U jubilarnom, 100. izdanju "ETNE" publikovan je, izmedju ostalog, i satirični dramski tekst "CRVENO -
Vest nedelje, bolje reći vest početka XXI veka, stigla je iz Italije: nekoliko italijanskih organizacija za kulturu pozvalo je Italijane da isključe svoje televizore i okrenu se bogatoj kulturnoj baštini svoje zemlje, nudeći ulaznice sa popustom svima onima koji dodju u muzeje i pozorišta i sa sobom ponesu – daljinske upravljače.
Ono što je poslednjih godina postao mobilni telefon van kuće, to je daljinski upravljač u kući. Ta mala, čarobna spravica, koja daje iluziju moći brze promene i snage uticaja, ustoličena je
HIMNA "ONIH TAMO"
NA DEDINJU SNOB DO SNOBA,
TRAŽI STRANKA TAJKUNA SVOGA!
NAŠLA GA JE, RADOST PRAVA,
DONACIJA OSVEŽAVA!
ONI TAMO I MI 'VAMO,
NISMO JEDNO STADO SAMO!
ISTINA JE PRAVA, BEZ ZAZORA:
PETSTO PROFITERA,
PETSTOTINAK STRANAČKIH GULANFERA
I PET MILIONA LUMPEN PROLETERA!
Ako nisu narod najstariji ili najveći, Srbi su barem - najsarmantniji. Ne, ovo nije gramatička greška, već sušta istina. Srbi su zaista narod najsarmantniji, imajući u vidu koliko se sarmi zavije i pojede krajem jeseni i početkom zime, u vreme poklapanja i preklapanja najvećih slava, novogodišnjih i božićnih praznika.Sarma je čist turcizam, koji u prevodu znači “ono što je zamotano”. Da li je zamotano, umotano ili pak smotano, tek sarma je jedan od najlepših i najukusnijih epiloga onih famoznih “500 godina pod Turcima”.Zašto su Srbi od svih turskih tekovina baš sarmu
Dakle, prisluškuju nas kako im se i koliko im se prohte, bez naloga suda, mimo zakona, uprkos Ustavu Srbije!!!
Doček današnje ponovljene poruke nemačke kancelarke Angele Merkel srpskoj političkoj nomenklaturi još jedan je u nizu otužnih dokaza ovdašnje dominacije neznanja, neobaveštenosti, neinformisanosti, sujeta, uobraženosti, ignorancije, inata, demagogije, strančarenja, nepriznavanja realnosti... Jednom rečju, nep(repo)oznavanja duha vremena.
Zašto je to naše istorijsko prokletstvo? Da li se radi o civilizacijskom usudu ili o nemanju kolektivnog talenta za politiku?
U čemu je razlika izmedju običnog i političkog mrtvaca? Običan mrtvac se jednom pokopa, dok politički mrtvac stalno isplivava na površinu: na stranice žute štampe, TV ekrane i političke funkcije.
Pored ostalog, Srbija je i zemlja političkih mrtvaca. Umesto hrane i kiseonika, politički mrtvaci obilato koriste prošlost i patriotizam. Gori su i opasniji od vampira, jer se od vampira barem može napraviti neka dobra priča za profitabilan film ili gledanu TV seriju. Od političkog mrtvaca se ne može napraviti ništa, sem tiraža žute štampe. Naša žuta štampa
Poslednja godina XX veka bila je za Srbiju hvatanje poslednjeg voza na relaciji prošlost - budućnost, odnosno Azija - Evropa. Dogadjaji od 5. oktobra 2000. zapravo su dovršen, zaokružen 9. mart 1991. Da se tokom devetomartovskih demonstracija na početku decenije išlo do kraja, odnosno da se posle osvajanja srpskog parlamenta krenulo i na zgradu RTS-a, tada TV Beograd, istorija Srbije ne bi bila toliko krvava i tragična kao u "godinama raspleta" koje su usledile.
Glavni akteri devetomartovskih "gibanja", pored opozicionih beogradskih intelektualaca, čiji je simbol bio
Ovde je bezobrazluk postao posao stoleća, izvor najvećih profita, temelj čuvenog balkanskog standarda ITEM (Ima li tu mene!?). Bezobrazluk je kućni ljubimac u novokomponovanim kućama, zvale se one vile, rezidencije, ofisi ili sedišta stranaka. Kada izlazi u šetnju, bezobrazluk hvata pod ruku licemerstvo i eto - rodoljublja. Patriotizam kao poslednje utočište svih hulja i nije ništa drugo nego ulično ili salonsko druženje bezobrazluka i licemerstva.
Koje su osnovne odlike bezobrazluka, te duhovne SIDE naše svakodnevice? Pre svega to je apsolutna nemoralnost.