Da nije smešno bilo bi tužno
Da nije tužno bilo bi tragično
A jeste.
Gost autor: Vladimir Skočajić Skoča
Ovo je zemlja iz koje se svojevremeno na granici godinama plaćala taksa za izlazak.
"Izbor omiljenih albuma vezan je za instrumente koje sviram: klarinet, alt i tenor saksofon. Klarinet- Benny Goodman i Buddy de Franco; alt saks - Charlie Parker i Cannonball Adderley; tenor saks- John Coltrane i Sonny Rollins. Ne bih izdvajao nijedan album ovih muzičara, jer mi svaki od njih predstavlja neiscrpnu inspiraciju."
"Џез је музичка креација. То је оно што га издваја из свих музичких догађања. Основна мелодија џеза је хармонска основа. Она све време свирања остаје иста, као подлога. Њу држе клавириста и басиста. А солиста - саксофониста, кларинетиста - креира џез. Само он има право на импровизацију. У том распореду снага солиста је потпуно слободан. И зато је џез слобода. Слобода у правом смислу те речи."
Миливоје Мића Марковић (1939-2017)
Звррр!!! Звррр!!!
Клик.
- Слушам
Паја:
- Дебели, 'ајмо до Гангуле на пиво. Да изађемо мало из ових кутија које називамо станови.
Тешко жабу у 'ладно пиво натерати. Поготово на вечерњој врућини која исијава из асфалта после целодневних 35 степени.
Medju novinarskim darovima poznanstva i prijateljstva sa izuzetnim ličnostima svakako su najdragocenija.
Meni je novinarstvo poklonilo mnogo vrednih ljudskih bića, a medju njima dve izuzetne žene: glumicu Sonju Savić
Marijana Petrović (46) i njen sin Darko (16) poginuli su u četvrtak, 20. aprila, oko 18 sati , od strujnog udara, kada je na njihovu kuću u aleksinačkom selu Glogovica pala žica pod naponom. Majka je stradala prilikom pokušaja da pomogne sinu.
Pre 18 meseci ovoj porodici je isključena struja, jer nisu imali novca da plaćaju račune. Zbog velike hladnoće priključili su se nekom žicom, koju je vetar otkačio, pa su i majka i sin nastradali od strujnog udara.
Tim povodom meštani su se u petak, 21. aprila 2017. u 9 sati okupili ispred prostorija EPS Aleksinac i odali
Leto 2016. ... kasno veče ... negde u Beogradu ... "set" za snimanje filma o Vladi Divljanu
Za klavirom Aleksandar Šandorov, pred mikrofonom Dušan Strajnić, grupa statista sedi za stolovima i čekaju ...
Ton! ... Ide!
Kamera! ... Ide!
<klapa>
Scena kreće, razvija se radnja, jedan od statista pali cigaretu ... i ... REZ! ... mora da se ponovi čitava scena.
Dobri moji.
EDIT: Na molbu moderacije zaključano za komentare tokom izborne tišine. Otvara se u nedelju u 2000.
U mojoj zgradi živi 27 ljudi. Tako kaže Infostan i tako deli zajedničke troškove. Doduše, pred kraj 2016. umrla je baba S, uredno prijavljena, umrlica izvađena, ona sahranjena... ali Infostan je još vodi na spisku za zajedničku vodu. Ali pohvalno je da je konačno skinuo sa spiska komšinicu Đ koja je umrla 2015.