Svi pisu neka pisma, Krugolina Ministru, Minicka Predsedniku,pa sto i ja ne bi napisao jedno.A pisem jer mi nije milo da jedan odlican novinar sedi u cosku, a raznorodni nepismeni se sepure po ekranu,kao sto ne volim ni kad novinari sede po zatvorima.BTW, nema diskusije, jer novinar o kome pisem nema pojma sta sam uradio,i necu da je izlazem raznoraznim komentarima i sikaniranju ni nju ni primaoca pisma.
Postovani Direktore,
Kao redovan platisa, te verujuci Vam da smo svi mi akcionari preduzeca koje tako uspesno vodite, zelim da Vas najlepse zamolim, da posle skoro tri meseca,
Malopre me prodavac kancelarijskog nameštaja podseti na tektonske pomeraje u obrazovanju - reče kako njegov sin sve češće zadatke za domaći donosi na USB memory-sticku, a tako vraća i sam domaći nazad u školu.
Naravno, dete ima kompjuter i broadband kod kuće.
Pošto je pamet sirovina koja se najviše traći, a bez obzira na traćenje dečija pamet nam je najvažnija, ne što će nam uglavnom oni pokrivati mnoge zdravstvene i socijalne troškove u budućim krizama, nego zato što ih volimo i brinemo se za njihovu budućnost u sve bržem i pametnijem svetu, opet mi privlači pažnju prosto kritična potreba da svako dete ima umrežen kompjuter kod kuće.
Znam da se ponavljam, ponavljam se i samom sebi, ali što reče jedan prijatelj nije još uvek problemati;no ovo ponavljanje pošto pametnom čoveku ne treba ponoviti jednu te istu stvar više od sedam puta.
Gledam nešto svoje foto albume iz vremena kada sam još trenirao košarku i zapažam da sam na fotografijama nestvarno manje konstitucije nego sada. Prvo što upada u oči i meni i mojoj supruzi da na slikama iz prošlosti nedostaju vrat i ramena. Naravno ima ih ali su bitno manji.
Za vizuelni utisak veličine i krupnoće jedna od najbitnijih mišićnih particija su svakako ramena. Dobro je što su masivna i jaka grupa mišića pa mogu da podnesu vrlo ozbiljan trening čime mogu da se uvečavaju i oblikuju u željenom smeru.
Ne mogu da zamislim eklatantniji primer kršenja slobode govora, izražavanja, kršenja najosnovnijih ljudskih sloboda i prava od pokretanja postupka protiv čoveka koji je nosio duks sa navedenim tekstom. Od osionosti države i njenog tužioca, ipak, više me fascinira ćutnja takozvane demokratske javnosti.
Večeras sam gledao Utisak nedelje. Jedan od gostiju je bio i g. Teofil Pančić. Taj naočiti gospodin je ponovo, u svom stilu, osuo paljbu po forumima i blogovima. Ovoga puta ne samo po onima koji skriveni iza nika pišu, nego i po medijskim kućama koje to omogućavaju. Kućno vaspitanje mi ne dozvoljava da ponovim sve ono što je g. Teofil rekao. Ilustracije radi, biće dovoljno samo da navedem da je tu vrstu pisanja nazvao verbalnim prolivom.
ili rupa u zidu?
"Vidi ovo! Izgleda da su počeli malo da šaraju," napisa mi dragi blogokolega šaljući mi link na tekst na Peščanikovom sajtu.
Zaista, tekst ruskog pisca Mihaila Berga, u kome on vrlo iskreno piše o otkrivanju sopstvenih zabluda o istoriji i politici, kako kaže, svoje istorijske domovine – države Izrael, je po mom mišljenju značajan korak (napred) uređivačke politike Peščanikovog sajta.
RRA kaže da ima - problem. Definicija problema deluje sasvim jasno, dobro tematizovano i potpuno prikazano.
Autorska prava, zakoni i propisi iz te oblasti, obaveza poštovanja i primene donetih propisa, davanje procena o tome šta se MORA i šta se MOŽE učiniti, vidljivost međusobne informisanosti odgovornih aktera - sve je sasvim dobro vidljivo u vesti koja je u medijima juče objavljena, s naslovom:
sa podnaslovom:
NAŠA PRIČA:
Republička radiodifuzna agencija najavljuje zabranu emitovanja TV programa iz regiona
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
"Ništa na svetu nije tako dobro podeljeno kao zdrav razum, jer svako misli da ga ima dovoljno"
R.D.