Heh, e da, zajebancija sa mrtvima je popularna sportska disciplina na ovoj planeti, isplativo je, zabavno, i svi vole da ucestvuju.
Udje mladic u taksi, i kaze vozi prijatelju, i posle jedno desetak minuta vidi na tabli ime vozaca, i pita Omere prijatelju, odakle si ti, i on mu odgovara, iz Srebrenice, na to ce mladic, uuu lazes.
Heh, e da, zajebancija sa mrtvima je popularna sportska disciplina na ovoj planeti, isplativo je, zabavno, i svi vole da ucestvuju.
Samo takmicenje je veoma neobicno, svi koji ucestvuju su vec izgubili, ali se oni i ne takmice da bi pobedili nego da ona druga strana izgubi, sto je svojevrsno svedocanstvo o tami jedne relativno vesele rase majmuna.
A najbolji deo je to sto se ti isti poklani i pobijeni koji su poklani i pobijeni isto iz zajebancije, s vremena na vreme koriste za tu novu zajebanciju, mislim nije dovoljno sto su mrtvi, covek bi mozda ocekivao da ce moci malo da se odmori kad mu pucaju u ledja, ali ne, ne na ovoj planeti.
Sad ide najbolji deo, kad se medjusobno, iskasapimo, izmasakriramo, pokoljemo i sve one divne stvari koje volimo da radimo jedni drugima, e onda kad se nagutamo jedni drugima krvi toliko da vise ne mozemo da disemo, e onda ide pauza.
A pauza sluzi da naostrimo nozeve, kasike, i sve ono sto smo koristili za vreme igre, jer jebiga cim pauza potraje, deca se podgoje, i nozevi se brzo istupe, nije lako ali igramo se mi, bez problema dosta dugo, kasika sve manje, nozeva sve manje, dece jos manje, ali niko ne posustaje, odatle i moja konstatacija da je sve to verovatno zabavno, jer nisam siguran kako to drugacije da objasnim.
A za sve je kriva tolerancija.
Posle svake utakmice, mi se lepo tolerisemo, smeskamo se jedni drugima, guramo mrtve u jame da se ne bi narusila ta nasa nebeska tolerancija, i onda tako svi sedimo u kafancetu, i smeskamo se jedni drugima, i smeskamo se...
I posle odredjenog vremena, smeskanje krene da pravi grceve u licu. pa je sve teze smeskati se a i smrde ti poklani i pobijeni pored puta, mislim nije da nismo tolerantni, ali posle odredjenog vremena, za tim stolom na sred puta, uvek krene jedan da pita, e a ciji je ovaj mali bez glave pored, i tu krene igra, smrt krene da namesta pojacalo, i da stimuje gitaru.
I tu neko pomene da eto taj klinac bas lezi na nekom njegovom klincu, i tu se ukljuci jos jedan koji eto zna nekog koga je ubio taj klinac, pre toga, a onda opet ima neko ko zna koga je ubio taj sto ga je ubio klinac, i tako smrt odsvira jedan fantastican rif i preko naseg divnog stola prepunjenog tolerancijom i smeskanjem sevnu nozevi, oni veliki jebeni svetlucavi, i ta predivna igra krene ispocetka.
Dakle deco fuck the Tolerancija.
Sta bre kog mog znaci tolerancija, sta znaci kad vi nekog toleristete, stvarno mi nije jasno zasto se to danas sipa ljudima u glavu, da treba da tolerisu druge ljude, kako to kretenski zvuci, druge ljude ne treba da toleriste, tolerisati znaci trpeti necije prisustvo, otprilike to zvuci kao da i vi imate neki posten razlog da nekog mrzite pa eto iz svoje velike velikodusnosti odlucujete da nekog toleriste.
Ja zastupam teoriju da treba upoznati svoje naprijatelje da bi ih vise mrzeo, umesto da nekog tolerisete pokusajte prvo da ga upoznate pa ga mrzite ili volite koliko god hocete, ali ga prvo upoznajte.
Mislim da svako ima pravo da mrzi svakog koga upozna, sto se mene tice mozete da mrzite i Hrvate i Srbe i Turke i Jevreje i Cigane i Albance i homoseksualce i heteroseksualce i lezbejke i Ruse i Amerikance i Kineze i one tamo skroz u Indiji i Pakistanu mozete da mrzite sve redom sto se mene tice sa jednog kraja sveta do drugog ali ako ste ovo procitali kako sam zamislio bez zareza i pauze verovatno ostajete bez daha.
Oce to kod mrznje, uhvatis zalet i ne znas gde i kad da stanes.
Posebno mi ovih dana na onu stvar idu ljudi koji su mirenje pretvorili zanatski posao, jos malo pa ce moci tim poslom da se bave na industrijskom nivou, uguracemo vam tolerancija niz grlo, pa ako se udavite jebiga, ruke cemo vam odseci ako necete da se rukujete, pa cemo mi to uraditi, sad sto krv lipti na sve strane sta da se radi, sa sve osmehom.
I tu se posebno isticu junacki ovi sto vole da se izvinjavaju, za sve i svasta svakom i svacemu, joj kako vas obozavam, i to posebno ovi mali tvorovi sto dobijaju kompletan budzet iz budzeta drzave koja je nastala u najstrasnijem genocidu koji se moze meriti samo sa onim koji su pocinili Rimljani i od svog osnivanja su non-stop u ratu.
