Imao sam osam, devet godina kada sam počeo da gutam knjige! Čitao sam Idiota, Braću Karamazove, Madam Bovari, Kiše dolaze, Čiča Gorio, Jadnici... Kasnije kada sam odrastao morao sam ponovo da ih čitam i da razumem o čemu se u njima radi. Do dana današnjeg nisam prestao da čitam i otkrivam nove pisce iz svih krajeva sveta. Iako imam ogromnu biblioteku, učlanio sam se u gradsku biblioteku i redovan sam u uzimanju knjiga. Mnogo toga sam naučio i saznao iz knjiga koje sam pročitao, nikada mi nije dosta! Zanimljivo je da sam u nekim knjigama nalazio sopstvene stavove i mišljenja
Ko je ustvari (bio) Tito? Šta je uzrok zbog kog se, makar kada je o istorijskim podacima i svedočenjima reč, pravi Josip Broz u tolikoj meri razlikuje od stvorene/kreirane predstave o njemu? Da li ste se dok ste čitali, ili, možda, pisali grafit: Bravar je bio bolji..., ikada zapitali: kako je moguće da jedan, u suštini autoritarni vladar u svesti onih koji ga podržavaju ni tri decenecije nakon smrti i dalje nije značajnije izgubio na „svežini" i harizmi?
Po Rastku Močniku, sve navedeno moguće je zbog činjenice po kojoj Tito jeste mnogo više od političkog fenomena; on je svakako masovno-psihološka pojava. Za tako nešto, po Močniku, nije bila dovoljna samo politika: potrebno je bilo još nešto - potrebna je bila umetnost. Umetnost Josipa Broza se zove TITO. U mnogo većoj meri nego što je to bio slučaj sa političkim i(li) ideološkim - Titov kult bio je vizuelni kult koji umnogome ima sasvim autentična ishodišta.
Vlada Srbije postavila je nedavno Dragana Kolarevića za pomoćnika ministra kulture i informisanja. Tih dana novopostavljeni pomoćnik objavio je svoj autorski tekst pod naslovom “Vreme je za prvi srpski kulturni ustanak”
U njemu je on izneo svoje sveobuhvatno viđenje aktuelnog kulturnog trenutka sa autorskim osvrtom i na protekle decenije. Svačega tu ima. Suzdržavam se, teškom mukom, od ulaska u tu baru i libim od komentarisanja iznetih stavova. Prepuštam to čitaocima koji imaju jači stomak od mene.
Fokusirao bih se na spisak ljudi koje Kolarević naziva “nosiocima i izvršiocima pogubne antisrpske politike u Srbiji”.
Na mom prethodnom blogu došlo je do žestoke rasprave (ako se to tako može nazvati) o problemima prihvatanja doseljenih ljudi. Prvenstveno je bila reč o Beogradu, a kasnije se priča raširila
Naš kolega blogopisatelj, Ante Oksidantović, previše je fino biće da bi neke pojave nazvao njihovim imenom, no zaista je neverovatno kuda srlja Srbija.
Sve više postajemo svedoci, da u jednom medijski bolesnom miljeu - što je, opet, ništa drugo do odraz nezdrave i tiranične ličnosti vođe nam; se odvija ispred naših očiju određeno veštačko povampirenje sila koje su uveliko istorijski poražene i pregažene u srpskom narodu. Valja se podsetiti nekoliko istorijskih činjenica :
Pokušao sam samostalno da izdokonam etimologiju reči podcast i nisam dospeo nigde. Onda sam pitao sveznajućeg Interneta i ispostavilo se da je stvar banalna - "pod" u podcast nije "mahuna", podcast nije "lansiranje mahune" (kao da bi to imalo ikakvog smisla). Pod u podcast je od iPod zato što su se u početku slušali manje više isključivo na iPodu i to je onda samo tako ostalo - podcast. Meh, toliko o tome.
Osim poznatih - uspavanog Lexa Friedmana koji na neki volšeban način uspeva da dovede kod sebe sve - od anonimnih ex CIA opertivaca, preko Elona Muska pa do Džefa Bezosa
evo, pošto me već drugi put banovalo kod Druga Dart Vejdera, moram da dovedem ovu praksu u pitanje.
Proces kulturnog genocida najvećim delom je završen momentom izbora Tomislava Nikolića za prdesednika Srbije.
Finalni čin obavljen je izborom Aleksandra Vučića za njegovog naslednika, a sahrana Šabana Šaulića u Aleji zaslužnih građana biće samo razmeđa između tragedije i farse, onad dva oblika istorijskih epoha koje se kod nas stalno smenjuju jednom u dva veka ostavljajući nekoliko decenija za normalan život i prosperitet.
Како ће Србија да тврди да јој је стало до сигурности, благостања и људских права Срба на Косову, када јој није стало до сигурности, благостања и људских права Срба у Србији?
Како ће Србија да се позове на поштовање Устава по коме је Косово део Србије, ако не може да обезбеди поштовање Устава у Београду?
Какву снагу пред светом показује Србија кад ‘театар апсурда' може да сруши њен уставни поредак?
Колику слабост пред светом показује Србија ако поклекне пред бандитском претњом насиљем?