(ili kako ja uvek kukam kad negde treba da idem a onda mi bude drago što sam bila)
Na blogu s nazivom „Više se mre od slomljena srca", krkarova nervozna gošća napisa između poljubaca i dirljivih panegirika domaćinu da blog "smrdi", jer "tek kad si unutra, osetis sav smrad ovog mesta", pa još kako "ovde zavist hara", a blogere proglasi "polupismenim budalama", što je sasvim legitimno, jer svako ima pravo na svoje mišljenje:)
Međutim, Krkar joj zapuši usta, obrisa gnevni komentar brže od lakopotezng moderatora, što nije fer
moj gost: drzura
Gljive...pečurke, gube(!) ; kod našeg naroda - takvog kakav on jeste - obično je riječ o gubama, koje, podrazumjeva se, treba izbjegavati, odnosno mačinjati se od njih, jer je nekada u susjednom selu, vele, nastradala cijela porodica, njih osmoro, a preživjela samo djevojčica od 5-6 godina, koja je učestvovala u branju i upravo ona ubacila u korpu samo režnjić Zelene pupavke (Amanita phaloides), ali kako je bila pospana samo je malo umočila hljebom u"toć" od izmiješanih gljiva u velikoj teći- bronzinu i pošla na spavanje...svih ostalih osmoro je umrlo u teškim mukama - priča ima raznoraznijeh!
Stoga, opet: Gljive, pečurke ili gube, svejedno, i jesu i nijesu b a u k !
Blic piše: Zaštićene ptice bez glave nađene u prtljagu
BEOGRAD - Republička inspekcija za zaštitu životne sredine juče je otkrila 240 ubijenih jedinki zaštićenih vrsta ptica u ručnom prtljagu četvorice italijanskih državljana
Mali, naivan tekst o čežnjama iz detinjstva i mladosti, pisan pre sedam godina
Ne znam šta bi pevačica "Novih fosila" odabrala da ju je neko suočio s dilemom: "Čokolada i(li) kakao ILI Valentino i(li) Renato"... Da meni neko kaže "Čokolada i(li) kakao ILI Valentina i(li) Renata", nisam siguran šta bih odabrao (valjda to zavisi od trenutnog (de)balansa hormona)... Doduše, imali smo lek i za takve dileme - čokoladu "Dragana" (od pola ili čak celog kilograma, valjda ju je beše promovisala Dragana Mirković), i "Milicu"
Autori: Alselone (pisao ćirilicom) i Libkonz (pisao latinicom)
Колико год да си се најео „остале" хране, увек може да стане један тањир паприкаша.
- Локална мудрост
На једном од скорашњих блогова блогодомаћин је поделио са мном мудрост да се рибљи паприкаш не једе у месецима који у свом називу немају „р". Пало је ту пар ПП-ова као и договор да напишемо
Iznenadićeš se kada ti kažem, ali, ma koliko to čudno zvučalo, odgovor na tvoje pitanje je mnogo komplikovaniji nego što bi to moglo da se očekuje.
Vidim, smeškaš se sumnjičavo.Ne veruješ?
U redu je, nisam ni očekivala da hoćeš. Zaista zvuči neverovatno, ali kada krenem sa objašnjavanjem, uverićeš se i sama da nisam ni malo preterivala.
Dakle, da ne dužim...
Nacionalni specijalitet sa Zlatara je pita od elde, kako se heljda zove u ovdašnjim selima u kojima se gaji. Tajna njenog spravljanja nije toliko u sastojcima – heljdinom brašnu, punomasnom zlatarskom siru i kajmaku te domaćim jajima, koliko u korama, zapravo debelim palačinkama koje se peku prve. Svaka zlatarska domaćica ima svoj recept za idealnu žitkost testa i gustinu fila kojim se palačinke izdašno premazuju,
...ima i mesa...
Ova godina totalno poludela. Iako global warming na obale gordog albiona treba da donese zahladjenje, jer ce navodno da ugasi golfsku struju, ove godine, negde od pocetka aprila, se konstantno przimo. Dobro, ne przimo se na 35 stepeni, ali Sunce nemilosrdno przi za engleske uslove. Citavih 21-22 stepena. Ovog proleca (u stvari "samo" do pre nedelju dana) kisa slabo i retko pada, povecerja su duga i lepa, obdanica traje do iza 22 casa 'ladno, i sta nam onda drugo preostaje nego da svakog vikenda, a bogami i po koji radni dan, bacamo rostilje, rostiljijade, i ostala gurmansko-mesnata