Zamislite da ste, na primer, septembra 1987. godine bili u prilici da se opkladite na to da će Piksi Stojković u 81. derbiju dati gol Partizanu iz kornera. Svi bi vam se smejali i rekli da bi bolje bilo da ste pare i zapalili, jer biste se, ako ništa drugo, bar malo ogrejali. Sledećeg dana bi ozbiljno bili bogatiji, koliko god da ste uložili. Ruku na srce, blog uopšte i nije o sportskim opkladama (gde su, priznajem, liste najpoznatijih prilično interesantne) već o nekim drugima, između ostalog i u politici i ekonomiji. Jer i one se, neretko, igraju slučajnostima i rizicima, ljudima i državama, njihovim opstankom i životima.
Још када сам био сасма мали, моји старији су ми често говорили:
„Е, мој сине, шта год да се деси, жута раса ће једног дана владати светом."
После сам видео да то пише и у неким пророчанствима прозорљивих припадника мога народа, али не бих о томе овде.
Додуше, моји старији су ми исто тако као сасвим малом показивали како су они за време Другог светског рата одговарали на питање ко ће победити у сукобу који је трајао око њих.
Наиме, исекли би јабуку попречке на пола и онда показивали једно другом онај средишњи део са семенкама јабуке који изгледа као звезда петокрака.
Мислим, то су радили када су уопште и имали јабуке за клопу... Знате већ, рат је, беда, неимаштина, једе се проја од пиљевине и носе се ципеле са дрвеним ђоном...
Sedim sinoć, ovde , u Prištini u restoranu, jedem odličnu hranu ( lepinja, salata ,Elbasan tava, Mantija , vrlo slično onom što smo u Mostaru zvali burerdžike ) i pijem dobro vino ( kosovski Stone Castle Chardonay ).
I pričam sa kosovskim Albancem.
Jako fini covek.
Ceo dan smo pričali samo o poslu i sada opušteno
Letnje vreme, pa evo malo letnjih tema za razmišljanje i maštanje.
Recimo da vam se posreći, pa dobijete na lutriji ili u nasledstvo od bogatog ujaka iz inostranstva ili na neki treći način, milion evra, dolara ili neki čak višestruko veći iznos u „čvrstoj valuti". Možda ne milion nego par stotina, ali možda i nekoliko miliona.
Šta biste uradili sa tim novcem?
Ovo je naslov jedne od slika koje sam uočio u galeriji u Kovačici, jednim od dragulja među malim gradovima koje možete naći u Srbiji. Kupio sam je jer ona prikazuje neke od izazova sa kojima se zemlja suočava. Za četiri godine u Srbiji puno toga sam naučio o toj zemlji, o njenim izazovima ali i o njenim prilikama. Na žalost, moj boravak ovde se završava za manje od tri nedelje. Zato bih želeo da ovaj blog bude drugačiji i da za njega koristim ključne reči koje su obeležile moj boravak ovde a koje mogu dati odgovor na pitanje koje je slikar postavio
... the final frontier. Comm... alo, stani bre, rewind, kakav te commit spopao.
Zapad, loš klovan od "moderne" sintagme - sa uglavnom uređenim društvima prosečno dobrih i darežljivih ljudi, kakvi su ljudi po, najverovatnije, celom svetu, ako im se ponudi jasna prilika da pokažu svoju darežljivost i dobrotu, i život bi trebao da bude sastavljen uglavnom od takvih prilika, pa ako im se priguši prostituisanje mass medija, pa priguši, ispod površine, šum do u nebesa uzdignute nad-nacionalne oligarhije, koja vuče konce vlada i "vladinih" agencija, pa spomenutih medija, pa ako im se priguši prostituisanih tvoraca javnog mnjenja, pa kakofonija korisnih idota, ... u poslu daljeg bogaćenja, pljačkanja, rušenja i ubijanja.
Slučajno mi iskočiše dva mišljenja ljudi od alternativnog pera, i nebitno je koliko su kvalitetna pošto, i ako su pogrešna, ukazuju na, najverovatnije, relativno tačne pojave, samo iz slučajno izabrabih razloga:
1. Jedno je mišljenje kako su u trenutku gramzivost, a kod njih često ima takvih incidenata, i pored kolektivnih uspeha na duže staze, Nemci pomerili EU "pravila", očekujući pljačkanje Grčke, pa dozvolili Kinezima da steknu većinsko vlasništvo u grčkoj luci Pirej - značajna vrata u Evropu.
2. Pa drugo kako povrh poprilično izgubljenog Bliskog Istoka kreće "zapadni" (zapadnije teritorije) , najverovatnije loš gambit sa Katarom, klasično gramzivo brzoplet, koji će samo ubrzati dalje približavanje Katara Iranu, Rusiji i Turskoj (koja, iako polako, iskrcava sve više vojnika u Kataru).
Број 3,5 милијарди евра има посебан значај за мене последњих година. Шта год ми радили и шта год да влада ради непотрошених 3,5 милијарди евра намењених финансирању инфраструктуре се не мења. Наводи се и у ваљаном контексту и ван њега и тај број као да живи свој независан живот. Како се мој мандат овде приводи крају и да је нама,