Beleška koja sledi napisana je još dok sam živela u Bocvani, a odnosi se na najčešću predrasudu kad je Afrika u pitanju. Da je užasno prljava.
Ne sećam se više ko me je, i čime, izazvao da belešku napišem, al' eto, onaj Harijev blog o crnom zetu izazvao me je da je okačim.
Jedan od uobičajenih dijaloga, kada nekome pomenem život u Africi, odvija se otprilike ovako:
- A kako ste preživeli u toj prljavštini?
- Kojoj prljavštini?
- Pa Afrika je užasno prljava!
- Od kud vam to?
- Kako odkud? Pa to se zna! Zar vi ne gledate televiziju?
- Ne! Mi živimo tamo, i verujte mi, televizija (po običaju) preteruje!
- Jeste li sigurni? Možda niste dobro videli?
- !?
Dakle, Džulijan Asanž od WikiLeaks-a, čovek koji je prema nekim izveštajima u begu od Pentagona, se juče pojavio u 3D u Jevropskom parlamentu na panelu Alijanse liberala i demokrata pod naslovom: (Auto) Cenzura Novi Izazovi za Slobodu Izražavanja u Evropi [(Self) Censorship New Challenges for Freedom of Expression in Europe]. Opaska da je malo umoran posle 36 sati putovanja verovatno ukazuje na to da je doleteo iz rodne mu Australije. Svoje kratko predavanje koje se (uobičajeno) završava konstatacijom da smo (kao svet) na raskrsnici što se tiče novinarstva i slobode štampe, te da je želja/potreba za harmonizovanjem zakona koji regulišu tu oblast ujedno i prilika da se napravi nešto dobro*, je počeo opaskom da se panel dešava u prostoriji koja nosi ime Ane Politkovskaje, novinarke, žrtve totalitarizma u Rusiji, "ali nije samo Rusija u pitanju," dodao je i nastavio priču, koju rekonstruišem iz mojih beležaka.
Ako niste još čuli AfPak je novi geografski pojam, (verovatno bi transkripcija na srpski bila AvPak, ali ja ću se držati originala). Pojam koji "briše", od velikog broja ljudi koji žive tamo ionako nepriznatu, Durantovu liniju – preko 2,5 hiljade km dugačku granicu koja razdvaja Avganistan i Pakistan. Ovim novim izrazom se konflikti (eufemizam za ubijanje) u ove dve zemlje stapaju u jedan.
Prof. Čomski je jednom počeo svoje predavanje o izraelsko-palestinskom sukobu opaskom, da je tema prilično sigurna tema za davanje predikcija, to jest da se tokom godina i decenija jako malo iliti suštinski ništa ne menja.
Knjiga Amire Has "Piti more u Gazu, dani i noći u zemlji pod opsadom", napisana davne 1996. godine, mu daje za pravo - menja se forma, ali suština nimalo. [1]
Do sada sam više puta pominjao Amiru Has, novinarku Haareca (izraelski liberalni dnevnik), reporterku sa okupiranih teritorija. Ovim tekstom želim da bliže predstavim nju i njenu prvu (pomenutu) knjigu.
Menadzmentu B92,
Recite javno zasto se skinuli tekst Dusana Masica? Nema potrebe da vam se objasnjava ko je novinar Masic. Nema Srbija mnogo ljudi koji rade za najvece svetske medije, kao sto Masic radi.
Recite sta je bilo sporno u najcivilizovanijem tekstu koji jedan novinar moze da napise? Recite koja je ruzna rec napisana, koja je psovka upotrebljena, koja je pretnja upucena i kome? Koji to novinarski standard nije ispostovan? Recite zasto tekst, koji moze da se izucava kao Osnovi novinarstva, skidate sa vaseg sajta?
Da li ste svesni da ste upravo danas, kada
Teško je reći koja od dve konferencije o nuklearnoj bezbednosti je besmislenija, ona od prošle nedelje pod pokroviteljstvom predsednika SAD u Vašingtonu ili ova koja se juče završila u Teheranu, pod pokroviteljstvom njinog predsednika.
Obe su samo isprazne vedžbe iz PR-a, koje se okončavaju dokumentima koji nikog ni na šta ne obavezuju.
Ideja da Avganistanci ne žele strance da osvajaju i okupiraju njihovu zemlju jednostavno ne postoji u priči.
Međutim, Age of Deception: Nuclear Diplomacy in Treacherous Times, Muhameda ElBaradeja, bivšeg generalnog direktora Međunarodne agencija za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency, u daljem tekstu IAEA), sam poručio (sredinom aprila) pre nego što je objavljena (početkom maja). [Zahvaljujući nesposobnosti turskog PTT-a primio sam je tek u subotu.]
Na Bliskom istoku se govori/lo "vidi Bagdad pa umri". Jbga, od kada su tamo Ameri napravili pičvajz može se lako desiti da odeš tamo i da se upokojiš pre nego što ga vidiš.
Nastavak kratkog putopisa iz pupka sveta – Istanbula, od subote jednom od tri evropske prestonice kulture za ovu godinu.
Pre tačno 20 godina, na današnji dan, 1. januara 1995., kod naftne platforme Draupner na Severnom moru prvi put je precizno posmatrana i naučno ustanovljena pojava tzv. “rogue” talasa. Taj konkretan talas čak poseduje i ime (Draupner talas), a rogue talasi se još nazivaju i Monstrum talasi, Gigantski talasi, itd. Ova pojava je potom proučavana u različitim sredinama (kod optičkih talasa, na primer) i okolnostima, pa se