Covek bi pomislio da ce se bar tu malo obuzdati, mislim nije nista licno ali kad neko proda svoju rec i ime za pare ocekujem od njega da bar shvati da je isto stvorenje kao i ono sto prodaje zadnjicu za pare, i da mozda bas i nema neku moralnu vrednost da prica u ime mrtvih, ali ne.
Stadose nasi lokalni rent-a Isusi da mole i oprastaju grehove po potrebi uzimajuci na sebe sve grehe ni manje ni vise nego celog Srpskog naroda, ali ne brinite nije tu kraj, nadje se i kod ovih nasih komsija, neki skot jednakog kapaciteta, da prasta i oprasta.
I to ni manje ni vise nego u ime mojih mrtvih se neko izvinjava, ovih dana, evo u mom konkretnom slucaju moje familije koja je sistematcki unistavana zadnjih...jebem li ga, kad su Turci dosli na kafu, pa recimo celo prvo polu vreme ove utakmice, ponadao sam se da ce mozda bar mrtve zaobici, ali ne, morali su i njih da potkace, nasao je neko da se izvini u moje ime, ne znam sto, da me znaju ili da su znali neke od tih poklanih u jamama ili one zive spaljene u crkvama mozda bi malo oladili' ali ko zna mozda ni tu nebi cutali.
Opet mozda da su videli one sto su moji clanovi familije poklali tamo, vamo i onamo mozda bi i ovi Isusi kod komsija krenuli da se izvinjavaju u ime tih njihovih sto su poklani bez ikakvog razloga.
I onda ce neko da kaze Budimo tolerantni...
Jebo' ti ja mater...a ti budi tolerantan povodom toga...
Odakle pravo bre nekim kretenima u ovoj drzavi i na ovoj planeti da propagiraju toleranciju sta bre to znaci, mrzim Hrvate, Srbe, Muslimane ali cu da budem tolerantan, znaci nastavicu da ih mrzim ali ne otvoreno ili sta.
Kad smo to presli sa voli sve ljude na budimo tolerantni, koji to kreten i skot ima pravo da skrene celom narodu cilj, da smanji ocekivanje sa najboljeg moguceg na pola puta, ne moramo bas da ciljamo na apsolutno dobro nego ako bi mogli u neko sivilo.
Pre nego sto nekog krenete da mrzite ili tolerisete probajte prvo da ga upoznate, jer da se odmah razumemo, svako ko kaze da mrzi sve Srbe/Hrvate/Muslimane, jede govna posto ih nije sve upoznao, a ako ih nije sve upoznao bogme' nema pravo da ih sve mrzi.
A nemojte ni slucajno da mislite da oni sto mire za pare, ne znaju kako razmisljate, kada od smrti dve/sest/deset hiljada mrtvih dusa krenu da prave predstavu za decu komadajuci njihova tela i suze ovih sto su ostali iza njih oni tacno znaju sta ce biti kad ne pomenu vase suze, oni racunaju na rekaciju u kojoj ce te iz besa da pljunete na njihove mrtve, jer su oni pljunuli na vase.
Znaju i sta gadjaju i kako i kad, znaju i za Kravice i za Srebrenicu ali cekaju da vas zaboli, da krene krv da kulja iz suza pa da sami krenete da pljujete i skrnavite ono sto oni pored vas ne bi smeli.
I kad to urade, i kad vi vidite sta im je uspelo, i kad ne znate sta od sebe i onog sto se rekli u besu, onda ce doci da vam pricaju o toleranciji, i da vas edukuju o prastanju i oprastanju.
Moraju oni to da rade, budzet je budzet, jer ako bi vi samo jednog dana seli pa se sazalili na grobove tih pobijenih i poklanih, onda bi mozda malo ucutali, mozda bi dali malo tisine tim mrtvim ljudima koji su verovatno od zivih i u smrti umorni, a onda bi se i oni na drugoj strani mozda samo malo uplasili te tisine, mozda cak malo i sazalili na nase grobove pa bi i oni sedeli malo u tisini.
Cudo jedno sta sve tisina moze da kaze, kad stanes i pogledas oko sebe, pogledas oko sebe sa oruzjem u rukama pa ne znas gde si stao sa mrznjom, cak i ako se setis koga svetis i gde, i sam si svestan da ne znas ni gde si ni gde treba da se stane.
Cudo jedno, sta tisina kaze, ako slusate, ima jedna dolina tamo odakle su moji, gde su pucali od tolerancije, bratstva i jedinstva, tamo se sad od tisine nista ne cuje, pola planine u nasim, pola u njihovim grobovima i tisina, sve su zive i mrtve, jedni drugima osvetili, svakog coveka, zenu i dete, svako selo, i sad tamo nema niceg, ni nas ni njih, ni suma koje su popaljene da ne bi slucajno nekom nesto dobro donele, ni zivotinja, koje smo pobili jedni drugima, samo puno tisine.
Ne znam sta bi sad vise rekao o njima, oni tu tisinu nikad nece cuti, njima ne vredi govoriti.
Ovih dana se obelezava jedan stravican zlocin, koji ce siguran sam mnogi krenuti da pretvore u nesto drugo, da od njega naprave cirkus, bez obzira na to, dajte mu samo koji minut tisine za sve te koji nisu ovde, nije bitno vise ciji su, niti koji je zlocin u pitanju, dal' nas dal' njihov, ako odvojite koji minut i za nase i za njihove primeticete da se ne razlikuju preterano ti minuti u teskoj tisini, kao ni ti mrtvi ljudi koji zapovedaju tu tisinu.
A ko nije u stanju da odvoji taj minut za tisinu celog tog nesrecnog rata, mozda ce doziveti da od te tisine ogluvi.