Tomislav Gotovac (alias Antonio G. Lauer) nije bio sa ovog sveta. On je u Umetnost i u Život naprosto došetao iz nekog filma, interžanrovskog, godarovski haotičnog... Odrastavši i duhovno i intelektualno se formirajući na filmu, stripu, džezu i teatru čitavo svoje postojanje posvetio je umetnosti ― baš kao što je i sada, strukturalistički promišljeno, podjednako filmski, odšetao natrag. Uostalom, čitavog života sve fenomene sveta koji ga je okruživao, posebno fenomene umetnosti, Gotovac je lakonski objašnjavao rečenicom: Sve je to Movie...
Za Toma Gotovca u filmu najbitnija je bila atmosfera, u umetnosti ― istina. U centru pažnje arta kog je stvarao nalazio se sam umetnik, odnosno njegova potreba da se žive vlastiti snovi, potreba da se ideali učine dostupnim i mogućim: Nisam pravio razliku između života i filma...
Иза седам мора, иза седам гора...
У далекој прекоморској земљи већ дуги низ година живи мој Кум. Редовно се емајлирамо са најразличитијом тематиком мејлова чувајући на тај начин љубоморно оно што нам је заједничко у нашим животима - један другог.
Uradili smo tačno ono što je trebalo da uradimo:
95 minuta ... Srbija - Nemačka 1:0 - !!!:)
Ovaj post bi bio dovoljno sadržajan i da je sastavljen samo od tog lepog i uzbudljivog iskaza -
Srbija - Nemačka 1:0 ...!!!
Zapravo, sve je rečeno u mom prethodnom postu. Nisam želeo da se bavim analizama sastava našeg tima, detaljima igre... Interesovao me je, isključivo, stav prema utakmici sa Nemačkom, našim starim fudbalskim prijateljem i valjda najvećim rivalom.
Dakle - sve piše ovde, u PRVOM POLUVREMENU !
Poznato je da neki reditelji vole da "citiraju" ili "prave omaže" drugim rediteljima, ali retko se dešava da reditelji kradu sami sebe. Ne znam zašto mi prvo na pamet padne Brian de Palma :-) Jedan veliki fan Diznijevih animiranih filmova je rekao, više u šali, da je Dizni snimio samo jedan animirani film a da je sve ostalo reciklaža. Ispostavilo se da gde ima dima ima i vatre. Pokazalo se da su filmovi o Robinu Hudu i Vini Puu u stvari kopije scena iz ranijih filmova.
AleXandar Lambros
Sa simpatijama konstatujem da je JK wannabe diva u zemlji koja je wannabe Evropa a čiji je predsednik wannabe lider. Njena izjava da će sahraniti Madonnu nije ništa gluplja od izjave predsednika zemlje čijih je 700.000 stanovnika gladno, da je Srbija lider u regionu, istom onom u kome beleži najmanje plate, najveću stopu nezaposlenosti i najviše cene. Sem ako nije mislio na izvoz bezbednosti, pošto, čitam pre neki dan, po predsednikovoj oceni to predstavlja glavni srpski izvozni adut. Možda ne bi bilo loše da se proba s izvozom gluposti.
27. decembar 1901 - 06. maj 1992.
1901 * Marija Magdalena Ditrih (Maria Magdalene Dietrich), nadimak Leni ili Lena, rođena je 27. decembra u Šonebergu, predgrađu Berlina. Jozef fon Šternberg je tada živeo u Beču, Austrija i imao je sedam godina.
1905 * Otvoren prvi bioskop u Pitsburgu, Pensilvanija
1906 * Marija, koja se umorila od svog nadimka Leni, izmislila je novo ime za sebe. Koristeći prva slova svog imena MARia i poslednja slova svog drugog imena MagdaLENE.
Ovu sam utakmicu gledao nekoliko puta. Poslednji napad nekoliko desetina puta. Ali čitavu priču, ovako ispričanu, zbog spleta raznih okolnosti nisam znao. Priču o Partizanu iz Fuenlabrade.
I da ne bih, kad već pravim blog umesto kolega iz sportske redakcije bloga, pisao o stvarima koje nedovoljno poznajem - reći ću samo da se svaki, ali SVAKI put naježim, grlo mi se osuši a oči zasuze kad ovo vidim.
blues b...
Zamišljao sam te takoii to ne može da se objasni, jednostavno tako je i gotovo, šta da ti objašnjavam
,
-Kako?
Pa zamisli ,onako i i i ...e pa b. Desi se na primer...
Recimo ,naučiš...
da plivaš ..i može da se dogodi da to ne radiš ...dugo godina.. i kad ponovo
uđeš u vodu i ne utopiš se nego se održavaš na površini...tako je i meni..bilo do tebe,
...
A znao sam da
Nema veze sa Murakamijem...a možda i ima.
Ovih dana sam vodila klince iz škole na onu plesnu radionicu grupe „Hajde da...". Sećate se? Plesna trupa u čijem ansamblu su i slabovidi, gluvi i korisnici kolica. Tri dečaka, sedam devojčica i ja - u novim robi di kappa čarapicama, kupljenim specijalno za ovu priliku:) Niko od nas nije znao šta da očekuje, niko od nas se plesom nikad nije bavio, većina ima dve leve noge (čast izuzecima!), ali su nas Boris i ekipa zavrteli, istresli iz gaća i opet sastavili. Mislim da niko od nas nije odatle izašao isti.