Jedan engleski pisac napisao je knjigu sa nazivom: "The Diary of a Nobody" (koju je The Guardian uvrstio u '1oo najboljih knjiga svih vremena'). Ja ne vodim dnevnik, valjda zato što sam prilično nesistematičan, ali volim povremeno pisati pisma i - blogove. Otuda gornji naslov za nekoliko mojih sledećih priloga
Zovem se Nikola. Po vokaciji sam biolog/ekolog, radim kao naučni istraživač/univerzitetski
Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskog dima počeće da se primenjuje od četvrtka, 11. novembra. Ovim tekstom želim da apelujem da od primene ovog zakona budu izuzete - dečije bolnice, tačnije prostor van samih zgrada!
Na žalost, ako ste iz uvoda pomislili da je reč o satiričnom tekstu, grešite. Zakon je u bolnicama počeo da se primenjuje još pre nekoliko meseci, a odnosi se na ceo bolnički krug, znači i ispred istih.
U poslednjih nekoliko godina sam upoznao mnogo hrabrih i požrtvovanih majki koje se trude da osposobe svoju decu za život. Suočene
Da u ovoj državi većini pripadnika elite* i vlasti praziluci iz dupetah vire zna se odavno, ali ne prestaje da me fascinira kako se i koliko puta to iznova pokazuje i dokazuje.
Što reče Jelica na blogu kod Mikela LINKLINKLINKLINKLINK!!!!! stories only happen to those who are able to tell them.
"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
Krenuli ste na put?
Ne?
Ne idemo baš na put, ma samo do vrtića! Ma, samo dve ulice, šta je to! Sad ću baš ujutru u 8h da ga pakujem u autosedište, izlazimo iz kola za 2 minuta, vezuj, odvezuj, dete još pospano, ja žurim na posao...
Ma, daj, šta može da se desi!? Nisam blesav, znam kako vozim, ne pričaj gluposti!
A nisam ni jedini!
Pa šta mislite? Ne, Vi dragi roditelju, ne mislite!
U svakoj drugoj situaciji ste spremni da kažete da je svet pun ludaka, pa zar ne mislite da ih za volanom ima takođe, možda ste vi pažljivi
Ovo je "kontrablog" libkonzovom blogu "O zelenašenju, kocki i narkomaniji". Pišem ga zasebno, a ne kao komentar tamo, da bih promenio temu, na istu temu.
- Kad krećete na Exit?
- Sutra…
- Da poneseš nešto toplije…
- Pusti dete, odrastao je čovek…
- Ti ćuti…
- Mama…
- I ti ćuti, da uzmeš jaknu, onu šuškavu…
- Aman, ostavi ga na miru…
- Ne mešaj se, vidiš prognozu…
- Mama…
- I kišobran uzmi…
- Jesi ti normalna, izgledaće kao budala, svi mokri samo on na snimku sa dva metra štrči k'o deda s kišobranom…
- Mama…
- Rekla sam kišobran…
- Ali mama, idem na Exit, a ne u Amazoniju…
- Lepo ti kaže dete…
- Ti ćuti, a ti uzmi onaj tatin kišobran…
U poslednje četiri godine, koliko život delim s čovekom danskog porekla (koga iz milošte zovem: moja emotivna skandinavska devojčica), više puta sam bila na ivici da doživim infarkt, a sve zbog kulturoloških razlika.
Još na samom početku naše veze, poklonio mi je knjigu "Xenophobe's Guide to the Danes". Nešto poput bleferskih vodiča: kratak šaljivi prikaz danske kulture na 50-tak stranica. Sećam se da me hladan znoj oblivao dok sam čitala. Sve što se u Srbiji smatra potpuno normalnim, u Danskoj je ekstra nenormalno. I obrnuto. Iznad svega, tamo se smatra potpuno nepristojnim bilo kakvo isticanje pojedinca, grupe, institucije, preduzeća, bilo čega, kao najboljeg. Dok se kod nas lokalno pivo reklamira kao "svetsko, a naše", u centru Kopenhagena stoji velika reklama za njihov Carlsberg koja glasi: "Probably the best beer in town". Na svetskom tržištu, isto pivo se reklamira kao "Probably the best beer in the world". Ali ne u Danskoj. U Danskoj bi to bilo nepristojno. Kao što bi bilo nepristojno i reklamirati se bez ograde "probably".
Jelena moraš da budeš svesna tako lepa i poželjna da ulaziš svima nama u domove i da si, u današnje vreme poluraspadnutih porodica gde roditelji ne znaju šta će sa sobom a kamo li sa decom, jedan od stubova vaspitanja dece, sve dece. Ti i još par značajnih estradnih figura ste idoli i uzori mnogim mladićima i devojkama.Treba da budeš svesna da negde u nekom Sopotu ili nekom Boljevcu dve najbolje drugarice uče tekstove tvojih pesama, uguravaju marammice i čarape u brushaltere dok pućeći usne podvriskuju tvoje pesme pred ogledalom spremne da upute jedna drugoj oštre reči i ako tako ne misle, ali se trude i rade na svojoj mlahovoj zajedljivosti.
Ne mogu tačno da definišem šta mi smeta kod ove devojke - izveštačeno ponašanje, potreba da u svakoj prilici privlači pažnju i izaziva sažaljenje; kombinacija jada, ozlojeđenosti i samožaljenja; očito osmišljena čednost, ali čini mi se da je onaj koji je osmislio rolu ovog deteta vrhunski manipulativan tip.