gost autor: Boban Stojanović
Poštovani gospodine Krstiću,
Najpre, smatram da je komentar o nepoznavanju sasvim na mestu. Nažalost, opšta situacija u državi otežava vidljivost gej osoba u našem okruženju.
uzašo fixer:.
Dvojac (bez kormilara): alselone i niccolo
U nastavku pročitate post sa bloga Dragana Todorovića, koji je bez obrazloženja UKLONJEN sa sajta poznatog dnevnog lista "Blic"... Pa prosudite sami šta je to navelo "Blic" da se samocenzuriše. Autor uklonjenog teksta je prof. dr Novica Milić.
(Ilustracija: Screenshot teksta portala "Telegraf")
Ja, AV, podnosim ostavku!
Podnosim je jer sam se ispavao i u ovo malo lucidnih trenutaka shvatio sam svoju nezamenljivu odgovornost za stanje u državi na čijem sam čelu.
- imam najbolju drugaricu.
Срна у снегу, foto Радан Спасић
Ako je vjerovati onoj “koliko jezika znas toliko vredis” poslje politicki korektne balkanizacije jednog jezika, mi iz bivse Jugoslavije danas zaista vredimo mnogo. Ipak ovo nije politicka prica o jeziku, stoga ne mjenjajte kanal, tj. blog. Ovo je prica o recima koje nas spajaju sa kojeg god da smo kontinenta i koji god jezik da koristimo. Ovo je prica o putovanju reci kroz vreme, kroz razlicite narode, i njihove obicaje. Ovo je prica o recima koje spajaju razlicite jezike.
Dame i gospodo, moj gost i nas blogokolega
Gost autor: Zoran Horvat
Napomena: Ovaj tekst je napisao Zoran Horvat i zamolio me da ga prenesem na blogu. Tekst je njegovo autorsko delo. Naslov, analize, stavovi i mišljenja, koji su u tekstu izneseni, su njegovi. Zoran se registrovao na blogu i odgovaraće na Vaša pitanja, sugestije i slično. On piše "bez dlake na jeziku". :)
Smatram da je privatnost na Internetu "vrući problem" današnjice i da su različiti tekstovi i diskusije na tu temu potrebni i korisni.
Sledi Zoranov tekst.
gost autor: Viktor Vilotijević
Ovo što ćete sada pročitati jeste uznemirujuća priča o sedamnaestogodišnjem dečaku, koga nekada i nisam tako dobro poznavao, naročito tog 25.jula 2005. godine kada sam bio u mogućnosti da mu pomognem. Bio je veseo, detinjast, katkad ozbiljan, poletan, uspešan za svoje godine i druželjubiv. Takođe, bio je prokleta pederčina. Mali, naivni peder, željan novih iskustava, i dalje pubertetlija. Nisam umeo da mu objasnim da to što veruje tek tako nekom neznancu može jednom da ga košta i života, jer dečak je uživao u tome da flertuje sa nepoznatima i da se ljubi sa strancima. Priznao mi je kasnije da mu nije uvek bilo lepo i da ga nije uvek činilo srećnim, ali ga je na jedan specifičan način uzbuđivalo. To su te godine, valjda. U skorašnjem razgovoru, po ne znam koji put sam ga pitao: „Zar te nije bilo strah da ideš kod drugih ljudi ili da dovodiš te iste ljude kod sebe kući?". Rekao je da nije razmišljao o tome da mu mogu nauditi. Ja sam, poznajući ga danas nešto bolje, verovao u tu njegovu nestašnu ali i nevinu prirodu. Bio je glupi klinac, pederčić, u potrazi za sebi sličnima, kao neka životinja u potrazi za odbeglim čoporom. Tog 25.jula 2005. naučio je dosta toga. O životu, o sebi, o zemlji u kojoj je živeo i o tome koliko nije umeo da ceni ono što je imao... Ovde ću se zaustaviti i prekinuti da ga procenjujem, opisujem i prepričavam ono što će vam njegove reči same najbolje kasti. Pustiću ga da se vrati u vreme kada je imao 17, kada je išao u školu i kada je umesto kod svoje drugarice, jednog popodneva otišao da se nađe sa strancem, sa kojim se dopisivao dva meseca...GOST AUTOR: St.Jepan
ILUSTRACIJA: Srđan Đile Marković
ANTRFILE:
Srbija je moralno posrnula, nitkovluk je u Srbiji cool, i upravo to je ono što Srbiji ne da da mrdne. Moralni preporod je preduslov, sve drugo će samo sobom.
A kako do moralnog preporoda?
Pa terorom!