Više puta sam na raznim blogovima pominjao pripadnike OMA, pa bih ovim putem želeo da malo pojasnim ko su oni. Imaju nekoliko glavnih karakteristika:
1. Konstantno zloupotrebljavaju ubistvo pokojnog premijera, što mi najviše smeta. Iskreno, to je jedino što me baš nervira kod njih. Dok je bio živ kritikovali su ga što se, kako je vreme prolazilo, sve više okretao ka nacionalnom, što se posvetio izgradnji Hrama Svetog Save, što je od Srbije pravio državu. Kada je ubijen pokušali su, i još uvek pokušavaju, da pokažu kako su oni nastavljači njegovog puta, kako se njih
Tokom poslednjeg krvoprolića u Gazi sam bio u Srbiji. Usled nemanja smislene internet konekcije nisam se osećao dovoljno informisanim (TV? Novine? Are you kidding?) da bih pisao o tome tada, niti sam mogao da se uključim (opet smisleno) u diskusije na blogu. Ono što je bolo oči je da niko u medijima nije "pokupio" sličnost situacije pre napada na Gazu sa situacijom koja je prethodila izraelskoj invaziji na Liban 1982. No, da bi se to primetilo mora se: 1) znati novija istorija Bliskog istoka i 2) biti imun na histeriju koja ljudima privremeno blokira moždanu sivu masu pri pomenu terorizma i/ili u ovom slučaju Hamasa. Ta vrsta ljudi je tada sedamdesetih i osamdesetih, pretpostavljam, doživljavala epileptične napade na pomen Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Doduše ne u nas, tada smo je (kao država) nekritički podržavali. Govorim o vrsti ljudi - binaroidima. Istorija učiteljica života? My ass...
Naravno, nisam u pravu kad kažem niko. Primetili su retki intelektualci i još ređi novinari, koji imaju pristupa mejnstrim medijima koliko prase džamiji ili sinagogi for that matter. Jedan od prvih je Norman Finkelstin (Finkelstein, dakle, moglo bi i Finkelštajn), čiji sam članak, star nešto manje od mesec dana, preveo.
Japanski ministar finansija Šoići Nakagava podneo je ostavku. Ne zbog financijske krize, ili neusvajanja budžeta, već zbog prehlade, tvrdi on, dok opozicija tvrdi nešto drugo. Procenite sami.
Iako je ministrov govor na konferenciji za medije na ministarskom sastanku G-7 u Rimu zvučao konfuzno, a oči mu se sklapale i glava klonula, Nakagava je negirao da je konzumirao alkohol, navodeći da je, zbog prihlade, uzeo veću količinu tableta.
Najveci vrh ove planinske ljepotice nalazi se na bezmalo 1000 m nadmorske visine. Prekrivena je sumom cija najstarija stabla, da mogu pricati il da ih mozemo razumjeti, mogla bi ispricati price stotinu godina unazad. Na obroncima ove planine gdje su sumska prostranstva davno izgubila bitku s ljudima rastrkala su se sela. No nekako se cini da su se uklopila u ovaj krajolik i da su ovdje gotovo isto dugo koliko i visoki sumski visovi. Brze i hladne
Odmah da kažem nisam političar, a ni politikolog, nisam, nedaobog, ni politički analitičar, ali politički zrelo i logički zdravo razmišljam. Sve tako razmišljajući došao sam do rešenja za unapređenje rada naše Skupštine.
Evo mojih predloga za Poslovnik.
Parlament bi bio u stalnom, takoreći danonoćnom zasedanju. Narodni poslanici bi raspravljali do mile volje, držali bi govore bez vremenskog ograničenja, glasali, nadglasavali se, diskutovali, replicirali, oponirali, vikali, psovali, pljuvali, pevali, kleli jedne
Istorija poltronstva u Srbiji ima dugu tradiciju. Samoupravni sistem je bio idealan za usavršavanje poltrona i od tada uvlakačke sposobnosti imaju veću vrednost od znanja i snalaženja u raznim oblastima. Devedesetih godina razvoj poltronstva dobija novu dimenziju. Ostaju upamćeni jedan Milorad i Spomenka, kao najuočljiviji predstavnici ovakvog načina života. Bilo je i uspešnijih, koji su izbegavali kamere, ali su zahvaljujući ovoj veštini ostvarili uspešne karijere i zaradili veće svote novca.
Promena sistema nije omela najuspešnije poltrone u daljem usavršavanju. Pored
Gledajući i slušajaući naše današnje političare, već dugo se pitam zašto su postali to što jesu?
To pitanje me naročito intezivno muči u predizbornim kampanjama.
Intenzitet moje muke srazmerno je proporcionalan broju bilborda, plaćenih termina na TV-u, predizbornih mitinga i konvencija, fotogtafija i izveštaja u štampi, različitih sučeljavanja i duela na svim televizijskim kanalima, a o dnevnicima, događajima dana, kažiprstima i vestima da i ne govorim.
Kad izbori prođu moje teško pitanje poprimi latentni oblik, učauri se negde u podsvesti, ćuti