije Wellness-a, vredne po nekima preko 4,5 triliona dolara.
Prošlo je više godina od zadnjih američkih predsedničkih izbora, a afera ruskog mešanja u njihov ishod još uvek je ništa manje aktuelna. Jer, demokratska kongresna većina i dalje uveliko preti Trampu impičmentom, sve zbog navodnog nestašluka nekolicine ruskih hakera, koliko god sve to na prvi pogled uopšte i delovalo neverovatno. Sad tema bloga i nisu toliko ti sami izbori, već pre pitanje da li je moguće da se tako nešto uopšte i dešava :), odnosno, koliko su se možda ranije i neke druge zemlje mešale u tuđe izbore, uključujući u to i same SAD. A opet, zašto stati samo kod izbora - zašto se ne bi otišlo dalje, do nekih dalekosežnijih i dugoročnijih spoljnih uticaja, počev od smena vladara, ukrupnjavanja ili cepkanja država, pa sve do promene čitavih političkih uređenja i sistema (evo i aktuelnog primera Venecuele). Jer, tu, između ostalih, i Rusija konja za trku ima, bar kada su u igri teorije zavere o uticaju SAD na njenu unutrašnju politiku.
Desetog januara 2020. godine ugledni kineski stručnjak za zarazne bolesti prof. Džang Jungdžen, nakon neprekidnog rada na sekvenciranju genoma tada još uvek svetu manje-više nepoznatog koronavirusa, čekajući u redu na aerodromu telefonom šalje rezultate istraživanja prijatelju, virusologu Ediju Holmsu sa Sidnejskog univerziteta. Nakon desetominutnog telefonskog razgovora koji je usledio, i dozvole koju je prof. Džang dao Ediju da slobodno raspolaže pomenutim podacima, prof. Holms je objavio čuveni tvit u kome je čitavom svetu obznanio genom novog virusa, i tako ga učinio opštim dobrom. Viralna objava je prikazana na gornjoj slici, i po mnogima će ostati zapamćena kao tvit koji je spasio svet.
U proleće 2010. godine Trinidad se našao na samoj ivici teške političke krize, u trenutku kada se trinidadska mladost odlučila za bojkot. I to, pod parolom „Do so Trinidad", ni manje ni više nego kompletnih nastupajućih parlamentarnih izbora. Čitav se Trinidad mesecima tresao od protesnih šetnji i zborova, zapaljivih reči i govora, kao i hvalospeva i oda nekoj novoj svetloj budućnosti - sve dok nije došla predizborna ćutnja i ... dan odluke.