ili ti: njihove ruke su male 2
Sretnem Jovudokrova jesenas u našem rodnom gradu i čovek mi ispriča kako je preko neke naše turističke agencije za debele pare dobio posao u Španiji. Fizički doduše, ali Jovadokrova u tom trenutku nije imao mogućnost da bira.
Lepo se tamo snašao i htede, kaže, posle da im se zahvali u medijima što su mu to omogućili, ali niko nije hteo da objavi njegovu priču, pa čak ni fotografiju. Kažu, žalimo slučaj, jer se dotična turistička agencija već reklamira kod nas i jedan je od stalnih komintenata, tako da joj vaša reklama nije potrebna.
He, pa nisam ni ja
Šta je VAŽNO?
VAŽNO je biti živ/a. (Dozvoljavam sebi izvesnu dozu sumnje u ovu tvrdnju)
VAŽNO je disati, kad si već živ/a.
VAŽNO je jesti i piti (vodu, čaj...), da bi ostao živ/a.
VAŽNO je urinirati i fekalisati.
VAŽNO je...šta još ono beše VAŽNO?
Da li je VAŽNO biti zdrav/a?
Da li je VAŽNO biti dobar roditelj? (Šta to uopšte znači?)
Da li je VAŽNO biti dobar/a suprug/a (???)
Da li je VAŽNO imati prijatelje?
Da li je VAŽNO imati ili nemati para (za koliko-toliko pristojan život)?
Da
Njeni prsti su nervozno savijali praznu kesicu smeđeg šećera. Aleks ima predivne prste. Tanke i prave, ne predugačke, blede, sa gotovo pravougaonim noktima. Isečeni na kratko čine da njeni prsti, protivno plasiranim mišljenjima njujorških trendsetera, izgledaju još ženstvenije. Kompletnom očaravajućem utisku, može biti, doprinosi i night sea nijansa tamno plave kojom je nalakilarala nokte. Night sea je ime i prezime boje laka, znam zasigurno jer to je bio poklon od mene, za neki običan dan. Ona je to zaboravila, siguran sam. Da se kojim slučajem setila, skinula bi ga ili ga ne bi ni stavljala kada zna da dolazi da sa mnom vodi ovaj razgovor…
Razgovor… Uvek sam imao problem sa komunikacijom…
Silvia, Rachel i Emily su mala porodica iz Brazila. Došle su iz Sao Paola, siromašne, neobrazovane, da se ovde oprobaju sa boljim životom. Ako je pitanje sreće, ona bi ih našla i na adresi u Sao Paolu iako je verujem lako izgubiti se u gradu takve veličine ako si sreća i neko bi je možda oteo na putu do njih, ali Silvia je bila pobožna katolkinja nemačkog porekla i ona se uzdala u veću moć od sreće.
Pre par godina dobio sam pozivnicu za predavanje na temu “Lideršip i Humanitarni Rad“ od jednog udruženja čiji sam višegodišnji drug član. I ova pozivnica, kao i mnoge slične, bi završila u košu i ne bi ozbiljno bila uzeta u razmatranje i moguće pohodovanje, samo da nije bilo imena predavača – Bil Klinton.
Pored predavanja bila su predviđena i dva susreta sa Mr. President-om, kako je stajalo u kraćem upustvu i satnici predavanja, a planirana za pre i posle predavanja. Lepo... baš lepo, mislim se nešto u sebi, biće to idealna prilika da postavim par pitanja oko vojno humanitarne akcije koja se odigravala na tlu Srbije u vreme predsednikovanja Bilija, a sve u laganoj koktel atmosferi.
Kakav blesav dan.
Kupujem jutros jagode na pijaci, stojim dugo u redu. Jagoda imaš gde hoćeš a kod njih je uvek red. S razlogom.
Plačam čoveku novčanicom od 1000. Vidim, vraća mi previše. Uzimam to i pitam: „Pa šta je sad, ja Vama dala 1000 Vi mi vraćate 1800".
Čovek se prvo trgnuo, valjda sam zvučala napadački. Kad je shvatio, bog zna kako se zahvaljuje, viče za mnom.
Moš misliti, kamo sreće da je to normalno.