2019-01-27 12:19:55

Kultura sećanja: Da li znaš (za Goli otok)?

Srđan Fuchs RSS / 27.01.2019. u 13:19

 Мом деда Бори, свим недужно и невино страдалим Југословенима и Југословенкама у терору Броз-Ранковић режима 1948-1952., и свим свесним људима

***

 Upravi Državne Bezbednosti

sp br. 1123 

za generala J. Kapičića

10. decembar 1950.

Poštovani druže generale,

Izveštavam vas o veoma uspešnoj poseti "Mermeru" od strane Juraja Špilera, Nemca, folksdojčera koji je tokom Drugog svetskog rata radio na hapšenju, ispitivanju i likvidaciji pripadnika pokreta otpora i komunista. Nedavno je osuđen na smrt ali mu je ukazom predsednika Tita kazna zamenjena doživotnom robijom. Došao je sa ciljem da islednicima sa Golog otoka prenese svoje metode i znanja iz oblasti iznuđivanja priznanja. 

 
2019-01-20 15:49:24

Kultura sećanja: Novosadska Racija

Srđan Fuchs RSS / 20.01.2019. u 16:49

novosadska-racija-novi-sad.jpg

 

 

Wiki, Novi Sad raid: On 20 January, Novi Sad was completely surrounded and placed on curfew. Its telephone and telegraph lines were cut. The city was divided into multiple areas of responsibility, with a different officer tasked with organizing the round-ups in each. Placards sprang up on buildings, warning citizens against going outdoors, except to buy food. Feketehalmy-Czeydner summoned the local authorities and announced that the Royal Hungary Army would "take charge and clean things up" over the next three days. The raid began the following day. Between 6,000 and 7,000 people that were considered "suspicious" were arrested and taken to have their papers examined. Others were detained on account that they had no papers. Most were released, but at least 40 were taken to the banks of the Danube and shot.

"The massacre was conducted systematically," the historian Leni Yahil writes, "street by street." Many of the soldiers were visibly intoxicated. Survivor accounts, delivered after the war, attest to the brutality of the killings. A woman recalled how, on 23 April, a soldier entered her apartment, demanding to know her family's religious affiliation. The woman told him that she and her family were Orthodox Christians. Infuriated, the soldier called her a "stinking Serb" and killed her five sons. Thousands of men, women and children were imprisoned and interrogated at the Sokolski Dom, one of the city's main cultural centres. Many died during their interrogation.

Temperatures reached −29 °C (−20 °F). Victims were brought to an area known as the Štrand, along the Danube, and shot with machine guns. Their killers then broke up the frozen river's ice sheets with artillery fire and tossed the bodies into the water. According to another account, the victims were forced to tread the ice sheets, which were then shattered by shelling from the shore, causing them to fall into the freezing water and drown. The killings only ceased after four days, when the city's Lord Lieutenant, László Deák, bypassed the curfew and alerted the authorities in Budapest. He returned with orders that the massacre was to come to an immediate halt. Feketehalmy-Czeydner ordered that all executions be stopped by 9:00 p.m. Deák's mother was among the victims. "The randomness and senselessness of the operation were evident especially by the fact that it hit not one single functionary of the Yugoslav Communist Party," the historian Krisztián Ungváry writes.

 

 

 
2019-01-19 00:05:28

PUT in - PUT out!

Filip Mladenović RSS / 19.01.2019. u 01:05

Ispred Palate Srbija
Ispred Palate Srbija
PUT in, PUT out
PUT in, PUT out
U senci Putina, Jelene Karleuše i glupirity šou programa odvija se svakodnevni rat za odbranu

 

09-RELIGION_LightofLife-1-759x500.jpg 

Nije nikakva tajna da mnogo ljudi oboljeva, bori se i umire od kancera. Uzroci mogu biti i jesu različiti, i to je posebna tema. Ali za sve obolele doživljaj je isti - rak stiže kao kazna, smrtna presuda... koju obavezno prate zdravom nepojmljiv strah od smrti, bespomoćnost, teret krivice, panika, i ono o čemu se najčešće ćuti, a to je stravičan osećaj izolovanosti i usamljenosti. Oko vas su sve ljudi ispred

 
2019-01-03 19:03:20

Afekat

natasa_tasic_10 RSS / 03.01.2019. u 20:03

Lifetitle.jpg
 
2019-01-02 09:47:51

Dobro je, al' nije moralo da bude

mlekac RSS / 02.01.2019. u 10:47

 

Nisam sva svoja ovih dana.

Sve mi se mota po glavi - a šta da nisi imala sreće? 

A jesam, imala sam sreće - drugog izraza za to nemam. I onda se opet svađam sama sa sobom, mogla sam to i ranije, nije trebalo da odlažem. Al' što reče moja mama - za prolivenim mlekom suze se ne liju.

O čemu pričam? O mamografu. Odavno se, kao spremala da odem "da odradim i to". Pa te čekam da me pozovu (jes' kao da će), pa nemam para za privatnika, pa ne znam kako se to zakazuje, pa... Pa sto i jedan izgovor, a lepo znam da sam odavno prešla 50 i da to moram da uradim.

 
2018-12-20 22:19:43

1984 – trideset peti put

G.Cross RSS / 20.12.2018. u 23:19

 

Knigu 1984. čitao sam prvi put , kao obaveznu lektiru, u gimnaziji Aleksa Šantić u Mostaru.

Čujem, nisam siguran, da su gimaziji a i ulici u kojoj sam odrastao vratili ime Aleksa Šantić.

Nemam nikakav osećaj oko toga, niti moja gimnazija niti moja ulica više ne postoje.

 

5.jpg 

 

Daklem tih davnih ranih sedamdesetih sam prvi put ćitao 1984. George-a Orwella.


Sve mi je tamo izgledalo facinatno I potpuna

 
2018-11-08 00:24:11

Хајдучки растанак

tasadebeli RSS / 08.11.2018. u 01:24

О Митровдану 2018. године у слободној Србији.

Један век = 100 година = 100 генерација = 4 покољења у једној породици.

 

112997_dragutinmatic2_ls.jpg

 

 
2018-10-28 09:07:42

Bombardovanje

bocvena RSS / 28.10.2018. u 10:07
Moj problem sa brojevima se najviše vidi u bezuspešnim pokušajima da zapamtim bitne datume. Jedva znam desetak rođendana, Kosovsku bitku i Francusku revoluciju. Istorija je za mene niz okrutnih priča smeštenih po vekovima. Otuda se moja prekratka privatna istorija otima konkretnim datumima. Na vremenskoj lenti zauzimam kraj 20. i početak 21. veka.

Ako pričamo o bombardovanju, ono je počelo otprilike 7 dana pre smrti moje majke. U proleće.

 
Srela sam ih na stazi koju sam najzad pronašla nakon dva sata lutanja. Već se hvatao sumrak, pa sam imala još samo malo vremena da pronađem dobro mesto za kamp. Prošli su iz suprotnog smera, neočekivano mi se javivši sa 'Hello!'
'Hello!', odgovorih ocu. 'Hi', osmehnuh se klincu iza njega.
 
U toaletu na parkingu nije bilo vode. A moje rezerve spale su na pola bidona. Uz to, vapila sam za tušem. Od vlage u vazduhu i
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana