Zastrašujuća JUGosimbolika

Goran Nikolić RSS / 12.07.2009. u 13:10

by dr GoranChe

Dve najveće i najvažnije projugoslovenske stranke: Demokratska stranka i Komunistička partija Jugoslavije imaju jednu zastrašujuću sličnost. Gradovi vezani za program, ime i nastanak ove dve stranke, koje su bile ’’odgovor’’ na nastanak nove države, praktično su (u jednom trenutku) urušeni (odnosno, najsnažnije porušeni tokom rata) - zajedno sa tom državom (Sarajevo i Vukovar). Kakva ironija sudbine! Ti gradovi su stradali sa tom istom zemljom.

U Sarajevu, na Sretenje 15. februara 1919. godine, Demokratska stranka je nastala ujedinjenjem Hrvatsko-Sprske koalicije, Jugoslovenske demoktrakske stranke iz Slovenije, nekih nezavisnih grupa iz Dalmacije, BiH demkrata, Hrvatske narodne zajednice, Demokratske stranke iz Vojvodine i dve muslimanske grupe okupljene oko listiova Jednakost i Vrijeme. Posle dva meseca nastupilo je ujedinjenje sa Samostalnom radikalnom strankom (koja će činiti okosnicu nove stranke i dati njenog prvog lidera Ljubomira Davidovića), naprednjacima i liberalima (videti D. Tošič, Demokratska stranka 1920-41). Na izborima za Ustavotvornu skupštinu novembra 1920. Demokratska stranka je pobedila, dok je treće mesto zauzela KPJ.

Na partijskom kongresu juna 1920. godine u Vukovaru, usvojen je prvi program KPJ, u kojem su izložene idejno-političke osnove i ciljevi revolucionarne borbe i promenjeno je ime u Komunistička partija Jugoslavije. Inače, kongres ujedinjenja socijaldemokratskih partija i organizacija, održan je godinu dana ranije u Beogradu (Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista)). Za predsednika, odnosno sekretara izrabrani su Filip Filipović i Živko Topalović, koji ubrzo osniva stranku socijaldemokratske orijentacije. ’’Obznanom’’ od 29 . decembra 1920. zabranjen je rad KPJ zbog ugrožavanja državnog sistema, ’’pravdanja revolucije, diktature i nasilja’’, organizacije serije štrajkova, ali i dobrog rezutalta na izboirma. KPJ od tada radi u ilegali a od 1944, s Brozom na čelu, preuzima svu vlast u zemlji. Direktno je odgovorna za smrt nekoliko desetina hiljada građana bez suđenja i zavođenje diktature u zemlji.



Komentari (190)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

drug.clan drug.clan 02:11 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Inner Party
gorran2
Apsolutno se sve to moze reci i za Staljinov SSSR
Oh, yeah. Oni bi svakog leta prosto okupirali grčke i dalmatinske plaže


Meni je ipak indikativnija slicnost po pitanju ukidanja demokratije, otimanja privatne imovine, ukidanja slobode govora, logora za politicke neistomisljenike, opste uravnilovke ...

A to sto je Tito bio snalazljiv u odnosima sa istokom i zapadom ne cini ga herojem. Na primer on je dozvolio da ljudi odlaze u zapadnu Evropu, ali samo zato jer je hteo da smanji nezaposlenost u SFRJ, ljudi su odlazili na tzv, privremeni rad. O kreditima da ne pricamo, zbog njih je na primer SFRJ pocetkom 80-tih imala restrikcije struje. Kako se to moglo desiti ako je vladao prospreitet?!

Na kraju krajeva, nije komunizam samo u SFRJ propao! Ako smo mi bili ludi sta je sa ostalima?!



koja demokratija je ukinuta? Karadjordjevicevska diktatura?
Oteta je uglavnom imovina stecena tajkunskim poslovima izrabljuci radnike koji nisu imali nikakva prava za vreme Karadjordjevica , sloboda govora nije postojala ni pre rata jer su karadjordjevici zatvarali za govore protiv krune zato su i KPJ zabranili, logore su imali i karadjordjevici i to veci broj

pocetkom 80 Tito nije bio ziv a sitem je vec poceo da se rusi osim toga i ameri su stajali u redu za benzin i imali restrikcije struje jer je bila svetska energetska kriza.

Sto se prosperiteta tice SFRJ od 1950-1980 imala veci privredni rast od belgije ili austrije i nemojte zaboraviti da je SFRJ startovala od nule posle WWII a dostigla zivotni standard vecine zapadno evropskih zemalja. Glavna zamerka trzisnom socijalzimu u SFRJ je to sto nije bilo farmerki da se kupe a ni u americi nije bilo ruskih pantalona ali se to ne smatra manjkom kapitalizma.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:01 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti

taman toliko koliko su partizani fašisti.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:17 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti

i svaku priliku koriste da to pokažu. Eto i juče u Srebrenici i Bratuncu osvetlaše obraz srpski.Ili su to prerušeni komunisti koji se tako ponašaju kako bi stvarali ružnu sliku o ravnogorcima.
gorran2 gorran2 09:37 13.07.2009

Šta kaže naša poznata istoričarka

svojim elegantnim stilom izlaganja
Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti

"...Današnji podržavaoci četnika reći će da to sa četničkim porazom nije tako jednostavno, da su oni bili antifašisti i da su, samim tim, i oni bili pobednici. Želi se reći da je rat izgubljen samo zbog toga što su Britanci promenili stranu, što su prestali da pružaju podršku četnicima i u građanskom ratu opredelili se za partizne. To se objašnjava dogovorima savezničkih vođa na Konferenciji u Teheranu, dakle kao usud politike velikih sila, što je samo korak od teorije zavere. Kako su, zapravo, stvari stajale i zašto su četnici izgubili rat? U Srbiji su ga izgubili zato što nisu ni ratovali, jer su usvojili strategiju čekanja. Izgubili su ga u Srbiji i zbog toga što su od jeseni 1941, bili u različtim oblicima kolaboracije sa okupacionim nemačkim jedinicama, pa kad je Nemačka izgubila rat izgubili su ga i njeni lokalni partneri. Kada su, u pozno leto 1944. četničke vođe donele odluku da je došao trenutak za borbu, tu borbu usmerili su na sukob sa partizanskim jedinicama koje su se prebacile iz Bosne, a ne sa okupacionim jedinicama. Da bi u borbi protiv partizana bili uspešni, postigli su sporazum sa Milanom Nedićem o zajedničkoj borbi (15 avgust 1944) i potpisali su 6 septembra 1944. sporazum sa Srpskom državnom stražom i dobrovoljčkim korpusom o zajedničkom vojnom nastupanju. Danas je u Srbiji potrebno podsetiti da je Nedićev režim bio onaj koji je samo u logorima na Sajmištu i na Banjici držao oko 60 000 ljudi. To je režim koji je oko 80 odsto Jevreja iz Srbije poslao u smrt, što su mu omogućile Ljotićeve jedinice koje su obavile većinu hapšenja u Srbiji u nedostatku SS-odreda. Vratimo se četnicima i događajima u ranu jesen 1944. U pokušaju da spreče partizanske jedinice u njihovom proboju kroz Srbiju, četnici su vojno bili poraženi, general Mihailović sa Vrhovnom komandom prinuđen da 22 septembra 1944 napusti Srbiju, istog dana kada su jedinice Crvene armije stupile na tlo Jugoslavije. Dakle, građanski rat na teritoriji Srbije završen je nedvosmisleno jasnim rezultatom: pobedom partizanske vojske, zbog čega 9 maja 1945 četnika nije ni bilo na terenu.
Ostaje pitanje zbog čega su četničke jedinice poražene na ostalim teritorijama bivše Jugoslavije? Upravo zbog toga što je njihova ideologija pripadala, bez obzira na razloge okupljanja na Ravnoj gori u proleće 1941, porodici onih ideja koje su pokrenule Drugi svetski rat. Ideja o homogenoj, organskoj naciji na etnički mešovitom prostoru Bosne i Hrvatske dovela je do zastrašujućih zločina protiv civila nesrpske nacionalnosti. Na takvim rezultatima nije se mogla zasnovati neka imaginarna srpska država niti bilo kakva država. S druge strane, eksluzivna nacionalna politika dala je dodatnu snagu jugoslovenski orijentisanom partizanskom pokretu koji je svoju sliku gradio na ideologiji pomirenja i zajedništva. Dakle, što se četničkih zločina nad Muslimanima i Hrvatima tiče, problem je isti kao sa zločinima iz devedesetih godina XX veka Oni se ne mogu osporiti, samo je pitanje da li ćemo ih podržati ili osuditi."

Dubravka Stojanović, 2005
I nastavak je poučan:

"Kako je onda bilo moguće izvršiti toliku reviziju Drugog svetskog rata, zameniti uloge, skoro promeniti ishod? Početak javne rehabilitacije četnika možemo naći u ranim osamdesetim sa romanom Vuka Draškovića “Nož” i istoriografskom knjigom Veselina Đuretića “Saveznici i jugoslovenska ratna drama”. Tada započeti proces imao je kontinuirani pravac tokom devedesetih, a onda je taj pravac posle 5. oktobra počeo da dobija postepeno i državnu podršku. Prvi preokret pojavio se sa udžbenikom istorije za 3 i 4 razred gimanazije koji je u škole ušao 2002 godine. U njemu je izneta potpuna revizija Drugog svetskog rata: navedeni su samo primeri partizanskih pregovora sa Nemcima i nijedan primer četničke kolaboracije; izneti su partizanski zločini, četničkih nije bilo; u Bici na Neretvi četnici koji napadaju partizane i ranjenike imaju moralnih skrupula, partizani ih nemaju Mala buka u javnosti nije dovela do povlačenja tog udžbenika koji je i sada jedini postojeći.
Sledeći korak dogodio se u decembru 2004 godine u skupštini Srbije, kada je, ogromnom većinom poslanika, usvojen zakon kojim su partizanski i četnički pokret izjednačeni Posledično, u maju 2005, država je prvi put fnansirala proslavu na Ravnoj gori Taj redosled događaja izuzetno je zanimljiv Kao prvo, istorijske nauke tu nigde nema Za to je i sama kriva, jer se u poslednjih 15 godina, izuzev radova četnicima bliskih istoričara, nisu radile magistarske i doktorske teze na te teme, tako da je i sama nauka ostala bez fundamentalnih znanja. Ali, to nije bio razlog zbog kojeg je nauka isključena iz procesa rehabilitacije. Redosled je dakle išao ovako: prvo je objavljen udžbenik, iako je krajnje neobično da istorijske činjenice dožive potpunu promenu prvo u školskom učilu, pre nego što je nauka pretresla to pitanje. Zatim je skupština u svoje ruke uzela istorijsku istinu i donela zakon, posle kojeg samo možemo da se pitamo kakav je odnos zakonske i naučne istine o Drugom svetskom ratu. I na kraju, država je proslavu na Ravnoj gori proglasila svojom. I šta stoji na kraju? Na kraju stoji izjava Đorđa Mamule, poslanika DSS, koji je na pitanje kako objašnjava to prekrajanje Drugog svetskog rata, rekao da je to istitnita verzija, jer to već piše i u udžbeniku. Krug se zatvorio. Sporni udžbenik postao je temelj državne politike, umesto da se državna politika, koliko-toliko drži istorijskih činjenica i na osnovu njih daje ili uskraćuje odobrenja za nastavna učila."
niccolo niccolo 10:28 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Ne ulazeći u ovom trenutku u pitanje ko su fašisti a ko antifašisti, mene kao slabog poznavaoca drugog svetskog rata zanima uloga kpj i njihovih boraca u periodu od 6. aprila do 22. juna.1941. godine. Da li su u tom periodu podržavali Nemce, ili ih se nije ticalo šta se događa u državi ili je bilo nešto treće? Ovo pitanje sam već postavio pre neki dan kod Vračarca, gde su mi odgovorili Omega i Vračarac, ali pošto se za njih može reći da su contra komunista, evo da pitam i Gorrana2 i Milana šta oni kažu o tom dvomesečnom periodu rata.

gorran2 gorran2 11:02 13.07.2009

Hvala na pitanju

niccolo
Ne ulazeći u ovom trenutku u pitanje ko su fašisti a ko antifašisti, mene kao slabog poznavaoca drugog svetskog rata zanima uloga kpj i njihovih boraca u periodu od 6. aprila do 22. juna.1941. godine. Da li su u tom periodu podržavali Nemce, ili ih se nije ticalo šta se događa u državi ili je bilo nešto treće? Ovo pitanje sam već postavio pre neki dan kod Vračarca, gde su mi odgovorili Omega i Vračarac, ali pošto se za njih može reći da su contra komunista, evo da pitam i Gorrana2 i Milana šta oni kažu o tom dvomesečnom periodu rata.
Pošto se na ovu temu decenijama neobuzdano spekuliše, citiraću, ako domaćin dozvoli, par izvoda iz knjige Branka Petranovića SRBIJA U WW2:

"Među antifašističkim snagama koje su ustajale protiv pristupa Jugoslavije Osovini i kapitulacije pred Nemačkom, nalazili su se i komunisti. Peta zemaljska konferencija KPJ, održana u Dubravi kod Zagreba oktobra 1940. godine, ocenila je da je politika narodnog fronta "krahirala", da su komunisti dužni da se zauzmu za odbranu zemlje, s tim što je rat u toku - uključujući i napad Italije na Grčku - nastavljao da se karakteriše kao imperijalistički. Josip Broz je prvih dana decembra 1940. pisao daje grčki narod uvučen u imperijalistički rat i da nezaraćeni narodi Balkana nemaju razloga da se mešaju u grčko-italijanski sukob koji su izazvali "imperijalistički osvajači iz oba ratujuća tabora".* Za komuniste, koji su se nalazili pod direktnim ideološko-političkim uticajem Kominterne, bilo je bitno da se pruži otpor snagama fašizma kako bi se Nemačkoj stavili do znanja interesi SSSR-a na Balkanu. Rukovodstvo i štampa glorifikovali su SSSR i njegovu međunarodnu politiku, uzdizali do nebesa sovjetsku vojnu snagu, blagostanje u SSSR-u i u tzv. oslobođenim oblastima, pod kojima su se podrazumevale one stečene na osnovu tajnog sporazuma Moskve i Berlina o interesnim sferama.
* "Proleter", oktobar - novembar - decembar 1940, br. 9-10, Članak "Sovjetski Savez spriječio bratoubilački rat na Balkanu".

Rukovodstvo KPJ nije smelo bez saglasnosti Kominterne sprovesti nijednu akciju, koja je mogla makar i malo odstupati od Staljinove generalne politike u međunarodnim odnosima. Josip Broz konsultuje Izvršni komitet Kominterne polovinom 1940. o celishodnosti obaranja namesničke vlade u Jugoslaviji i obrazovanja "istinske narodne vlade" ("radničko-seljačke vlade" ), koja bi rukovodila otporom naroda ukoliko fašističke zemlje podele Jugoslaviju i stvore države pod nemačkim ili italijanskim protektoratom. Rukovodsvo KPJ je pri tom računalo na zavođenje "diktature proletarijata". Vilhelm Pik, Palmiro Toljati - Erkoli, Klement Gotvald i Dmitrij Manuilski su za Izvršni komitet Kominterne odbacili ovu ideju KPJ, smatrajući da ona precenjuje svoje snage, da se predloženom akcionom parolom može izazvati opasnost od izolovanja partije i stvoriti osnov za mešanje stranih imperijalista. Jednom rečju, da ona previđa međunarodnu situaciju stvorenu imperijalističkim ratom i stanje na Balkanu. Partija je trebalo da se suprotstavlja svim "špekulacijama o pomoći Crvene armije Sovjetskog Saveza u nekoj sličnoj avanturi". Kominterna je od Partije tražila da u narodu, građanstvu i vojsci podržava svaku težnju za organizovanjem otpora i da pojača aktivnost protiv kapitulantskih tendencija vladajućeg režima. Tek ako bi bez otpora došlo do podele jugoslovenske države, KPJ bi morala da organizuje otpor protiv izdaje "jugoslovenske buržoazije i protiv nasilnih mjera stranih imperijalističkih sila".*
* ACKSKJ (AJ), Fond Kl, 1940, neregistrovana grada.

Komunisti su i te kako vodili računa o direktivama koje su dolazile iz daleka, pogotovu onima koje su se ticale osetljivih međunarodnih pitanja koja su se nalazila pod strogom Staljinovom kontrolom. Instrumentalna uloga komunističkih partija, kao sekcija Kominterne, u funkciji Staljinove spoljne politike nije sporna, iako je sam način sprovođenja ovih direktiva zavisio od uspešnosti njihove primene u datim nacionalnim okolnostima i razumevanja složenosti međunarodne situacije. Moskva je bila svesna privremenosti saveza sa Nemačkom, ali je usmeravala i sprovodila nadzor nad međunarodnom sferom komunističkog delovanja, starajući se da se Hitleru ne daju u ruke argumenti da optuži SSSR za kršenje ugovora iz avgusta 1939. godine. Sa retorikom o imperijalističkom ratu, komunisti su istovremeno sledili direktive iz Moskve da se u Jugoslaviji obezbedi što šira antifašistička koncentracija protiv politike kapitulacije Jugoslavije pred Nemačkom. Josip Broz je pred kraj 1940, preko britanskog poslanstva, nastojao da se poveže i sa Srpskim kulturnim klubom. Karakteristično je da britanska diplomatija nije krajem 1940. i početkom 1941. komuniste smatrala ozbiljnijom vojnom i političkom snagom u Jugoslaviji. Neuspešni su bili pokušaji da se prvaci KPJ povezu sa prvacima Udružene opozicije. Kontakti su uspostavljeni samo sa Dragoljubom Jovanovićem, koji se marta 1940. izdvojio iz Saveza zemljoradnika i obrazovao Narodnu seljačku stranku (NSS), ali je i prvak levih zemljoradnika pokazivao nepoverenje prema komunistima, kao ljudima sa "dve otadžbine" (Jugoslavija i SSSR), a na drugoj strani zbog njihove isključivosti u smislu neprikosnovenosti organizaciono-političkog identiteta vlastite stranke, koji se nije smeo dovoditi u pitanje. Samim tim i saradnja na osnovi iskrenih uzajamnih sporazuma bila je teško ostvariva. Jovanovićev politički uticaj je u Srbiji bio i dosta ograničen. Malobrojna "demokratska levica" sa dr Ivanom Ribarom istupala je za saradnju s komunistima, samo što je i njen uticaj među demokratsko-antifašističkim slojevima srpskog društva bio više nego zanemarljiv.
Komunisti su polovinom marta 1941, kada se nemački pritisak na Jugoslaviju nalazio na vrhuncu, istupili protiv kapitulacije i za pakt o uzajamnoj pomoći sa SSSR-om. Režimska garnitura se napadala zbog politike "dvoličnjaštva" prema SSSR-u. No i u tom kritičnom trenutku komunističko vodstvo je izjednačavalo sile Trojnog pakta i "engleski imperijalistički blok", zahtevajući da se ni jednom ni drugom bloku ne prave nikakve koncesije. Neodređena situacija u kojoj se nalazio SSSR, paktom iz 1939. povezan sa Nemačkom, dok je na drugoj strani Nemačka već decembra 1940. donela plan da napadne SSSR, što Staljinu nije moglo biti nepoznato, uticala je i na karakter poruka u kojima je bilo izvesno samo traženje oslonca na SSSR, kao vida spašavanja nezavisnosti. Radilo se o nekoj vrsti neutralnosti između dva bloka, sa tačkom oslonca na SSSR-u. Zbog opšteg raspoloženja naroda protiv pristupa Jugoslavije Trojnom paktu, naročito u srpskom narodu, te sovjetske zainteresovanosti da se Hitleru pruži otpor bez ostavljanja u tom smislu kompromitujućih tragova pred Berlinom, da bi se sporazum sačuvao kao Staljinova strateška zamisao da SSSR ostane van rata u toku, jugoslovenski komunisti su se našli u antifašističkom frontu jugoslovenskih snaga uoči potpisivanja Bečkog protokola. U tom smislu ih je obavezivala i depeša Georgija Dimitrova od 22. marta 1941. da se zauzme odlučan stav protiv kapitulacije pred Nemačkom, podrži svenarodni otpor politici "ratne najezde", uz zahtevanje prijateljstva sa Sovjetskim Savezom.84)

...

Komunisti nisu znali za prevrat (27. marta) niti u njemu učestvovali, ali su se uključili u manifestacije kojima su tokom dana sve više davali svoj ton. Odjekivale su parole: "Živela narodna vlada", "Živela narodna vojska", "Vojska s narodom", "Tražimo demokratska narodna prava", "Amnestija za političke osuđenike". Spontano su se redali govornici, istupajući sa zidova, postolja spomenika, sa improvizovanih govornica i kamiona, s ramena pojedinih građana. Novinski izveštaji pokazuju putanju manifestanata; ulicom Kraljice Marije, prema Tehničkom fakultetu, Kralja Aleksandra ulicom, zatim ulicom Jovana Ristića, gde se masa zaustavila pred poslanstvom SSSR-a i tu manifestovala, bezuspešno pokušavajući da izazove sovjetske diplomate ne bi li se pojavili. Šta više, prozori su bili zatvoreni i saloni spušteni.

Komunisti su se uključili u manifestacije oko 10,30, dajući im svoje obeležje. Najčešće komunističke parole u manifestacijama su bile: "Savez sa Rusijom", "Beograd - Moskva", "Branićemo zemlju", "Dole Hitler", "Dole fašizam", "Hoćemo narodnu vladu", "Raspustite koncentracione logore". Svetozar Vukmanović je govorio pred Tehničkim fakultetom, a na Slaviji - po Đilasovoj instrukciji - u ime KPJ. Miting na Slaviji prevazišao je sva očekivanja, jer je na njemu učestvovalo oko 100.000 ljudi. Na raznim tačkama Beograda govorili su prvaci KPJ: Spasenija Cana Babović, Rade Končar, Ivo Lola Ribar. Komunisti su sa periferije pokretali manje grupe demonstranata koje su na putu do Bajlonijeve pijace znale narasti na 50.000 ljudi. Komunistički leci prekrili su Beograd. Komunističke demonstracije su, na osnovu nove direktive Kominterne od 29. marta - da se prekinu istupanja protiv vlade - obustavljene.

...

Iz analize Josipa Broza Tita, koji se nakon 27. marta našao u Beogradu, učestvujući na savetovanju na Čukarici 29. marta 1941. sa članovima PK KPJ za Srbiju i članovima Mesnog komiteta, proizlazilo je da se zemlja nalazi na pragu rata, da je rat jednostavno neizbežan, usled čega nema vremena za odlaganje da se organizuje otpor zavojevaču. Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju za 6. april 1941. pripremao je zborove u čast zaključenja Ugovora o prijateljstvu i nenapadanju između Jugoslavije i SSSR-a, ali je bombardovanje Beograda osujetilo planiranu akciju. Na novom sastanku PK KPJ za Srbiju istog dana, kome su prisustvovali Rade Končar, koji je privremeno vršio dužnost sekretara PK KPJ za Srbiju, slično Aleksandru Rankoviću u Hrvatskoj, odlučeno je da se komunisti odazivaju u vojsku, prijavljuju kao dobrovoljci, da se rukovodstvo povuče prema Avali i Kosmaju, deo rukovodilaca krene u razne delove Srbije, Sandžaka i Crne Gore i u vojne jedinice.
Deo srpskih komunista prošao je na tlu Srbije kroz vatreno krštenje u aprilskom ratu. U Uzicu je organizator otpora Nemcima bio Vukola Dabić, član OK Uzice, a u Jagodini Boško Đuričić, član OK KPJ. Komunisti su se kao dobrovoljci javljali komandama Jugoslovenske vojske i tražili oružje. Ratko Mitrović, Momčilo Radosavljević i Milan Janković poveli su iz Čačka grupu od 300 dobrovoljaca u Užice, gde su zahtevali da im se dodeli oružje. Slično su se ponašali i komunisti u Kragujevcu, Smederevskoj Palanci, Kruševcu. Komunisti - vojni obveznici javljali su se u vojne jedinice saglasno stavu KPJ. U Valjevu i Uzicu održani su 6. aprila zborovi na kojima su se komunisti zalagali za odbranu zemlje. U tamnavskom kraju stvoreni su posebni omladinski dobrovoljački odredi, sastavljeni od komunista i njihovih simpatizera.
Partijske direktive predviđale su da se borba treba nastaviti čak i ako Kraljevina bude poražena. Izraz sumnje u mogućnost odbrane Jugoslavije najbolje se vidi iz direktive članstvu da sakuplja oružje, neophodno radi borbe u budućnosti. Očigledno je da komunisti, koji su 27. marta izašli na istorijsku scenu, nisu nameravali da se sa nje povlače, svesni snage svoje organizacije, uverenja u krajnju pobedu SSSR-a i nadasve činjenice da se u uslovima izgubljenog rata i okupacije, pre svega nestanka države, stvara nova istorijska šansa.
Po povratku Aleksandra Rankovića iz Zagreba, gde je tri meseca vršio dužnost sekretara OK KP Hrvatske, započeo je rad na organizaciji članstva u uslovima vojnog poraza države i okupacije, u smislu obnavljanja i učvršćivanja organizacija i partijske mreže. Tada je u Beogradu bilo oko 250 članova KPJ. U Beogradu su se nalazili ili kasnije stigli: Ivan Milutinović, Ivo Lola Ribar, Svetozar Vukmanović, Rodoljub Čolaković, Milovan Đilas, Moma Marković i drugi rukovodioci KPJ. Pokrajinski Biro Pokrajinskog komiteta radio je u sastavu: Aleksandar Ranković, Spasenija Babović, Blagoje Nešković, Ljubinka Milosavljević. Uz PK radio je i Agitprop, u kome su bili: Spasenija Babović, Milovan Đilas i jedno kraće vreme Rodoljub Čolaković. Rad KPJ naročito je pojačan posle dolaska Josipa Broza u Beograd, u prvoj polovini maja 1941. godine. U Vojnoj komisiji pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju nalazili su se: Spasenija Babović, Sreten Žujović, Filip Kljajić i Branko Krsmanović, s tim što je za sekretara bio određen Sreten Zujović. Vojne komisije obrazovane su i pri okružnim komitetima. Njima su rukovodili: pri OK Požarevac - Božidar Dimitrijević, pri OK Zaječar - Ljuba Nešić, u Jagodini - Labud Đukić, u Uzicu - Vito Pantović, u Valjevu - Obrad Stefanović, u Leskovcu - Boško Krstić, pri OK Kragujevac - Raja Nedeljković, u Beogradu Đuro Strugar ("Plavi Montenegro" ), u Čačku - Ratko Mitrović, u Kraljevu - Gvozden Paunović, u Smederevskoj Palanci - Ivan Muker. Zadatak vojnih komisija obuhvatao je obuku članova u rukovanju oružjem, skupljanje i evidentiranje oružja, formiranje udarnih grupa i desetina u Beogradu, Boru, Šapcu, Vranju, Leskovcu, Smederevu i drugim mestima, koje su bile začetak budućih partizanskih odreda.
Organizaciona struktura Partije u Srbiji sastojala se od okružnih, sreskih i mesnih komiteta, te partijskih poverenstava, dok su osnovu organizacione piramide činile partijske ćelije. Partija je bila strogo kadrovska, o čemu govori i ustanova kandidata, koja je služila proveri idejne čistote budućih komunista, njihove čvrstine, ličnih osobina i privrženosti programu Partije. U svom radu među omladinom oslanjala se na Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), koji je istovremeno bio rasadnik novih komunista. Ljudi bliski Partiji, koji joj nisu organizaciono pripadali, nazivali su se "simpatizerima". Bilo ih je iz svih društvenih redova (vojna i civilna lica, đaci i studenti, radnici i seljaci, intelektualci, činovnici, privatni nameštenici i drugi). Partija je imala uporište i u nekim sredinama gde se nikada ne bi moglo ni pomisliti da bi mogli delovati komunisti ili njihove pristalice, uključujući i najpoverljivija mesta u policiji i drugim osetljivim državnim i vojnim službama.
Organizacija je bila rasprostranjena na celoj teritoriji Srbije. Ukupan broj članova Partije nemoguće je tačno rekonstruisati, jednostavno zato što se nije smela voditi evidencija u uslovima rata i prvih meseci okupacije. No, računa se da je u Srbiji bilo preko 2.200 komunista, sa nekoliko stotina kandidata, što uoči ustanka čini broj od oko 3.000 članova. Rat je uticao na smanjenje broja članova i gašenje nekih ćelija, usled ratne i postratne situacije, prvenstveno odvođenja u zarobljeništvo, vraćanja komunista u zavičajna mesta u Srbiji i van nje, pasivizacije pojedinih članova usled malodušnosti, bezizglednosti, krize volje ili spremnosti za dalju borbu, straha od okupatorskog terora. Prema okružnim komitetima KPJ za Srbiju, broj komunista je bio raspoređen na sledeći način: Kragujevački OK - preko 100 članova KPJ, a na teritoriji Okružnog partijskog poverenstva (četiri sreza: orašački, oplenački, kosmajski i kolubarski) oko 113 članova KPJ i 14 kandidata; Okružni komitet za Pomoravlje oko 240 članova KPJ; u Beogradu, gde je delovao Mesni komitet, bilo je 200 članova, s tim što je organizacija uoči ustanka narasla na više od 500 članova; ćelije u srezovima oko Beograda i u Smederevu obuhvatale su 224 članova KPJ; Okružni komitet KPJ za Zaječar imao je oko 90 članova KPJ; Okružni komitet KPJ Niš preko 70 članova KPJ; na teritoriji Okružnog komiteta Leskovac bilo je oko 90 članova KPJ, Okružnog komiteta Kruševac 52 člana, Okružnog komiteta Kraljevo oko 90 članova, Okružnog komiteta Cačak oko 250 članova KPJ, što je bila najjača organizacija u zapadnoj Srbiji; Okružni komitet Valjevo imao je oko 85 članova KPJ, a Okružni komitet Šabac oko 103 člana KPJ. Istraživanja pominju partijsku organizaciju u požarevačkom okrugu, ali ne saopštavaju broj članova KPJ uoči ustanka.
Organizaciona struktura KPJ za Srbiju bila bi nepotpuna ukoliko se ne bi spomenuli i instruktori PK KPJ za Srbiju, upućivani u pojedine organizacije.
Oslabljene partijske organizacije odlivom dela kadrova, usled ratnih prilika, popunjavane su pridošlim komunistima iz drugih krajeva zemlje, gde su se Srbi našli pod udarom mera okupatora i vazalnih režima.
Oblasna partijska organizacija Kosova i Metohije bila je prepolovljena prinudnim iseljavanjem Srba i Crnogoraca, iz čijih je redova poticao najveći deo članova KPJ i SKOJ-a. Iz istog razloga vidno su oslabljene i partijske organizacije u Bačkoj. Srpsko-crnogorski svet sa Kosova iseljavali su albanski separatisti, a iz Bačke mađarske okupacione vlasti. Među proteranim Srbima i Crnogorcima iz Makedonije nalazilo se, takođe, dosta partijskih kadrova. Organizacija KPJ u Makedoniji našla se u postaprilskoj situaciji pod snažnim uticajem Metodija Satorova. Slabljenjem Partije u pomenutim krajevima, uključujući naročito NDH (Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu), gde se srpski narod našao pod genocidnim terorom, jačale su partijske organizacije u Srbiji i Crnoj Gori. U Bačkoj je procentualno veliki broj Mađara u partijskoj organizaciji napustio Partiju ili se priklonio mađarskoj Komunističkoj partiji sa sedištem u Budimpešti. Do takvog ponašanja došlo je pod uticajem opredeljenja mađarske nacionalne manjine za maticu i terora mađarskih okupatora. Neznatan broj mađarskih komunista ostao je u KPJ, od kojih su neki herojski pali u borbi protiv mađarskih okupatora, ali većina mađarskih komunista nije položila internacionalistički i jugoslovenski ispit posle okupacije i kasnije aneksije Bačke sentištvanskoj, Hortijevoj Mađarskoj. Pokrajinski komitet KPJ za Vojvodinu u internacionalističkoj hipnozi i dogmatskom uverenju nije odstupao od pozivanja na bratstvo svih naroda, uključujući i one koji su se frontalno svrstali za fašistički poredak, čak i pripadnike nemačke narodonosne grupe.* To je, uostalom, bila politika KPJ, koja je takvim prilazom sužavala osnovu okupljanja oko svoje linije, izrazito jugoslovenske, u vreme kada ona nije bila prihvatljiva za sve jugoslovenske narode i manjine, sem za Srbe i Crnogorce, Slovence i antifašiste u redovima drugih nacija. Kopiranje prošlog istorijskog iskustva, posebno iz oktobarske revolucije, te robovanje internacionalističkom transu predstavljaju, takođe, pokušaji bratimljenja sa vojnicima okupatorskih armija po uzoru na praksu boljševika sa vojnicima Kajzerove Nemačke, 1917-1918, ali u jednom sasvim drugom istorijskom vremenu.
Mađarima Vojvodine poručivano je "da je zastava proleterske borbe protiv nacionalnog ugnjetavanja prešla sada u vaše ruke"; Vojvođanima Nemcima - radnicima i siromašnim seljacima da su nemački kapitalisti i vaši klasni neprijatelji; Rumuni su upozoravani da su se "radnici i seljaci Besarabije oslobodili svojih kapitalista i spahija" itd. - Lj. Vasilić, n.d., 5-7.

Među prvim masovnim akcijama ove organizacije navodi se štampanje i rasturanje Prvomajskog proglasa, a na drugoj strani održavanje prvomajskih izleta i skupova koji nisu promakli domaćoj policiji i agentima.
Na osnovu zaključaka majskih konsultacija, krajem maja 1941. došlo je do obrazovanja Pokrajinskog vojnog komiteta Srbije. Osnivanje vojnih komisija nastavljeno je po okruzima Srbije. Partija je već od Pete zemaljske konferencije sve više pažnje obraćala na rad po vojnoj liniji, kao rezultat rata u toku, balkanske krize, čija će žrtva postati i Jugoslavija aprila 1941. godine. Za komuniste rat nije prestajao, već tek počinjao. O tome svedoči i stvaranje ove mreže vojnih komiteta i komisija sa zadatkom da organizuju ilegalne grupe, stvaraju vojne desetine, prikupljaju oružje i sanitetski materijal, obavljaju vojnu obuku.*
* U Beogradu su formirane čete i bataljoni, a obuka se vršila na Zvezdari, Pašinom brdu, kod Centralnog groblja ili na periferiji grada, na vašarskim strelištima. Udarne grupe su formirane u Boru, Šapcu, Vranju, Leskovcu, Smederevu i drugim mestima - V. Glišić, n.d., 28-29.

Komunisti u Srbiji, za razliku od NDH, nisu masovno progonjeni do napada na SSSR. Za takav stav Nemaca i njihovih saradnika postoji više razloga. Komunisti su, preko svojih ljudi u Kabinetu ministra unutrašnjih poslova Srđana Budisavljevića u 27-martovskoj vladi uspeli da unište komunističku kartoteku predratne policije. Kao ilegalna organizacija, Partija u postaprilskim danima nije bila vidljiva Nemcima i njihovim domaćim saradnicima. Komesarijat za unutrašnje poslove je tek 22. maja 1941. konstatovao pojačanu komunističku akciju, izdavanje letaka za 1. maj, izazivanje i rasturanje uzbudljivih vesti. Nekoliko dana kasnije Komesarijat je nagoveštavao preventivne mere protiv komunista, među kojima se spominjalo stvaranje evidencija pomoću Uprave grada, banskih uprava i drugih organa, sprovođenje strogog nadzora, otkrivanje rasturača letaka, praćenje komunista - aktivista, studiranje njihove taktike, slanje komunista na rad, a računalo se i na otvaranje jednog koncentracionog logora. Deo istaknutih komunista odranije je napustio Beograd i otišao u unutrašnjost, a tek obrazovana policija pravila je prve korake u svojoj antikomunističkoj aktivnosti. Milan Aćimović je 19. juna 1941, pred funkcionerima svoga resora, govorio o snažnoj komunističkoj aktivnosti na srpskom selu u trouglu Cačak -Kraljevo - Kragujevac. Već tada je zaključeno da se odmah uhapsi 150-200 španskih boraca i uputi u logor, ustroji antikomunistički komitet, obnovi Sud za zaštitu države.


Glavni uzrok za odsustvo masovnog progona komunista u Srbiji do 22. juna nesumnjivo je to što se SSSR još nalazio van rata. Berlin je obavestio svoje područne centre da se hapšenje komunista mora hitno izvesti, čim stigne lozinka "Internacionala", pod kojom se podrazumevala hajka na komuniste posle početka rata na Istoku. Harold Turner, načelnik Upravnog štaba, zatražio je od komesara unutrašnjih poslova da se, prema prethodnom dogovoru, uhapse svi komunisti u Beogradu i smeste na Adu Ciganliju, najpre borci "Crvene Španije". Turner je, sem na Beograd, skretao pažnju srpskog kvislinga i na Niš, Kragujevac, Užice, Čačak, rudnik Rtanj, Trepču i Bor. Napadom Nemačke na SSSR nastala je, u viđenju nemačkih predstavnika, nova situacija u svetu, zbog čega je bilo neophodno energično delovati protiv komunista. Aćimović je uputio specijalne izaslanike u Kruševac, Kraljevo, Jagodinu, Niš, Leskovac, Zaječar i Negotin, sa zadatakom da spreče svaku komunističku akciju. Hapšenja su vršena po srezovima. Janko Janković, šef Kartoteke Uprave grada Beograda, koji je napravio više usluga komunistima, obavestio je blagovremeno Pokrajinski komitet KPJ o raciji koja se priprema na članove KPJ i njihove simpatizere. Prema policijskim izveštajima, u noći 23/24. juna 1941. uhapšeno je 49 komunista u Beogradu, 30 u Nišu, 18 u Kragujevcu, ukupno oko 400 lica na teritoriji ćele Srbije, iako se očekivalo da taj broj dostigne bar 2.000. Među uhapšenima svi nisu bili članovi KPJ; bilo je i onih koji su vođeni kao simpatizeri komunista ili kao ljudi sasvim druge političke orijentacije.
Komunisti su spremno dočekali napad Nemačke na SSSR...

...

I, na kraju, čisto radi konteksta, napomenu autora iz predgovora:

Obeležavamo 50 godina od ustanka naroda Jugoslavije u vremenu koje odlikuje postojanje dve prilično oprečne literature o događajima koji su 1941. delili Srbiju. Za nas to nije neobična pojava, najmanje tragična, već izraz proteklog vremena, izmenjene istorijske situacije, dosegnutosti slobode rasprave, razvoja istoriografije. Čak i kada se te literature drastično ne slažu, najmanje postoji razlog za uzbuđivanje. Šta više, znak su da se i u istoriografiji "nešto kreće". Sukobi gledišta - pod uslovom da se politički ne funkcionalizuju - mogu samo dovoditi do rasplitanja problema u istoriografiji, kroz mirnu, razložnu raspravu, bez povećanja temperature. Naučna rasprava treba da razdvoji seme od kukolja, odstrani plevu, otkrije suštinu istorijskog zbivanja.
gorran2 gorran2 11:16 13.07.2009

Re: Hvala na pitanju

Proglasa KPJ protiv Nemačke iz tog perioda ima priličan broj. Na primer, na savetovanju održanom u drugoj polovini aprila 1941 god. u Zagrebu, usvojena je analiza pod nazivom "O UZROCIMA TRAGEDIJE KOJA JE ZADESILA NARODE JUGOSLAVIJE", gde stoji:

...
"Sadanja sudbina, koja je zadesila narode Jugoslavije provalom imperijalističkih razbojnika, isuviše okrutno potvrđuje sve ono o čemu smo mi godinama pisali i govorili, osobito od okupacije Austrije pa do danas. Signalizirali smo i zvali na uzbunu u svim našim proglasima i publikacijama. Ukazivali smo na strašnu opasnost koja je prijetila od vanjskih neprijatelja baš zbog toga što su unutarnji neprijatelji u licu buržoaske vladajuće klike činili sve ono što je vodilo zemlju u propast. Mi smo godinama zvali na okup sve što je pošteno i rodoljubivo, radi borbe, u prvom redu, protiv tih unutarnjih neprijatelja, koji su dvadeset godina krčili put imperijalističkim razbojnicima koji su danas porobili narode naše zemlje. Svi režimi odreda zbog toga su nas krvavo proganjali. Režim Cvetković— Maček dao je po ulicama Beograda, Splita, Zagreba itd. pucati u mase zbog toga što je narod pod vodstvom Komunističke partije tražio da se preduzmu sve mjere u interesu odbrane nezavisnosti naroda Jugoslavije. Zbog toga su bili stvoreni koncentracioni logori za komuniste i ostale borce radničke klase. Zbog toga su bile hapšene i prebijane stotine i hiljade najboljih boraca, sinova našeg naroda."
...
"Danas je svakome jasno, jer se svako mogao uvjeriti u to, da smo mi, komunisti, imali potpuno pravo kada smo govorili i pisali o razornom radu pete kolone, kada smo govorili i pisali da peta kolona nisu samo frankovci i slična bratija, nego da ona postoji u vladi, u generalštabu armije, u državnom aparatu, policiji i drugim državnim ustanovama. Mi smo to vidjeli i upoznavali narod, ali je, evo, trebalo ovo teško i krvavo iskustvo da se u to uvjere na svoje oči najšire narodne mase. Naši vojnici, koji su pošli sa puno elana da brane nezavisnost naroda Jugoslavije od imperijalističkih razbojnika, sa zaprepašćenjem su se brzo uvjerili da u vrhovima armije cvate izdaja i špijunaža, da je sve vješto i sistematski pripremljeno, ne za odbranu, već za poraz i kapitulaciju, uvjerili su se da je akcija pete kolone u vojsci uzela takvog maha na komandujućim mjestima, da je potpuni krah na frontovima bio svakome jasan. Sve je to djelovalo na borbeno raspoloženje vojnika koji su se često morali boriti bez hrane, bez municije i potrebnog oružja, koje je ležalo po skladištima zahvaljujući izdaji u vrhovima armije.
Ta ista vladajuća kapitalistička klika, koja je, kao što smo vidjeli, pripremila narodima tu nesreću, hoće da zabašuri prave uzroke misleći da ih narod ne zna."

...
"Veći dio srpske, hrvatske i slovenačke reakcionarne kapitalističke klike optužuje vladu generala Simovića da je ona kriva za rat i katastrofu Jugoslavije. I ova optužba ima za cilj da zabašuri prave uzroke te katastrofe koja je zadesila narode Jugoslavije. Ona ima za cilj da zavara narod, da prebaci svu krivnju na nekoliko lica iz svoje sredine, a da spase od narodnog gnjeva prave krivce, čitavu reakcionarnu kapitalističku kliku čitave Jugoslavije. Takvu istu optužbu podižu protiv vlade Simovića imperijalistički razbojnici koji su porobili, opljačkali i bacili u najveću bijedu sve narode Zapadne, Srednje i Jugoistočne Evrope; ovdje se jasno vidi da su imperijalistički osvajači koji ugnjetavaju sada narode naše zemlje i reakcionarna kapitalistička klika svih nacionalnosti Jugoslavije tijesni saveznici. »Nije se trebalo laćati oružja« deru se sada razni petokolonaši i agenti osvajača iz redova reakcionara i kapitulanata, jer, kažu, Jugoslavija bi bila pošteđena da se stavila pod okrilje osovinskih sila. Ovim izdajnicima mi odgovaramo samo jednim primjerom koji je svakome odviše dobro poznat. Čehoslovačka nije ispalila ni jedan metak, pa ipak su je ti isti imperijalistički osvajači raskomadali i porobili."
...
NASILJA I TEROR OKUPATORA
Četiri imperijalistička razbojnika, plus unutrašnji neprijatelji naroda, vrše strahovita nasilja i teror nad svim narodima Jugoslavije. Suprotnosti koje postoje između samih imperijalističkih grabežljivaca u pogledu diobe pljačke i teritorija čine patnje narodu još težim i nepodnosivim. Skoro svaka nacionalno-etnička cjelina, kao na primjer: Srbija, Hrvatska, Slovenija itd., postala je žrtvom nekoliko imperijalističkih osvajača, jer se te teritorije dijele i cijepaju na nekoliko dijelova. Slovenija je rasparčana na tri dijela, između Njemačke, Italije i Mađarske. Lavovski dio Slovenije prigrabila je Njemačka. Skoro dvije trećine Slovenije Njemačka je ne samo okupirala, nego i formalno pripojila. Pri tome postupa tako brutalno i nasilno, da prevazilazi sve ono što je ona činila u zemljama koje je dosada podjarmila. Iz Maribora je protjerala preko 15.000 slovenačkih obitelji oduzevši im svu imovinu, pokretnu i nepokretnu. Pohapsila je sve učitelje, advokate i druge javne radnike. Zabranila je slovenački jezik i zatvorila sve škole sa slovenačkom obukom. Opljačkala je sve dućane, a sada pljačka i seljake tražeći živežne namirnice. Njene mjere i metode koje upotrebljava idu za tim da potpuno odnarode ili iskorijene slovenački narod u njegovoj vlastitoj zemlji. Na tome dijelu Slovenije koji su okupirali njemački imperijalisti, oni se ne služe ni domaćom buržoazijom koja je koketirala sa nacional-socijalizmom, koja je priznavala Nijemce. Oni gone sve, jer im je cilj da iskorijene slovenački narod.
Slično rade Mađari u Međumurju. Oni u masama protjeruju Slovence i Hrvate iz njihovih naselja i domova, oduzimajući im imovinu. Nezapamćeni je teiror i nečuvene su patnje koje sada mora da podnosi slovenački narod u tim pokrajinama.
...
Komunistička partija Slovenije ima sada važne zadaće pred sobom. Okupljati slovenački narod u svim okupiranim područjima, pa i u onim koja su u prošlom imperijalističkom ratu bila ugrabljena Sloveniji, u borbu protiv okupatora i okupatorskih zvjerstava.
...
Hrvatski narod zadesila je ne samo ta nesreća da bude okupiran, nego je pala na njega i ljaga koju je prouzrokovala jedna šačica hrvatske izdajničke gospode pod imenom ustaša, na čelu sa zloglasnim Pavelićem, oruđem Musolinija. Za cijenu da bi se dočepali vlasti, ovi izdajnici prodali su već davno prije rata najhrvatskije pokrajine imperijalističkim razbojnicima.
...
Zbog toga što mi, komunisti, odlučno ustajemo protiv bjesomučnog raspirivanja nacionalne mržnje prema Srbima, što njih osuđujemo zbog izdajstva koje su izvršili ne samo nad hrvatskim narodom, nego i nad svim narodima Jugoslavije, oni (ustaše) bijesno viču na nas da smo protiv nezavisnosti hrvatskog naroda itd. Razumije se da je to obična laž i kleveta.
...
Pred Komunističkom partijom Hrvatske stoji velika i časna zadaća da organizuje i vodi najodlučniju borbu protiv raspirivanja nacionalne mržnje između Srba i Hrvata i Slovenaca, da radi neumorno na bratstvu i slozi hrvatskog i srpskog naroda, da ujedinjuje te narode u borbi protiv okupatora i šake uzurpatora, koji danas krvavo terorišu i ugnjetavaju ne samo srpski nego i hrvatski narod.
...
Komunisti Srbije imaju pred sobom veliku i neodložnu zadaću: da okupljaju srpski narod za borbu protiv imperijalističkih osvajača, da se stave na čelo nacionalno-oslobodilačke borbe srpskog naroda, da dadu narodu jasnu perspektivu njegove borbe, da raskrinkavaju pred narodom svu tu vladajuću kapitalističku kliku koja je krivac za ovu tragediju srpskog naroda. Kada mi govorimo o oslobodilačkoj borbi, onda pri tome mislimo i na svakodnevnu borbu da bi se olakšao položa i naroda, da se podigne duh i vjera naroda u bolju i sretniju budućnost. Mi podrazumijevamo ovdje borbu za svakodnevne potrebe naroda, organiziranje i pronalaženje takvih mogućnosti da osvajači ne mogu do gole kože da ogule seljake i izgladne naš narod.
I u Vojvodini bjesni teror okupatora. I ovdje se svirepoprogoni srpski živalj. I ovdje okupatori nastoje da što više raspire nacionalnu mržnju među mnogobrojnim nacionalnostima.Mađarski i njemački osvajači huškaju domaće stanovništvo mađarske i njemačke narodnosti protiv Srba i drugih nacionalnih manjina. Posljedica toga bila su nečuvena zločinstva prema srpskom stanovništvu. Zulume bivših velikosrpskih žbira sada ispašta nedužno srpsko stanovništvo. Komunisti Vojvodine imaju tu veliku zadaću da suzbijaju sijanje nacionalne mržnje, da raskrinkavaju pred narodima Vojvodine okupatorske nasilnike kao neprijatelje radnog naroda svih nacionalnosti. Komunisti Vojvodine imaju tu veliku zadaću da rade na okupljanju svih narodnosti u borbi protiv zla što ga je prouzrokovao rat i okupacija, za bratstvo medu narodima Vojvodine, da vode zajedničku borbu protiv imperijalističkih nasilnika i okupatora, za bratski sporazum i ravnopravnost naroda Vojvodine, za istinsko rješenje nacionalnog pitanja putem slobodnog opredjeljenja naroda.

..."
gorran2 gorran2 11:20 13.07.2009

S druge strane,

Ekipi sa Ravne Gore pod komandom Draže Mihailovića jedna od prvih aktivnosti bilo je uspostavljanje veze i saradnje sa kvislinškim Savetom komesara Milana Aćimovića. Od njega su dobili finansijsku pomoć.
Ta saradnja se nastavila i kad je uspostavljena vlada Milana Nedića, i prekinuta je tek krajem septembra, na intervenciju Nemaca, jer su neki četnici, nasuprot Mihailovićevim instrukcijama, uzimali učešća u borbama protiv Nemaca.
lutherblisset lutherblisset 11:26 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti


Naravno da jesu, posebno ovi sadašnji. Nastavljaju kontinuitet.




Grupa mladića i devojaka iz "Obraza" zamalo da je u nedelju uveče u Srebrenici izazvala incident, pišu danas dnevne novine u Sarajevu. Štampa piše da je ova grupa uzvikivala neprimerene parole kojima su vređali žrtve i veličali četnički pokret, pozivajući na istrebljenje islama.
milojko92 milojko92 13:15 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

lutherblisset
Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti

Naravno da jesu, posebno ovi sadašnji. Nastavljaju kontinuitet.
Ovi danasnji "cetnici" imaju veze sa ondasnjim ravnogorcima tacko koliko i Ratko Mladic ima sa partizanima...

Po toj vasoj genijalnoj logici mozemo zakljuciti da su genocid u Srebrenici u stvari izvrsili komunisti.
astrid92 astrid92 14:18 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gorran2
Posle prvog svetskog rata stvorena je demokratska Jugoslavija. Posle dvadeset godina postojanja, iskristalisale su se njene osnovne karakteristike:

Onda je došao rat i revolucija. Demokratija je ukinuta i zavladala je ideologija.
Posle trideset godina vlasti ideoloških uzurpatora, imali smo sledeću situaciju:

Naravno, ta vlast je bila ideološka i totalitarna, i zato smo opet uspostavili demokratiju. Tako sad imamo sledeće:....
Ali naravno, sad opet imamo demokratiju, a ne ono grozno jednoumlje i ideologiju - a to je najvažnije. Sad imamo sve one lepe partije i njihove lidere koji nas svakodnevno lažu iz novina i sa tv-a.
Vredelo je, zar ne?


Izvini, ali naveo si neke stvari koje nisu tačne. Moj deda, iz vrlo siromašne porodice, je završio srednju školu u Kraljevini Jugoslaviji. Moja baba, iako "obespravljeno žensko", doduše, iz bogate folksdojčerske porodice je studirala, dok je rat nije prekinuo.

Kao neko ko u porodici ima i pripadnike predratne buržoazije i partizane, i Nemce i Ruse, i sveštenike i ateiste, zaista ne razumem kako neka porodična tragedija u toku WWII ili posle njega može toliko da obeleži čoveka da postane isključivi zastupnik jedne ideje.

Vaši stavovi (gorrane, ne mislim na tebe, nego uopšte na "partizane" i na "četnike" ) otkrivaju isključivo vašu porodičnu istoriju i nesposobnost da logičko rasuđivanje odvojite od emocija. Da ne bude zabune, ne mislim na antifašizam, koji, naravno, podržavam, već na nekritičko veličanje "socijalizma". Moram priznati da mi je još manje shvatljivo veličanje četnika i monarhije (da li iko ko prihvata makar rudimentirani koncept ljudskih prava može da zastupa ideju o privilegovanosti na osnovu rođenja?).

Čini mi se da ovde ljudi promovišu sisteme vlasti koji bi (ili su) njima lično omogućili najviše privilegija. Ništa više od toga.

Moram još nešto da dodam. Pri prelazu iz "socijalizma" u "demokratiju" si zaboravio da pomeneš ne samo ekonomske okolnosti, kao što je Wu naveo, već "prelazni period", tj. pad Berlinskog zida, formiranje nacionalnih država, ratove, uništavanje sopstvene supstance kakvo nije zabeleženo na ovim prostorima (videti pod SM). Ovakva "demokratija" je pre svega posledica tog i takvog prelaznog perioda, a ne nešto imanentno takvom uređenju.

gorran2 gorran2 14:37 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Izvini, ali naveo si neke stvari koje nisu tačne. Moj deda, iz vrlo siromašne porodice, je završio srednju školu u Kraljevini Jugoslaviji. Moja baba, iako "obespravljeno žensko", doduše, iz bogate folksdojčerske porodice je studirala, dok je rat nije prekinuo.
Hmm, problemi sa logikom...
Nisam ni rekao da niko od siromašnih nije završio školu. U Crnoj Gori je to bilo pitanje časti - sin na pravnom fakultetu ili u vojnoj akademiji.
Rekao sam da je to velikoj većini bilo nedostupno - jednostavno, veoma težak teret.
Dok je posle rata velikoj većini bilo pristupačno.

Dakle, to što ti kažeš nije ni u kakvoj koliziji sa onim što sam ja rekao.

Nisam pokušao ni da veličam "socijalizam". Iskreno, u "osamdesetim", duhovna klima je za moj ukus bila prilično šugava.

Samo sam hteo da poređam i uporedim činjenice.
Pa, koga zanima, neka razmišlja o tome, i daje tumačenja...
astrid92 astrid92 14:51 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gorran2
Hmm, problemi sa logikom...
Nisam ni rekao da niko od siromašnih nije završio školu. U Crnoj Gori je to bilo pitanje časti - sin na pravnom fakultetu ili u vojnoj akademiji.
Rekao sam da je to velikoj većini bilo nedostupno - jednostavno, veoma težak teret.
Dok je posle rata velikoj većini bilo pristupačno.

Dakle, to što ti kažeš nije ni u kakvoj koliziji sa onim što sam ja rekao.

Nisam pokušao ni da veličam "socijalizam". Iskreno, u "osamdesetim", duhovna klima je za moj ukus bila prilično šugava.

Samo sam hteo da poređam i uporedim činjenice.
Pa, koga zanima, neka razmišlja o tome, i daje tumačenja...

Ok, možda ti to liči na nepotpunu indukciju, ali, ako je moj deda, koji, uzgred, nije bio Crnogorac, i koji je ostao bez roditelja i živeo sa svojom babom koja je spremala za "dinar" po kućama bogatih, mogao da se školuje, to znači da nije tačno da je obrazovanje "velikoj većini bilo nedostupno". Takođe je moja baba imala školsku drugaricu, u gimnaziji, iz jako siromašne porodice, koja je uz to bila i u komunističkom pokretu. Poznajem tu ženu, još je živa.

Jesi, pokušao si da veličaš socijalizam u komentaru koji sam delimično citirala. Pod veličanjem smatram nekritičko i tendenciozno isticanje prednosti jednog sistema u odnosu na druga dva pomenuta.

Nisi se osvrnuo na ostalo.
gorran2 gorran2 15:02 13.07.2009

PS.

Iskreno, u "osamdesetim", duhovna klima je za moj ukus bila prilično šugava.
Ovo bi valjda trebalo da dopunim izjavom o duhovnoj klimi danas. Ona je bolesna, opterećena intenzivnom propagandom, tj. ekstremno "ideološka".
Nisi se osvrnuo na ostalo.
Možda nisam sad, ali evo dosadih više i sam sebi drveći na sve strane o velikoj pljački i velikoj podvali koju je izveo Milošević, kao i o velikoj pljački i velikoj podvali koju vrše ovi danas. Još nešto?
drug.clan drug.clan 15:04 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

astrid92


da vam pokvarim teoriju o interesu i porodici:

Moj deda bio kulak pre rata, moj otac idealista odrekao se svega pre nego sto su i pomislili da mu uzmu i imao je koristi od socijalizma, ja otisao pre nego sto sam imao koristi od socijalizma...

u koju kategoriju mene stavljate
gorran2 gorran2 15:29 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Ovakva "demokratija" je pre svega posledica tog i takvog prelaznog perioda, a ne nešto imanentno takvom uređenju.
A i bojim se da je situacija nešto složenija.
Čitam kako je juče Obama "ohrabrio" Afriku, ali joj i očitao vakelu. Kao, mora da uvede demokratiju, ljudska prava, i iskoreni korupciju.
Iako se do sada ni jednom nije dogodilo u istoriji da postoji stabilna demokratija i vladavina ljudskih prava u situaciji sveopšte bede i siromaštva. Niti je neko dokazao da je moguće.
Pre će biti da je obrnuto - neophodan je ekonomski razvoj i omogućavanje pristojnih životnih uslova, da bi se društveni razvoj omogućio i obezbedio.
Neophodan, ali ne i dovoljan. "Zapadne zemlje" došle su tu gde jesu kroz nekih dvestotinjak godina devastiranja i pauperizacije većine sopstvenog stanovništva, pa zatim stotinjak godina eksploatisanja tuđih resursa, i onda su razvili demokratiju i ljudska prava. A sad se njima hvale, i preporučuju svojim žrtvama: "zašto i vi ne uvedete sve te lepe civilizacijske stvari kao mi". Ccc, al ste vi zaostali i necivilizovani...
Pomalo cinično, zar ne?
Mi se sad zato nalazimo pred teško rešivim problemom: kako sprečiti tajkunsko-korupcionaško devastiranje društvenog bogatstva, u situaciji kad je bezobzirnost konstituisana kao princip društvenog života.
Teoretski, trebalo bi da se pojavi nekoliko hiljada superheroja, potpuno imunih na privilegije koje mogu da steknu i spremnih da izdrže kupanje u prljavštini od strane "nezavisnih" tajkunskih medija - heroja koji bi se, naoružani samo svojim golim moralom, stali na branik i zaustavili požar društvene destrukcije na kome privilegovani postaju sve privilegovaniji, a ostali postaju sve "ostaliji"...
Ipak, bojim se da je to samo "teorija". U smislu "bajka"...
astrid92 astrid92 15:32 13.07.2009

Re: PS.

gorran2
Možda nisam sad, ali evo dosadih više i sam sebi drveći na sve strane o velikoj pljački i velikoj podvali koju je izveo Milošević, kao i o velikoj pljački i velikoj podvali koju vrše ovi danas. Još nešto?

Bez ljutnje, samo sam rekla da si preskakanjem tog perioda pokušao da "demokratiji" pripišeš sve zasluge za stanje u kojem se nalazimo.

astrid92 astrid92 15:38 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

drug.clan
da vam pokvarim teoriju o interesu i porodici:
Moj deda bio kulak pre rata, moj otac idealista odrekao se svega pre nego sto su i pomislili da mu uzmu i imao je koristi od socijalizma, ja otisao pre nego sto sam imao koristi od socijalizma...
u koju kategoriju mene stavljate
Mi smo na Vi?

Nije to teorija, to je opažanje, koje se odnosi na većinu ljudi koje poznajem, kao i na blogere.

Naravno, nisu svi ljudi takvi, imam i ja neke primere u porodici. Napr, moja baba, Nemica iz bogate porodice je 1941. (obrati pažnju !) prešla u pravoslavlje i izjasnila se kao Srpkinja zbog ljubavi prema mom dedi Srbinu koji je završio teološki (nikad nije radio kao sveštenik, prvo zbog rata, a posle zbog komunista). To ju je spaslo logora.
Umrla je prošle godine.
astrid92 astrid92 15:40 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gorran2
A i bojim se da je situacija nešto složenija.

Izvini, ali sad nemam vremena. Odgovoriću ti uveče.

drug.clan drug.clan 15:45 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

astrid92
drug.clan
da vam pokvarim teoriju o interesu i porodici:
Moj deda bio kulak pre rata, moj otac idealista odrekao se svega pre nego sto su i pomislili da mu uzmu i imao je koristi od socijalizma, ja otisao pre nego sto sam imao koristi od socijalizma...
u koju kategoriju mene stavljate
Mi smo na Vi?

Nije to teorija, to je opažanje, koje se odnosi na većinu ljudi koje poznajem, kao i na blogere.

Naravno, nisu svi ljudi takvi, imam i ja neke primere u porodici. Napr, moja baba, Nemica iz bogate porodice je 1941. (obrati pažnju !) prešla u pravoslavlje i izjasnila se kao Srpkinja zbog ljubavi prema mom dedi Srbinu koji je završio teološki (nikad nije radio kao sveštenik, prvo zbog rata, a posle zbog komunista). To ju je spaslo logora.
Umrla je prošle godine.


to vama (malim slovom) se odnoslilo na celokupne grupacije koje tako misle a koje su uglavnom imale najvise koristi od socijalizma po kojem sada pljuju.
gera92 gera92 16:50 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Inner Party

Na primer on je dozvolio da ljudi odlaze u zapadnu Evropu, ali samo zato jer je hteo da smanji nezaposlenost u SFRJ,



Bitanga obicna, bre, zamislimolimte.
vracarac92 vracarac92 17:08 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

taman toliko koliko su partizani fašisti.

Mislite na sporazume komunista i ustasa ili stalnu partizansku delegaciju u Zagrebu?
Ili mozda na visegodisnje tolerisanje jezgra partizanskog pokreta od strane NDH u zapadnoj Bosni koja je bila centar te drzave?
P.S.
kako je moguce da su ustase uspele da odvedu u Jasenovac i pobiju stotine hiljada Srba iz zapadne Bosne i potkozarja kad su se tu sve do pred kraj 1943. godine nalizile glavnine partizanskih jedinica sa titom na celu?
nesto ih se nije bas mnogo ticala sudbina tih nesrecnika vec su cutke gledali sta se dogadja.
Da nije to zbog onog famoznog sporazuma Pijade-Budak iz 1935(?)?
talicni talicni 18:42 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Goran Nikolić
pa i ravnogorci su antifasisti

Daj ne budi smesan.
omega68 omega68 18:49 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Za komuniste, koji su se nalazili pod direktnim ideološko-političkim uticajem Kominterne, bilo je bitno da se pruži otpor snagama fašizma kako bi se Nemačkoj stavili do znanja interesi SSSR-a na Balkanu.

Sa retorikom o imperijalističkom ratu,

Za njih su to bili imperijalisti , a ne fašisti ili oni koji žele da iskorene Slovene, Srbe, Cigane i Jevreje.To je došlo kasnije.
Josip Broz je pred kraj 1940, preko britanskog poslanstva,

Stara teza , koja je izgleda tačna, da je gospon bil ingleški špijun

Komunisti nisu znali za prevrat (27. marta) niti u njemu učestvovali,

Kako smo drugačije učili u školi?
Glavni uzrok za odsustvo masovnog progona komunista u Srbiji do 22. juna nesumnjivo je to što se SSSR još nalazio van rata. Berlin je obavestio svoje područne centre da se hapšenje komunista mora hitno izvesti, čim stigne lozinka "Internacionala", pod kojom se podrazumevala hajka na komuniste posle početka rata na Istoku.

Ubismo se pričajući baš to - komunizam i fašizam dva brata rođena dok se ne posvađaše.
Niccolo, nisam ti ja odgovorio tamo , nego sam ti linkovao neke sajtove.A da sam contra komunaca , jesam
Inner Party Inner Party 20:07 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gera92
Inner Party

Na primer on je dozvolio da ljudi odlaze u zapadnu Evropu, ali samo zato jer je hteo da smanji nezaposlenost u SFRJ,

Bitanga obicna, bre, zamislimolimte.


Tipicno staljinisticki: Nema naroda - nema problema!
Slicnim trikom se posluzio i Milosevic devedesetih...
lutherblisset lutherblisset 21:48 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Pri prelazu iz "socijalizma" u "demokratiju" si zaboravio da pomeneš ne samo ekonomske okolnosti, kao što je Wu naveo, već "prelazni period", tj. pad Berlinskog zida, formiranje nacionalnih država, ratove, uništavanje sopstvene supstance kakvo nije zabeleženo na ovim prostorima (videti pod SM). Ovakva "demokratija" je pre svega posledica tog i takvog prelaznog perioda, a ne nešto imanentno takvom uređenju.



Ali, naši demokratski lideri su smatrali da je jedini put koji vodi do demokratskog raja formiranje suverenih nacionalnih država. Meni nije jasno na koji je drugi način to bilo moguće, obzirom na apetite i gramzivost svih njih, osim cepanjem nekadašnje države i brutalnim razaranjem koje je usledilo. I tu je Goran u pravu, većina njih nije imala ništa protiv toga, čak štaviše, smatrali su da je to nužno zlo. S ove istorijske distance, nakon konstituisanja suverenih nacionalnih država i parlamentarne demokratije, valjalo bi razmotriti neka pitanja:

Koliko su novonastale države, zarad kojih su žrtvovani životi mnogih nevinih ljudi, suverene? Sam Đinđić je 95. govorio o demokratiji kao pojmu imanentnom isključivo suverenim nacionalnim državama. Da li činjenica da vlade formiraju domaći tajkuni i strani ambasadori govori nešto o njihovoj suverenosti? Da li su dokaz suverenosti strane donacije bez kojih se nikada ne bi krpili budžeti? Kada se sve ovo ima u vidu, ne može se prenebreći pitanje: Zbog čega su svesno na kocku stavljeni životi onolikih ljudi? Ako je igde, nakon strahota Drugog sveskog rata, stvarnost porazila devetnaestovekovni koncet države-nacije, onda je to na Balkanu. Nijedna država nije ostvarila proklamovane ciljeve. Jedini dobitnici su kriminalci, a svi ostali gubitnici.

O demokratiji je bespredmetno pričati kada svi dobro znamo da su stranke samo ispostave krupnog (često mafijaškog) kapitala. No, usuđujem se reći da to nije samo ekskluzivno naš problem. Čini se da na globalnom planu vlada razočarenje u ovakav vid demokratske politike. Narod je sit politike i nema nameru da se uključi u političke procese, s obzirom da ne vidi da i ono što se podrazumeva pod osnovnim demokratskim pravom (pravo glasa) ima neki poseban uticaj . Dovoljno je pogledati rezultate proteklih izbora za evropski parlament.

Mislim da ste vi previše revnosni. Niko ovde nema ništa protiv demokratije kao takve. Mnogi su opravdano gadljivi na ideološko korišćenje tog pojma, u trenutku kada je politika svedena na puko glasanje. Takođe, krajnje je odvratno i opravdavanje današnjih nepravdi nekadašnjim totalitarizmom (omiljeni metod autora ovog bloga). Svi mi znamo da je komunistički režim, pored nekih neporecivo dobrih strana, bio totalitaran i nedemokratski. Neka se liberali i nacionalisti konačno suoče sa razornim posledicama sopstvene politike i neka ih pravdavaju argumentima koji će isključivati blebetanje o nekadašnjem totalitarizmu.
gera92 gera92 22:54 13.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Inner Party
gera92
Inner Party

Na primer on je dozvolio da ljudi odlaze u zapadnu Evropu, ali samo zato jer je hteo da smanji nezaposlenost u SFRJ,

Bitanga obicna, bre, zamislimolimte.


Tipicno staljinisticki: Nema naroda - nema problema!
Slicnim trikom se posluzio i Milosevic devedesetih...


Ccc, znaci - ne samo bitanga, vec i madjionicar, strasno...
astrid92 astrid92 03:00 14.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gorran2
Mi se sad zato nalazimo pred teško rešivim problemom: kako sprečiti tajkunsko-korupcionaško devastiranje društvenog bogatstva, u situaciji kad je bezobzirnost konstituisana kao princip društvenog života.

Sam si dao deo odgovora, da je "neophodan je ekonomski razvoj i omogućavanje pristojnih životnih uslova, da bi se društveni razvoj omogućio i obezbedio."

"Zapadne zemlje" došle su tu gde jesu kroz nekih dvestotinjak godina devastiranja i pauperizacije većine sopstvenog stanovništva, pa zatim stotinjak godina eksploatisanja tuđih resursa, i onda su razvili demokratiju i ljudska prava.
Malo si preterao u prvom delu, nisu svi eksploatisali tuđe resurse.
Da li stvarno misliš da će se u bogatoj zemlji "razviti demokratija i ljudska prava" sama od sebe?
Kako se, prema tvom mišljenju uopšte prelazi iz "prvobitne akumulacije kapitala" u "welfare state"?

astrid92 astrid92 03:22 14.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

drug.clan
to vama (malim slovom) se odnoslilo na celokupne grupacije koje tako misle a koje su uglavnom imale najvise koristi od socijalizma po kojem sada pljuju.

Izgleda da se ne razumemo. Ja sam rekla da mi smeta nekritičko veličanje socijalizma, nisam uopšte "pljuvala" po istom, a nisam ni imala neke koristi od istog. Čak mislim da su radnici iz kapitalističkih zemalja prilično ograničeni što su se, a pretpostavljam da jesu, radovali padu "komunizma", jer su zahvaljujući njemu imali neka od prava koja inače ne bi.

Inače, forma socijalizma u Jugoslaviji, čije je osobine, malo preterujući, naveo gorran, je izuzetak, a ne pravilo. To je moja glavna primedba. O strahotama nekih komunističkih režima i tome da li je takva zloupotreba moći moguća u kapitalističkom sistemu, ne bih ovom prilikom.

P.S. Jedini član moje porodice koji je bio Član takođe nije imao koristi. Moj pomenuti deda iz siromašne porodice, kao veliki idealista, promenio je 17 radnih mesta, jer nije bio zadovoljan time kako se "samoupravlja".

Milan Karagaća Milan Karagaća 09:49 14.07.2009

Re: S druge strane,

gorran2
Ekipi sa Ravne Gore pod komandom Draže Mihailovića jedna od prvih aktivnosti bilo je uspostavljanje veze i saradnje sa kvislinškim Savetom komesara Milana Aćimovića. Od njega su dobili finansijsku pomoć.
Ta saradnja se nastavila i kad je uspostavljena vlada Milana Nedića, i prekinuta je tek krajem septembra, na intervenciju Nemaca, jer su neki četnici, nasuprot Mihailovićevim instrukcijama, uzimali učešća u borbama protiv Nemaca.

Dovoljno je indikativno da Srbija nema više Dan ustanka protiv okupatora i da ne obeležava ni dan oslobođenja.
Tužno jer što to radi država Srbija i ima takav odnos ne samo prema sopstvenoj istoriji nego i antifašizmu.
U srpskoj istoriji često se dešavalo da se potomci stide zbog onoga što su im radili nerazumni preci, a mislim da će i ovo biti ono čega će se neko stideti.
drug.clan drug.clan 12:50 14.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

astrid92
drug.clan
to vama (malim slovom) se odnoslilo na celokupne grupacije koje tako misle a koje su uglavnom imale najvise koristi od socijalizma po kojem sada pljuju.

Izgleda da se ne razumemo. Ja sam rekla da mi smeta nekritičko veličanje socijalizma, nisam uopšte "pljuvala" po istom, a nisam ni imala neke koristi od istog. Čak mislim da su radnici iz kapitalističkih zemalja prilično ograničeni što su se, a pretpostavljam da jesu, radovali padu "komunizma", jer su zahvaljujući njemu imali neka od prava koja inače ne bi.

Inače, forma socijalizma u Jugoslaviji, čije je osobine, malo preterujući, naveo gorran, je izuzetak, a ne pravilo. To je moja glavna primedba. O strahotama nekih komunističkih režima i tome da li je takva zloupotreba moći moguća u kapitalističkom sistemu, ne bih ovom prilikom.

P.S. Jedini član moje porodice koji je bio Član takođe nije imao koristi. Moj pomenuti deda iz siromašne porodice, kao veliki idealista, promenio je 17 radnih mesta, jer nije bio zadovoljan time kako se "samoupravlja".



Ovde se i prica o formi socijalizma u Jugoslaviji tkzv. trzisnom socijalizmu. Taj socijalizam je bio komparativno veoma uspesan i zato mu je sa svih mogucih strana pomognuto da propadne. Sa druge strane trenutno postoji vise od 100 kapitalistickih drzava u kojima je stanje (i politicki i ekonomski) mnogo gore nego u bilo kojoj socijalistickoj drzavi istocnog bloka pa niko zbog toga ne pljuje po kapitalizmu kao takvom. Ljudi podrazumevaju da socijalizam mora biti diktatorski a da je kapitalizam po svojoj sustini demokratski dok sama priroda ovih sistema govori drugacije.
astrid92 astrid92 02:01 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

drug.clan
Ovde se i prica o formi socijalizma u Jugoslaviji tkzv. trzisnom socijalizmu. Taj socijalizam je bio komparativno veoma uspesan i zato mu je sa svih mogucih strana pomognuto da propadne. Sa druge strane trenutno postoji vise od 100 kapitalistickih drzava u kojima je stanje (i politicki i ekonomski) mnogo gore nego u bilo kojoj socijalistickoj drzavi istocnog bloka pa niko zbog toga ne pljuje po kapitalizmu kao takvom. Ljudi podrazumevaju da socijalizam mora biti diktatorski a da je kapitalizam po svojoj sustini demokratski dok sama priroda ovih sistema govori drugacije.

Privid "socijalizma sa ljudskim licem" je posledica istorijskih okolnosti i geografskog položaja. Nije propao zbog teza Čomskog da se "najbolja jabuka mora uništiti", već zbog istorijskih okolnosti, (ne)interesa velikih sila, a ne bi nikako trebalo zanemariti i odgovornost stanovništva ex-SFRJ i meni neshvatljivo "buđenje nacionalne svesti". Videti pod "...". Da ne prozivam sada komentatore, nema smisla. :)

Dakle, gorran je poredio socijalizam u SFRJ sa "demokratijom" u Srbiji, što je krajnje tendenciozno i zaista nema nikakvu suštinsku vezu sa karakteristikama proklamovanog političkog sistema u kojem smo živeli (ili živimo). Toga si i sam svestan.
U ovom istorijskom trenutku ja ne vidim bolji sistem od napr. švedskog, tj. kapitalizma "sa ljudskim likom" , a ako ti vidiš, volela bih da mi navedeš isti.

Ukratko, niko nije tvrdio da je "kapitalizam po svojoj suštini demokratski", to je besmislica.

gorran2 gorran2 07:32 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Dakle, gorran je poredio socijalizam u SFRJ sa "demokratijom" u Srbiji, što je krajnje tendenciozno
Ha, ha
Tendenciozno, to mi zvuči kao neka "kritika" iz "onih" vremena...Kao, jeste to što kažeš,a li ne valja zato što vodi nekom zaključku..
zaista nema nikakvu suštinsku vezu sa karakteristikama proklamovanog političkog sistema u kojem smo živeli (ili živimo)
Bojim se da ima. Veza nije tako direktna, ali postoji.
Moj komentar je u suštini bio provokativan. Ne samo kao odgovor glorifikatorima "slavne i bogate demokratije" do 1941.
Čak ne ni kao poređenje "slavnog i bogatog socijalizma" sa današnjom "demokratijom".
Pre me zanimalo uočavanje slabosti i jednog i drugog.

Dr Wu je umesno primetio da tadašnji životni standard bio viši nego što je to tadašnja privredna infrastruktura dozvoljavala. Međutim, problem sa ovim je u tome što to još u mnogo većoj meri važi za današnje stanje.

Naš ondašnji socijalizam je propao zbog jednog jednostavnog matematičkog uvida: više meni vredi mojih sto dinara koji su moji, nego hiljadu koji su društveni.
Međutim, čak i ova "matematika" "radi" i danas, i to u mnogo razornijem obliku i na višem nivou.

Potpuno je "tendenciolno" i ideološki povezivati kapitalizam s demokratijom, a socijalizam sa terorom.
U ovom istorijskom trenutku ja ne vidim bolji sistem od napr. švedskog, tj. kapitalizma "sa ljudskim likom"
Naravno, svi na svetu misle da je to najbolji "sistem". Međutim, nije primećeno da razne afričke i azijske zemlje postaju "Švedske" Naprotiv, on postoji jedno sasvim ograničeno vreme, i svi su izgledi da neće još dugo - teško može izdržati pritisak kapitalizma krupnih korporacija . Bojim se da je on

Ukratko, ako sam hteo nešto da kažem, to je da društveni je napredak - zovite ga kako hoćete - moguć na dva načina:

1. Bezobzirnom pljačkom i raubovanjem svojih, i naročito tuđih, resursa.
2. Putem subjektivnih snaga, što šire integracije stanovništva, što obuhvatnijeg obrazovanja, i organizovane i institucijalizovane socijalne odgovornosti.

Ovaj prvi način je "istorijski". Tako su bogate zemlje postale bogate. I, kad su postale dovoljno bogate, mogle su sebi dozvoliti sebi luksuz demokratije i ljudskih prava (ne sve, i ne uvek, i to pogotovo nije važilo za njihove "partnerske" zemlje).

Međutim, iz raznih razloga, socijalnih i materijalnih - između os obzirom na to da živimo na prilično maloj planeti - ovaj prvi model je potrošen. Sad pokušava da se u poslednji voz ukrca Kina, ali bojim se da je taj eksperiment bremenit mnogim potencijalnim problemima.

Bojim se da preostaje jedino drugi put, koji je suštinski socijalistički. Naravno, ne preko "diktature proletarijata", nego preko sazrevanja socijalne komponente društva, "društvene svesti". U budućnosti, ekonomska i socijalna komponenta biće mnogo bliže međusobno povezane.

Naš procvat za vreme socijalizma imao je malo i od jednog i od drugog. Kad smo se rešili socijalizma, odbacili smo ovo drugo, a zadržali ovo prvo. A to neće na dobro izaći. To nije za svakoga - samo za odabrane.

Quod licet Iovi, non licet bovi.

Onaj ko je izmislio termin "ekonomske slobode" - ko je jednostranu eksploataciju prirodnih i ljudskih resursa povezao sa korpusom ljudskih sloboda - najveći je manipulator i neprijatelj bidućnosti.
mikimedic mikimedic 10:12 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Naime, ono prvo je bilo zasnovano na kreditima koji nisu pretvarani u efikasnu proizvodnju i usluge nego u korumpiranje narodnih masa, koje su, kad se više nisu mogle zapošljavati, bile slate preko granice, u zapadnu Evropu.

Znači, ono gore je bilo lepo dok je trajalo (efektivno, ne više od 7-8 godina, otprilike između 1970. i 1978/79), ali na duži rok neodrživo.


Dafina, bese?
drug.clan drug.clan 13:35 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.


U ovom istorijskom trenutku ja ne vidim bolji sistem od napr. švedskog, tj. kapitalizma "sa ljudskim likom" , a ako ti vidiš, volela bih da mi navedeš isti.


To sto se naziva "kapitalizmom sa ljudskim likom" vise lici na jugoslovenski "socijalizam sa ljudskim likom" nego na kapitalizam u zemljama gde vlada pravi kapitalizam. Cak ga u tim zemljama i zovu socijalizam.
Propast Jugoslovenskog socijalizma je veoma komplikovan proces a moje misljenje je da je propao zato sto je imao suvise mnogo neprijatelja sto unutar sistema sto izvan njega i izvan drzave. Sistem kao sistem nije bio gori od onih u zapadnoj evropi iako su oni imali kolonije iz kojih su crpli sve sto se moglo crpsti.

Dr Wu je umesno primetio da tadašnji životni standard bio viši nego što je to tadašnja privredna infrastruktura dozvoljavala. Međutim, problem sa ovim je u tome što to još u mnogo većoj meri važi za današnje stanje.


Doktor lepo prepozna probleme kada je socijalizam u pitanju a nekako ih uvek previdi kada su drugi u pitanju. Sta bi se onda danas moglo reci za vecinu evrope i US? Da li oni zive onako kako im privredna aktivnost odredjuje ili pak zive na tudj racun?
Resenje ovog problema su (vladajuca klasa kapitalista) nasli u onom prvom principu koji je goran pomenuo dok istovremeno rade na unistavanju drugog kako bi sopstveni narod sveli na sopstveni debilni usluzni sektor (ipak neko mora da im pegla kosulje, obrazuje decu i dodaje vodu kada obole).

U sustinskoj demokratiji gde se ne vlada strahom i propagandom socijalizam kao drustveni sistem ne bi bio nikada ni doveden u pitanje jer tamo gde vecina stvarno odlucuje - vecina gleda svoj a ne interes male vladajuce klase kapitalista.
astrid92 astrid92 13:46 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

gorran2
Ha, ha
Tendenciozno, to mi zvuči kao neka "kritika" iz "onih" vremena...Kao, jeste to što kažeš,a li ne valja zato što vodi nekom zaključku..
Bojim se da ima. Veza nije tako direktna, ali postoji.
Moj komentar je u suštini bio provokativan. Ne samo kao odgovor glorifikatorima "slavne i bogate demokratije" do 1941.Čak ne ni kao poređenje "slavnog i bogatog socijalizma" sa današnjom "demokratijom".
Pre me zanimalo uočavanje slabosti i jednog i drugog.

Ne znam kakve su bile "kritike" u onim vremenima.
Tvoj komentar je zaista imao za cilj veličanje socijalizma, a kritiku KJ i "demokratije" uopšte na primeru onoga što sada imamo u Srbiji.

Ovo sigurno nije sistem koji može biti reprezentativan za demokratiju, kao što ni socijalizam u SFRJ nije reprezentantativan za socijalizam, ali si ti pokušao da na osnovu ta dva primera izvedeš opšte zaključke o "socijalizmu" i "demokratiji". To je bila moja primedba. Ponavljam se.

Nisi se bavio "uočavanjem slabosti". To si sada dodao kao temu.

Dr Wu je umesno primetio da tadašnji životni standard bio viši nego što je to tadašnja privredna infrastruktura dozvoljavala. Međutim, problem sa ovim je u tome što to još u mnogo većoj meri važi za današnje stanje. Naš ondašnji socijalizam je propao zbog jednog jednostavnog matematičkog uvida: više meni vredi mojih sto dinara koji su moji, nego hiljadu koji su društveni.
Međutim, čak i ova "matematika" "radi" i danas, i to u mnogo razornijem obliku i na višem nivou.

Možemo se složiti oko underlined, takvi sistemi su neodrživi, mada se propadanje SFRJ desilo iz više razloga, ne samo ekonomskih.

Potpuno je "tendenciolno" i ideološki povezivati kapitalizam s demokratijom, a socijalizam sa terorom.

Ja to nisam radila, samo sam pomenula primere koji ne idu u prilog suprotnoj tezi, a koja takođe nije tačna.

Naravno, svi na svetu misle da je to najbolji "sistem". Međutim, nije primećeno da razne afričke i azijske zemlje postaju "Švedske" Naprotiv, on postoji jedno sasvim ograničeno vreme, i svi su izgledi da neće još dugo - teško može izdržati pritisak kapitalizma krupnih korporacija .

"Svi su izgledi da neće još dugo"?
Pisaćemo o tome kad bude propao.

Ukratko, ako sam hteo nešto da kažem, to je da društveni je napredak - zovite ga kako hoćete - moguć na dva načina:
1. Bezobzirnom pljačkom i raubovanjem svojih, i naročito tuđih, resursa.
2. Putem subjektivnih snaga, što šire integracije stanovništva, što obuhvatnijeg obrazovanja, i organizovane i institucijalizovane socijalne odgovornosti.

Koliko primećujem, Kina koju pominješ je upravo "eksploatacijom" jeftine radne snage od strane razvijenih zemalja došla u poziciju da ostvari napredak. To bi bio treći put. Koji, uzgred, govori nešto i o prvom.

Bojim se da preostaje jedino drugi put, koji je suštinski socijalistički. Naravno, ne preko "diktature proletarijata", nego preko sazrevanja socijalne komponente društva, "društvene svesti". U budućnosti, ekonomska i socijalna komponenta biće mnogo bliže međusobno povezane.

Drago mi je što si idealista, ne ironišem, ali uvek je top-down, nikad bottom-up, iako nekad postoji privid da jeste. Bilo da je to socijalizam ili demokratija.

Onaj ko je izmislio termin "ekonomske slobode" - ko je jednostranu eksploataciju prirodnih i ljudskih resursa povezao sa korpusom ljudskih sloboda - najveći je manipulator i neprijatelj bidućnosti.

Ovo zahteva opširniju analizu, a ja nisam prava osoba za to. Možda na nekom drugom blogu.
Pozdrav
astrid92 astrid92 13:58 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

drug.clan
To sto se naziva "kapitalizmom sa ljudskim likom" vise lici na jugoslovenski "socijalizam sa ljudskim likom" nego na kapitalizam u zemljama gde vlada pravi kapitalizam. Cak ga u tim zemljama i zovu socijalizam.

Naravno da liči, razlika je u tome što tamo "životni standard nije viši nego što privredna infrastruktura dozvoljava".
Ne zovu ga socijalizam , već "socijalna država", što se odnosi na davanja na školstvo, zdravstvo, itd. i što se ne prepušta sve tržištu, već se interveniše tamo gde je neophodno.

Propast Jugoslovenskog socijalizma je veoma komplikovan proces a moje misljenje je da je propao zato sto je imao suvise mnogo neprijatelja sto unutar sistema sto izvan njega i izvan drzave. Sistem kao sistem nije bio gori od onih u zapadnoj evropi iako su oni imali kolonije iz kojih su crpli sve sto se moglo crpsti.

Da, na prvi pogled je tako. Ja sam ubeđena da je nosio, kako bi se reklo, "seme sopstvene destukcije" , što iz ekonomskih, što iz političkih razloga (ne bih da navodim, svima je poznato).

Doktor lepo prepozna probleme kada je socijalizam u pitanju a nekako ih uvek previdi kada su drugi u pitanju. Sta bi se onda danas moglo reci za vecinu evrope i US? Da li oni zive onako kako im privredna aktivnost odredjuje ili pak zive na tudj racun?

Žive na račun jeftine azijske radne snage, što je upravo pomoglo tim zemljama da ostvare napredak. To sam već pomenula.

U sustinskoj demokratiji gde se ne vlada strahom i propagandom socijalizam kao drustveni sistem ne bi bio nikada ni doveden u pitanje jer tamo gde vecina stvarno odlucuje - vecina gleda svoj a ne interes male vladajuce klase kapitalista.

I ti si neki opasni idealista.
Pozdrav
drug.clan drug.clan 14:30 15.07.2009

Re: Jugoslavija, ideologija, demokratija.

Najpre da pojasniim svoj stav po pitanju demokratije i socijalizma:
demokratija je drustveni sistem a socijalizam ekonomsko uredjenje jedno drugo ne iskljucuje naprotiv. kao sto su postojale diktatorske socijalisticke drzave tako i dan danas imate preko 50 kapitalistickih drzava gde demokratije uopste nema. Demokratija i socijalizam idu ruku pod ruku i u tom pogedu sam veliki idealista. Utopija nije jer ce se po oslobadjanju stega propagande (zahvaljujuci internetu) desiti bas to simbioza demokratije i socijalizma.

astrid92

Naravno da liči, razlika je u tome što tamo "životni standard nije viši nego što privredna infrastruktura dozvoljava".
Ne zovu ga socijalizam , već "socijalna država", što se odnosi na davanja na školstvo, zdravstvo, itd. i što se ne prepušta sve tržištu, već se interveniše tamo gde je neophodno.


Nisam siguran da im je standard na nivou privredne infrastrukture (osim u norveskoj zbog prirodnih bogatstava), mnogo su duzni i mnogo zavise od jeftinog uvoza.

Mislio sam da ga tako zovu u drzvama gde nema socijalne drzave u USA npr. gde narodu vecito prete socijalizmom nordijskog i francuskog tipa. Ironija zar ne prete narodu sa necim jako dobrim a narod se plasi.

astrid92

Da, na prvi pogled je tako. Ja sam ubeđena da je nosio, kako bi se reklo, "seme sopstvene destukcije" , što iz ekonomskih, što iz političkih razloga (ne bih da navodim, svima je poznato).

To isto seme nosi i kapitalizam, seme koje je jos razornije, sa vremena na vreme pocne da klija ali ga saseku. To nece moci jos dugo.

Žive na račun jeftine azijske radne snage, što je upravo pomoglo tim zemljama da ostvare napredak. To sam već pomenula.


Mozda im je pomoglo ali nije radilo za njih. Sve sto su Azijske zemlje uradile u poslednjih par decenija uradjeno je radom a ne otimanjem
Milan Karagaća Milan Karagaća 23:59 12.07.2009

šta pisac hoće da kaže?

gospodine Nikoliću,
čemu toliki uvod i takav naslov?. Što ne kažete odnmah šta Vam je tema?
’’Obznanom’’ od 29 . decembra 1920. zabranjen je rad KPJ zbog ugrožavanja državnog sistema, ’’pravdanja revolucije, diktature i nasilja’’, organizacije serije štrajkova, ali i dobrog rezutalta na izboirma.

koja je to demokratija pa još najbolje što može biti ,naša monarhija, a zabranjuje parlamentarnu stranku treću po snazi.Šta bi rekli kada bi danas bila zabranjena SRS ili SNS, a još bolje SPO pošto su oni ushićeni monarhijomm.
KPJ od tada radi u ilegali a od 1944, s Brozom na čelu, preuzima svu vlast u zemlji.

Direktno je odgovorna za smrt nekoliko desetina hiljada građana bez suđenja i zavođenje diktature u zemlji.

Iz aviona se vidi da Vam je zapravo ovo poenta. Pa što ste davali toliki uvod, trebali ste staviti ovu rečenicu u naslov i pozvati istomišljenike da se masovno odazovu prikupljanjem usmenih predanja i priča rekla kazala kako bi ste ?konačno srpski narod oslobodili od komunizma.? Licemerno je, bezobzirno i istorijska sramota što time pokušavate da revidirate istoriju a narod oslobodite zdravog razuma. Kako možete govoriti o nekoliko desetina hiljada žrtava a da ne znate tačan broj, je li za vas nekoliko desetina hiljada više ili manje nije važno, već se rukovodite principom da što više žrtava navedete to su oni veći zločinci. Imate li uopšte pijeteta prema žrtvama, pa sa njima se ne manipuliše, to nije ljudski ni moralno.
Preporučujem Vam da ipak pročitate nešto od Desimira Tošića i Ljube Davidovića.
gorran2 gorran2 00:15 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Direktno je odgovorna za smrt nekoliko desetina hiljada građana bez suđenja i zavođenje diktature u zemlji.
Eh, velike tajne...
Sve je to ideologija versus demokratija, dragi moj Milane.
Pošto narodu ne ide dobro, tajkuni u sprezi sa korumpiranim političarima vrše temeljnu pljačku, da se narod ne bi dosetio, treba mu dati neku ideološku zvečku.
Do sada se narod igrao nacionalizmom, koji su mu tutnuli u ruke pre 20 godina, ali sad to više ne pokriva narasle potrebe. A i rizično je - već su nas zbog toga nalupali par puta.
Zato treba smisliti neku novu zaveru, novi Dosije iks.
Svemirci su malo izgubili na uverljivosti, ali komunisti su još k'o novi.

Vuk došao na vlast u Beogradu još 1997, po Srbiji ravnogorske koalicije već petnaestak godina, a baš se sad ponovo i intenzivno razmahali ciframa i mapama masovnih grobnica.
Doduše, Vuk se (veliki, a ne ovaj mali Vuk) veoma zanimao za gradsko zemljište, ali ne u tom smislu da zabije ašov i iskopa neke kosti.
Tada je imao preča posla sa tim zemljištem.
Goran Nikolić Goran Nikolić 00:17 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

pa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000
Goran Nikolić Goran Nikolić 00:21 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Gorane 2
ma nema zavere!
barem kada sam ja u pitanju
osim
ako i sam ne znam
gorran2 gorran2 00:22 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Goran Nikolić
pa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000
A, ako Cvetković kaže, onda dobro.
Jel to onaj Cvetković što ima spisak 700 nevinih žrtava samo iz Zaječarskog kraja?
Onaj što je u novinama objavio kako je u Malom Požarevcu streljano 36 ljudi, pa se na kraju ispostavilo da je bilo 5? A ni oni nisu bili baš sasvim nevini...
gorran2 gorran2 00:24 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Goran Nikolić
Gorane 2
ma nema zavere!
barem kada sam ja u pitanju
osim
ako i sam ne znam
Pa dobro onda. Ja sam u svakom slučaju za to da se istina utvrdi.
Dosta se lupalo o 200.000 srpskih domaćina.
Od toga 30.000 samo u Beogradu.
Ili 60.000 po nekima.
Ili 8.000 po nekim drugima.
Ili 12.000 zakopanih u Čačku na obali Morave.
Ili "u Kragujevcu više nego Nemci, i to manje selektivno."
Sad smo došli na 80.000. 40.000 Nemaca + 40.000 "ostalih". Od kojih mnogi nisu bili krivi.
Red je da se konačno nešto utvrdi, a ne samo "procenjuje".
Goran Nikolić Goran Nikolić 01:12 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

to nije sporno
crossover crossover 01:25 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Milan Karagaća
Iz aviona se vidi da Vam je zapravo ovo poenta. Pa što ste davali toliki uvod, trebali ste staviti ovu rečenicu u naslov i pozvati istomišljenike da se masovno odazovu prikupljanjem usmenih predanja i priča rekla kazala kako bi ste ?konačno srpski narod oslobodili od komunizma.? Licemerno je, bezobzirno i istorijska sramota što time pokušavate da revidirate istoriju a narod oslobodite zdravog razuma.

Зависи из ког "авиона" се гледа друже пуковниче.
Ако се гледа из авиона Политичке управе ССНО-а или из неке Друге управе, онда сте Ви по сили закона у праву.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:04 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Goran Nikolić
pa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000

Ozbiljan istoričar koji nije u službi ideologije već istine bi prvo utvrdio tačan broj proveren iz više izvora pa onda izlazio sa tvrdnjom. Ovome istoričaru tih 20.ooo đrtava manje ili više nije bitno.
Milan Karagaća Milan Karagaća 09:15 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

crossover
Milan Karagaća
Iz aviona se vidi da Vam je zapravo ovo poenta. Pa što ste davali toliki uvod, trebali ste staviti ovu rečenicu u naslov i pozvati istomišljenike da se masovno odazovu prikupljanjem usmenih predanja i priča rekla kazala kako bi ste ?konačno srpski narod oslobodili od komunizma.? Licemerno je, bezobzirno i istorijska sramota što time pokušavate da revidirate istoriju a narod oslobodite zdravog razuma.


Ако се гледа из авиона Политичке управе ССНО-а или из неке Друге управе, онда сте Ви по сили закона у праву.

A da niste Vi bili u toj Političkoj upravi SSNO i Drugoj upravi, pa se sada pričate ono što onda niste kao smeli a zapravo prijavljivali sve one koji su lajali na komunizam i tako napredovali. Čak ste i nick uzeli stranski a nećete da ga pišete s ćirilicu.
Ima onaj pukovnik koji je zaradio penziju u JNA i zbog simpatija za čiča Dražu kao nije moga postati vojvoda već samo pukovnik, sada morališe kako treba rehabilitovati Dražu.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 11:03 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

gorran2

Goran Nikolićpa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000A, ako Cvetković kaže, onda dobro.Jel to onaj Cvetković što ima spisak 700 nevinih žrtava samo iz Zaječarskog kraja?Onaj što je u novinama objavio kako je u Malom Požarevcu streljano 36 ljudi, pa se na kraju ispostavilo da je bilo 5? A ni oni nisu bili baš sasvim nevini...

Ako ste citali odgovor Cvetkovica i Devica sa stanovitim bivsim radnikom DB pod pseudonimom Beli sto je clan vase partije videli ste da je zabuna oko brojanja (pre i posle oslobo]enja) bila tek oko nekoliko lica a bilo je bliyu 30 kolko se secam. Inace nesporno je dokumentovano da je oko 40.000 Nemaca stradalo od toga samo OZNA streljala 9. 600 u Vojodini oko 6000 madjara, oko 9000 yarobljenih na Zelengori i u Sloveniji prema sadasnjim porocenama oko 80 000 sve bey sudjenja sto ratnih yarobljenika sto civila. U uzoj Srbiji se taj broj krece iymedju 30 i 40 hiljada zanimljivo je da iako se trudim da budem umeren moracu da podignem svoju prvobitnu procenu jer me podaci iy arhiva u koje na zalost nekih polako ulazim demantuju. Upravo mi je uruci spisak kojisam danas dobio ya Takovski okrug NOO/a sa oko 600 imena streljanih lica, trgovac, kmet, svesetnik, ucenik trgovacke akdemije....Ono ya Yajecar od 700 je tacno a samo mali Knjayevac ima listu od oko 100 objavljenih.....
Dakle, umerenija procena ya Srbiju je 80 000 racunajuci Nemce i Madjare deset godina se bavim ovim pitanjem voleo bi da je manje sto ne umanjuje krivicu onih koji su to ucinili. U svakom slucaju to je 99% svih likvidacija bey suda koje su ucenjene od obnove Srbije. Koliko je medju njima krivih trebalo je da se dokaze na sudu danas se samo moze nagadjati.
Pored toga sta cemo sa oko 120 000 politickih osudjenika i 270 000 zatvorenika u periodu 1945/1985. pomnozite to sa uslovima na robiji Zar i njih nije bilo? ...Ako ste yaista demokrata procitajte od Pekica Godine koje su pojeli skakavci.... godinu dana na robiji je vecnost u uslovima Mitovice iz 1949...
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 11:06 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Milan Karagaća

Goran Nikolićpa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000Ozbiljan istoričar koji nije u službi ideologije već istine bi prvo utvrdio tačan broj proveren iz više izvora pa onda izlazio sa tvrdnjom. Ovome istoričaru tih 20.ooo đrtava manje ili više nije bitno.

Ozbiljna demokratska zemlja i ozbljna reformisana sluzba ne kriju spsikove streljanih iz1944.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 11:14 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

gorran2

Goran NikolićGorane 2 ma nema zavere!barem kada sam ja u pitanjuosimako i sam ne znamPa dobro onda. Ja sam u svakom slučaju za to da se istina utvrdi.Dosta se lupalo o 200.000 srpskih domaćina.Od toga 30.000 samo u Beogradu.Ili 60.000 po nekima.Ili 8.000 po nekim drugima.Ili 12.000 zakopanih u Čačku na obali Morave.Ili "u Kragujevcu više nego Nemci, i to manje selektivno."Sad smo došli na 80.000. 40.000 Nemaca + 40.000 "ostalih". Od kojih mnogi nisu bili krivi.Red je da se konačno nešto utvrdi, a ne samo "procenjuje".[/quote

Upravo je osnovana Drzavna komisija koja bi ako ima volje mogla da se odgovori preciynije na ovo pitanje *mada ne mislim da je glavno pitanje 60 ili 80 hiljada u Srbiji ili 160 /180 hiljada u Jugoslaviji . Da je previse jasno je svakom ko se bavi ovim pitanjem duze. Institut sa svoje strane formira cetvorogodisnji projekat koji bi utvvrdio pribliyan barem broj stradalih lica *o sasvim tacnom se nemoze govoriti kao i masovne grobnice u kojima su streljanja vrsena. Nemojte svakog ko drugacije misli gospodine Despotovicu nazivati cetnik, ako moze.
gorran2 gorran2 11:32 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

stanovitim bivsim radnikom DB pod pseudonimom Beli
Čitao sam i upoznao se sa problematikom.
A znam i Belog. Samo nisam znao da je "bivsi radnik DB". Išli smo pre par meseci zajedno u Vranićku crkvu, u posetu proti - njih dvojica se poznaju i druže... Ko bi rekao... Pretpostavljam da imate neke dokumente o tome?
sto je clan vase partije
Nikad nisam bio član ni jedne partije. Ali Vi verovatno imate "pouzdane dokumente" koji dokazuju suprotno.
Milan Karagaća Milan Karagaća 11:36 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

U svakom slucaju to je 99% svih likvidacija bey suda koje su ucenjene od obnove Srbije. Koliko je medju njima krivih trebalo je da se dokaze na sudu danas se samo moze nagadjati.

Prvo nije tačno da je 99% likvidacija bilo bez suda, drugo ispada da je u Srbiji u mnogim mestima poubijano više no što je bilo stanovnika, treće, otkud sada odjednom tolika briga za Nemce i Mađare u Vojvodini, očito je i to namenski, i četvrto da li ipak kao istoričar ne mislite da bi se trebali kloniti tih pristupa da apriori tvrdite da je 99% ubijenih bilo 100% nevinih i da je suđeno samo nekih 1%. Ne bih se iznenadio kada bi već u drugoj prilici rekli da Vam je poznato da je suđeno svega 50- torici ljudi i upali bi u sopstvenu zamku jer je 50 zapravo 1% od 5.000 a ne od 500.000. Ne treba se olako razmetati sa nulama kada su u pitanju žrtve, nije lepo prema zrvama.
A što se tiče političkih zatvorenika u SFRJ pa ste sve moguće od kokošara, kriminalaca, osuđenih za ubistva, saobraćajne prekršaje od 7 dana pa naviše, sitni kriminal podveli pod političke osuđenike.
Slično su neki postupili i početkom 90-ih pa su pustili kriminalce i dali im određene nacionalne zadatke da se iskupe a oni posle pričaju kako su pre toga bili u zatvoru jer ih je režim proganjao a ne kažu zašto.
gorran2 gorran2 12:00 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

oko 9000 yarobljenih na Zelengori i u Sloveniji
Ko su bili ti na Zelengori i u Sloveniji?
Nakon što su propustili da iskoriste brojne amnestije - između ostalih i onu u septembru 1944, kad ih je osim NKOJ-a i velikih saveznika, i kralj Petar II preko radija javno pozvao da se pridruže NOVJ, i ostali do kraja verni, rame uz rame sa naci-fašističkim zlikovcima. Čak i posle kraja - borbe u Sloveniji i na Zelengori odigrale su se posle kapitulacije Nemačke.
Kakva je bila "procedura" prelaska u NOVJ?
Vrlo komplikovana. Prema izjavi mog rođaka Dušana (lično iskustvo) "obrij bradu, prišij petokraku, uzmi porciju, pa na kazan".
Međutim, oni su se borili rame uz rame sa svim ustaško-nemačkim šljamom do kraja, i posle kraja.
S obzirom da je Nemačka kapitulirala, a oni su i onako bili državljani Jugoslavije, koji je u tom trenutku bio njihov status?

Oni su bili izdajnici i naoružani teroristi.

Kakav je bio postupak prema njima?
Vršena je trijaža. Oni koji su bili prisilno mobilisani i koji nisu bili dobrovoljci, mobilisani su u JA. Ostali su po kratkoj vojno-sudskoj proceduri, ili bez nje, osuđeni na smrt i streljani kao izdajnici i teroristi.
Pri tome je svakako bilo grešaka i propusta, koje treba ispraviti, i rehabilitovati ljude koji su stradali na pravdi Boga.

Koliko su oni bili korisni po Srpski narod?
Upravo čitam kako su četnici iz sela Baćevca u oktobru 1944, 20 dana posle poziva kralja Petra II da pristupe NOVJ, odveli 69 ljudi sa sobom, uglavnom u Lipovičkoj brigadi Avalskog korpusa. (Od njih se 33 vratilo.)

5. oktobra 1944. ukrcani su u Ripnju na nemačke vozove, kojima su se prebacili do Kraljeva. I odatle u nepovrat i sunovrat izdaje.

S druge strane, iz istog sela je na Sremskom frontu (koji je, kao što "znamo", izmišljen da se zatre srpska omladina) poginulo 12 mladića i jedna devojka.
milojko92 milojko92 13:28 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

crossover
Зависи из ког "авиона" се гледа друже пуковниче.
Ако се гледа из авиона Политичке управе ССНО-а или из неке Друге управе, онда сте Ви по сили закона у праву.
Jednom KOS, uvek KOS, vidi se to i po zaledjeni koju ima na ovom blogu.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 15:39 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

A što se tiče političkih zatvorenika u SFRJ pa ste sve moguće od kokošara, kriminalaca, osuđenih za ubistva, saobraćajne prekršaje od 7 dana pa naviše, sitni kriminal podveli pod političke osuđenike.
Slično su neki postupili i početkom 90-ih pa su pustili kriminalce i dali im određene nacionalne zadatke da se iskupe a oni posle pričaju kako su pre toga bili u zatvoru jer ih je režim proganjao a ne kažu zašto.

Bilo ih je 120 000 samo po glavi Deset KZ 1951 i Petnaest 1977. plus psovaca i pevaca po cl 174 i plus opuzeni tzv tehnokrati i tehnomeadzeri, ima ih i vise ...mrzime sad da elaboriram a i vas to verovatno previse ne zanima.. Sama cinjenca da su ljudi sudjeni an visegodisnje robije zbog viceva i pevanja pesmica dovoljno govori o tom društvu a i o onima koji taj poredak brane.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 15:50 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Nikad nisam bio član ni jedne partije. Ali Vi verovatno imate "pouzdane dokumente" koji dokazuju suprotno

Onda ste jedan od retkih u tom vasem društvu a Belog zverovatno znate odatle, malo sam se raspitao ali ne bi dalje da iznosim podatke o licnosti to i nije mnogo bitno za temu... oprostite nije partija nego drustvo... Za sledecu godinu spremam knjigu dokumenata o streljanjijma 1944-1945. ne bi dalje da trosim vreme na blogovske polemike. Vas ako to zaista zanima doci cete do instituta i priloziti dragocene mi podatke. Ako ovde polemnisete iz ideoloskoh pobuda a ne bavite se istrazivaci ovom temom ne mogu vam praviti drustvo...prosto enmam vremena. Dakle, ako hocete da mi pomognete u poslu koji se trudim da savesno radim dodjite sa dokumentima sazannjima o sgreljanjima tokom 1944-1945. koje imate i VI kao i gospodin Beli kojeg sam takodje pozivao preko zajednickog nam poznanika ... Ovo vam kazem iz najbolje namere, ovako sve se svodi na nekorisna blogovska prepucavanja besmislena...Pozdrav.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 16:12 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

ubijenih bilo 100% nevinih


Ovo ste sami rekli pa sami i odgovrite. Pravno svi koji su streljani bez suda nevini su, na sudu bi svakaiko bilo dosta krivih pa mnogih i za smrtnu kaznu. Dakle ako je 1944-1945 likivdirano bez suda od strene režima 80 000 a u Kraljevini Jugoslaviji i Srbiji ranije kao i u kasnijem periodu U SFRJ sve zajedno manje do 800 to je i više od 99%. Zar ne?
Istovremno vojni sudovi su izrekli tacno 5.458 smrtnih kazni 1945. a u celoj Jugoslaviji je 1944-1945 streljano najmanje 180. 000 bez suda ili oko 97%. Ne bi da delim zrtve po nacionalnosti i ideologiji, niti da se upustam u stepen krivice kao sto to neki ovde skloni rade to je druga tema i za svaki pojedinačni slučaj. Ali ovo je nesporno.
Od ukupno 9500 smrtnih kazni izrečenih poslertatnom periodu oko 6 500 suizrekli samo vojni sudovui tokom 1945 1946.
U Kraljevini je bilo izreceno oko 200 smrtnih kazni a oko 50 za politicke ali nisu sve i izvrsene na primer nad Pavelicem....
U SFRJ smrtna kazna prestaje da se izrice za politčke delikte od polovine pedesetih osim u slucaju ustaskih terorista 1972. i Miljenka Hrkaca koja je zadnja izvršena tza politčki terorizam. Interesanto je da sedamdesetrih se vlada Dapčević i biznismen Bata Todorović sude na smrt u prvom stepenu sto niej bilo zabeleženo od pedesetih. Dakle u ovom periodu je prema broju likvidiranih bez suda 99%, osudjenih na smrt oko 80% svih do 1985. cinjenici da je kroz KPD Zabela i Mitrovica u periodu 1945-1951 proslo po 40 000 osuđenika koliko i u narednih pola veka po maticnim knjigama su dovoljni parametri da se oslika vreme STALJINIZMA u Srbiji sa pozicija ljudskih prava. Ako bi uzeli i druge parametre uslovi u zatvorima, logorski sistem 1944-1945 i 1949 1953 necovecnu torturu u istraznom postupku, skakanja kroz prozor.....slika bi bila jos i crnja ali to je presiroka prica za ovaj blog.....
vracarac92 vracarac92 17:19 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Prvo nije tačno da je 99% likvidacija bilo bez suda, drugo ispada da je u Srbiji u mnogim mestima poubijano više no što je bilo stanovnika,

Za komuniste je preki sud bio jedini moguci sud na kome su sudili najveci dzelati.
jedan od sudija na procesu Djeneralu Drazi je bio i Mihailo mika Djordjevic, covek koji je direktno odgovoran za streljanje djaka i civila u Sumaricama.
On je kao komandant partizanske bande, pored saznanja da je odmazda 100 Srba za jednog nemca napao kamion sa nemackim podoficirima i par oficira i sve ih pobio.
Ali ni to mu nije bilo dosta vec je pobijene nemce skinuo gole, razapeo ih odsekao im polne organu i stavio im u usta!!!!
Zato je nemacka odmazda u Kragujevcu bila tako stravicna a takvi minstrumi su posle rata postajali heroji i dobijali mogucnost da sude i presudjuju!
A sa druge strane nije nikakva tajne da je u mnogim mestima u Srbiji (mozda cak i u vecini) vise obicnih ljudi stradalo od komunista nego od okupatora.

gera92 gera92 20:02 13.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

vracarac92
Prvo nije tačno da je 99% likvidacija bilo bez suda, drugo ispada da je u Srbiji u mnogim mestima poubijano više no što je bilo stanovnika,

Za komuniste je preki sud bio jedini moguci sud na kome su sudili najveci dzelati.
jedan od sudija na procesu Djeneralu Drazi je bio i Mihailo mika Djordjevic, covek koji je direktno odgovoran za streljanje djaka i civila u Sumaricama.
On je kao komandant partizanske bande, pored saznanja da je odmazda 100 Srba za jednog nemca napao kamion sa nemackim podoficirima i par oficira i sve ih pobio.
Ali ni to mu nije bilo dosta vec je pobijene nemce skinuo gole, razapeo ih odsekao im polne organu i stavio im u usta!!!!
Zato je nemacka odmazda u Kragujevcu bila tako stravicna a takvi minstrumi su posle rata postajali heroji i dobijali mogucnost da sude i presudjuju!
A sa druge strane nije nikakva tajne da je u mnogim mestima u Srbiji (mozda cak i u vecini) vise obicnih ljudi stradalo od komunista nego od okupatora.



Vracarac, sasvim si u pravu kad mislis da nacin na koji pises, posto, kao, nikad ne vredjas sagovornika, govori o tvom domacem vaspitanju.
Na tvoju zalost - ne na nacin na koji zamisljas.
Ti si uvreda za zdrav razum i osnovne vrline koje porodica usadjuje u dete.

Milan Karagaća Milan Karagaća 01:11 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Srdjan Cvetkovic
A što se tiče političkih zatvorenika u SFRJ pa ste sve moguće od kokošara, kriminalaca, osuđenih za ubistva, saobraćajne prekršaje od 7 dana pa naviše, sitni kriminal podveli pod političke osuđenike.
Slično su neki postupili i početkom 90-ih pa su pustili kriminalce i dali im određene nacionalne zadatke da se iskupe a oni posle pričaju kako su pre toga bili u zatvoru jer ih je režim proganjao a ne kažu zašto.

Bilo ih je 120 000 samo po glavi Deset KZ 1951 i Petnaest 1977. plus psovaca i pevaca po cl 174 i plus opuzeni tzv tehnokrati i tehnomeadzeri, ima ih i vise ...mrzime sad da elaboriram a i vas to verovatno previse ne zanima.. Sama cinjenca da su ljudi sudjeni an visegodisnje robije zbog viceva i pevanja pesmica dovoljno govori o tom društvu a i o onima koji taj poredak brane.

Hajde da budemo krajnje korektni. Ko je zbog vica bio na dugogodišnjoj robiji.Poznajete li nekoga ili imate neki dokumenat.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:51 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Ko je zbog vica bio...

Ženi Lebl
...biva bez ikakve najave uhapšena aprila 1949. Provodi vreme u istražnom zatvoru, a da se protiv nje ne podiže nikakva konkretna optužnica, i da bi kasnije saznala da joj je sva krivica u tome, što je ispričala politički vic u kome se ismejavao Josip Broz-Tito, (ljubičica bela) a istovremeno nije prijavila onoga ko joj je taj vic prvi ispričao. (Iza te osobe se, zapravo, krio provokator koji je želeo ispitati njenu “političku budnost”, i koji joj se mesecima bezuspešno udvarao.)
mikimedic mikimedic 12:06 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

koja je to demokratija pa još najbolje što može biti ,naša monarhija, a zabranjuje parlamentarnu stranku treću po snazi.Šta bi rekli kada bi danas bila zabranjena SRS ili SNS, a još bolje SPO pošto su oni ushićeni monarhijomm.


Uglavnom bolja od one iz 1945. koja je sve zabranila...
drug.clan drug.clan 12:53 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

snezana mihajlovic
Ko je zbog vica bio...

Ženi Lebl
...biva bez ikakve najave uhapšena aprila 1949. Provodi vreme u istražnom zatvoru, a da se protiv nje ne podiže nikakva konkretna optužnica, i da bi kasnije saznala da joj je sva krivica u tome, što je ispričala politički vic u kome se ismejavao Josip Broz-Tito, (ljubičica bela) a istovremeno nije prijavila onoga ko joj je taj vic prvi ispričao. (Iza te osobe se, zapravo, krio provokator koji je želeo ispitati njenu “političku budnost”, i koji joj se mesecima bezuspešno udvarao.)


to nije dugogodisnja robija a i u to vreme se u najdemokratskijoj drzavi na svetu USA trpalo u zatvor po prijavi zavidnog komsije bez dokaza.
Kada poredite stanje u SFRJ u nekom istorijskom periodu poredite ga sa stanjem u svetu u tom istom vremenu a ne danasnjim.
drug.clan drug.clan 12:54 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

mikimedic
koja je to demokratija pa još najbolje što može biti ,naša monarhija, a zabranjuje parlamentarnu stranku treću po snazi.Šta bi rekli kada bi danas bila zabranjena SRS ili SNS, a još bolje SPO pošto su oni ushićeni monarhijomm.


Uglavnom bolja od one iz 1945. koja je sve zabranila...


kada su te stranke zabranjene posle rata ni jedna nije prelazila cenzus od 5% a ukupno su na prethodnim izborima imale 11%
mikimedic mikimedic 13:16 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

kada su te stranke zabranjene posle rata ni jedna nije prelazila cenzus od 5% a ukupno su na prethodnim izborima imale 11%


izvini o kojim 'izborima' pricas? coravoj kutiji?

nik ionako najbolje govori o tebi.
drug.clan drug.clan 14:00 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

mikimedic
kada su te stranke zabranjene posle rata ni jedna nije prelazila cenzus od 5% a ukupno su na prethodnim izborima imale 11%


izvini o kojim 'izborima' pricas? coravoj kutiji?

nik ionako najbolje govori o tebi.



svi ste vi demokrate stariji od 40 bili drugovi clanovi dok je bilo koristi od toga bas kao sto ste sada clanovi visepartijskih partija zato sto imate koristi od toga - to najbolje govori o vama

A sto se izbora tice te su izbore komunisti dobili laganice jer su im protivnici na izborima bili uglavnom karadjordjevicevski tajkuni, nacisti i saradnici sa nacistima, kapitalisti koji su izrabljivali narod pre rata itd. a za tvoju informaciju to su bili prvi demokratski (u tadasnjem smislu te reci) izbori u srbiji i jugoslaviji koje su zajedno organizovali i clanovi vlade iz izgnanstva koji su bili u tadasnjoj privremenoj vladi.

Nisu komunisti imali potrebe da tada namestaju izbore!
mikimedic mikimedic 14:26 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

svi ste vi demokrate stariji od 40 bili drugovi clanovi dok je bilo koristi od toga bas kao sto ste sada clanovi visepartijskih partija zato sto imate koristi od toga - to najbolje govori o vama


hvala, imam 37. god i nikad nisam bio ni u jednoj partiji, niti sam ikad imao ikakve koristi od bilo koje partije, za razliku od mnogih drugova clanova.

slobodni izbori 1945. godine? narod se pita?

mislim da je svaka polemika na ovu temu izlisna.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 14:36 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Hajde da budemo krajnje korektni. Ko je zbog vica bio na dugogodišnjoj robiji.Poznajete li nekoga ili imate neki dokumenat.

Pa gosn Karagaca odlican slagvort znam ih na desetine a presuda imam jos vise s obyirom da mi je to u opisu posla.No me cudi vasa neinformisanost s obzirom na polozaj na kojem ste bili to uopste nije nikakva novost za iole upucenog ...Ta lica koja je sam Petar Stambolic krstio psovaci i pevaci a koje Borislav Pekic sarkasticno nayiva yrtvama sopstvenog smisla ya humor sudjena su najceсce po cl 119. i cl 174 KZ.. od 6 meseci do 3 godine ... Ova vrsta najyastupljenija je u mesovitim sredinama BIH ,Hrvatske , Kosoova itd.. Ima i knjiga vec o tome oobjavljenih ali da ne reklamiram .....
Ima i drugih bisera recimo OKS Sabac sudi 1979., dakle pre samo trideset godina Pokret Za Ujedinjenje Evrope 20 tak mladica na visegodisnje zatvorske kayne 2 do 8 godina ybog plitckog delovanja ...Ovih dana se sprema obnova postupka..... A 1984/85. se sude ljudi gde je sudija jedan bivsi ministar ybog toga sto su u iznajmljenom stanu sadasnjeg predsednika na Dorcolu dryali tribinu i komentarisali knjigu Stranacki pluralizam ili moniyam jednog bivseg premijera. Sta kayete na to?
Sto se tice poredjenje stanja ljudskih prava u Jugoslaviji 1949. i SAD ili Zapadne Evrope koji je ovde jedan drug clan izneo dovoljno govori podatak Da su na kraju sami ortodoksni komunisti beyeci od svojih yavrsili na Zapadu poput Vlade Dapcevica * da bi bio kidnapovan od svojih iy Rumunije a pratioci mu likvidirani od SDB 1975. Sam Staljin je likvodirao 620 jugoslovenskih komunista u predratnim cistkama a u Kraljevini je stradalo tek dvadesetak i to vecim delom ybog terorizma....Ako tome dodamo ubijene komuniste u komunisti;koj Jugoslaviji za druge ne govorim od 1941. kada je likvidiran Zika Zdrebe i drugi pa do 1955. ko je onda kome veci neprijatelj...
Te 1949/50/ godine o kojoj govori drug clan oko 50 000 seljaka kukuruyara, isti toliko ibeovaca i oko jos najmanje 100 000 ostalih gradjanskih iydryavalo je kaynu u necemu sto se nayivalo zatvor , gde su sistematski terorisani, izlagani necovecnoj toruturi, gde je i porodica izlagana teroru.... Spavalo se u Drugoj zgradi Mitrovice na povrsini od 2 m - 46cm, da ne pominjem tretman onih po Golom otoku i slicnim gulazima..... Velika kolicina ideoloskog slepila ili neznanja je potrebna da se ne vidi razlika izmedju Jugoslavije i SAD, V.Britanije Francuske u tom vremenu ...
Materijala o robijama i ubistvima od 1945/1985. imam na pretek ali cemu ... koji je motiv ovakvog osporavanja cinjenica...revizija staljinizma?

drug.clan drug.clan 15:20 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Srdjan Cvetkovic
Hajde da budemo krajnje korektni. Ko je zbog vica bio na dugogodišnjoj robiji.Poznajete li nekoga ili imate neki dokumenat.

Pa gosn Karagaca odlican slagvort znam ih na desetine a presuda imam jos vise s obyirom da mi je to u opisu posla.No me cudi vasa neinformisanost s obzirom na polozaj na kojem ste bili to uopste nije nikakva novost za iole upucenog ...Ta lica koja je sam Petar Stambolic krstio psovaci i pevaci a koje Borislav Pekic sarkasticno nayiva yrtvama sopstvenog smisla ya humor sudjena su najceсce po cl 119. i cl 174 KZ.. od 6 meseci do 3 godine ... Ova vrsta najyastupljenija je u mesovitim sredinama BIH ,Hrvatske , Kosoova itd.. Ima i knjiga vec o tome oobjavljenih ali da ne reklamiram .....
Ima i drugih bisera recimo OKS Sabac sudi 1979., dakle pre samo trideset godina Pokret Za Ujedinjenje Evrope 20 tak mladica na visegodisnje zatvorske kayne 2 do 8 godina ybog plitckog delovanja ...Ovih dana se sprema obnova postupka..... A 1984/85. se sude ljudi gde je sudija jedan bivsi ministar ybog toga sto su u iznajmljenom stanu sadasnjeg predsednika na Dorcolu dryali tribinu i komentarisali knjigu Stranacki pluralizam ili moniyam jednog bivseg premijera. Sta kayete na to?
Sto se tice poredjenje stanja ljudskih prava u Jugoslaviji 1949. i SAD ili Zapadne Evrope koji je ovde jedan drug clan izneo dovoljno govori podatak Da su na kraju sami ortodoksni komunisti beyeci od svojih yavrsili na Zapadu poput Vlade Dapcevica * da bi bio kidnapovan od svojih iy Rumunije a pratioci mu likvidirani od SDB 1975. Sam Staljin je likvodirao 620 jugoslovenskih komunista u predratnim cistkama a u Kraljevini je stradalo tek dvadesetak i to vecim delom ybog terorizma....Ako tome dodamo ubijene komuniste u komunisti;koj Jugoslaviji za druge ne govorim od 1941. kada je likvidiran Zika Zdrebe i drugi pa do 1955. ko je onda kome veci neprijatelj...
Te 1949/50/ godine o kojoj govori drug clan oko 50 000 seljaka kukuruyara, isti toliko ibeovaca i oko jos najmanje 100 000 ostalih gradjanskih iydryavalo je kaynu u necemu sto se nayivalo zatvor , gde su sistematski terorisani, izlagani necovecnoj toruturi, gde je i porodica izlagana teroru.... Spavalo se u Drugoj zgradi Mitrovice na povrsini od 2 m - 46cm, da ne pominjem tretman onih po Golom otoku i slicnim gulazima..... Velika kolicina ideoloskog slepila ili neznanja je potrebna da se ne vidi razlika izmedju Jugoslavije i SAD, V.Britanije Francuske u tom vremenu ...
Materijala o robijama i ubistvima od 1945/1985. imam na pretek ali cemu ... koji je motiv ovakvog osporavanja cinjenica...revizija staljinizma?



a jel imate materijal o McCarthyismu, Edgaru Hoover-u, SISS-u, HUAC-u, blacklistingu, Dies-u,

niko ne osporava to da su komunisti zatvarali za takve stvari, jedino sto se predlaze to je da se pokaze kako je u to vreme bilo na drugim demokratskim mestima. Istina nije istina dok nije potpuna!
Milan Karagaća Milan Karagaća 16:16 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Hajde da budemo krajnje korektni. Ko je zbog vica bio na dugogodišnjoj robiji.Poznajete li nekoga ili imate neki dokumenat.

Da jedno je procesuiranje ya politi;ko delovanje a drugo generaliyacija da se "zbog vica išlo na dugogodišnju robiju".
Taj prvi deo nije tačan u smislu da je to bila masovna pojava, a drugi da se zbog vica išlo na dugogodišnju robiju, nije.
Naravno, ja lično sam se tada zgrađavao na tome da se Šešelju rebne 8 godina zbog knjige. On jeste primer obračuna ali nije to toliko masovno, pa nismo imali toliko mnogo pisaca disidentskih knjiga. Neki su i onda i sada objavljivali u velikim tiražima kao miljeni režiiima.
Ponavljam, neka se otvore svi arhivi i naši i strani pa da se vidi šta je ko radio, ali se bojim da mnogima ne bi odgovaralo da se istina obelodani.
talicni talicni 18:27 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

gera92


Vracarac, sasvim si u pravu kad mislis da nacin na koji pises, posto, kao, nikad ne vredjas sagovornika, govori o tvom domacem vaspitanju.
Na tvoju zalost - ne na nacin na koji zamisljas.
Ti si uvreda za zdrav razum i osnovne vrline koje porodica usadjuje u dete.



Pretty much. Puko Fiko.
talicni talicni 18:33 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Goran Nikolić
pa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000


Vama je poznato da neki istoricari negiraju da se holocaust uopste desio? Ili lik iz republike srpske koji je objavio izjestaj po kome je u srebrenici stradalo 2000 muslimana i od toga 1600 u borbama. Do sad je identifikovano i sahranjeno preko 6000.

U mnogim zemljama je blatantno falsifikovanje istorije krivicno djelo. Vas ortak Cvetkovic je u rangu tih istoricara.
debiltant debiltant 18:54 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

jedino sto se predlaze to je da se pokaze kako je u to vreme bilo na drugim demokratskim mestima.

Tu usporedbu pročitajte malo niže na mom tekstu "ko je zapravo sprovodio diktaturu...", tu se lepo vidi stepen slobode javnog govora i delovanja 1938. u Jugi, a Vi sami procenite stepen slobode govora u to vreme kod Hitlera, Musolinija, Franka, Staljina...sve su to njjače zemlje sveta u to vreme...o slobodi javnog mišljenja 10 godina kasnije, mislim da je izlišno govoriti...
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 20:48 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Da jedno je procesuiranje ya politi;ko delovanje a drugo generaliyacija da se "zbog vica išlo na dugogodišnju robiju".
Taj prvi deo nije tačan u smislu da je to bila masovna pojava, a drugi da se zbog vica išlo na dugogodišnju robiju, nije.

Ne mozete sad pobeci gsn Karagaca, posatjem zajedljiv. Nagazili ste jeza. Rekli ste najpre dajte jedan primer, javi se neka gđa gore navede Vi kazete dajte jos ja kazem da znam licno na desetine vi sad filozofirate... Idem i dalje tvrdim da su psovaci i pevaci ili ti kako Pekić duhovito kaze lica koja su pale kao zrtve sopstvenog smisla za humor preplavila zatvore i cinila skoro polovinu svih sedamdesetih i njih samo uslovno mozemo zvati politckim ...To znam na osnovu statistike iz 1977 pred veliku amnestiju uoci KEBS-a.. Ukupno je u periodu 1953- 1985. bilo oko 14 000 politckih delikvenata u SFRJ ako racunamo i narecene psovace. Znam i po godinama ako vas zanima to mi je doktorat. Bas me zanima sta cete sad da kazete?
Samo da preko vas odgovorim i clanu partije. Imam podatke i za Makartija i za Ffancusku i za Belgiju Englesku i nijedna nije ni blizu da se poredi sa Titovom Jugoslavijom u domenu ljudskih prava a nariocito ne SRETNENOVE 1949. Ali mi nesto govori da ta oblast vas bas preterano i ne interesuje.....
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 21:35 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

talicni

Goran Nikolićpa S Cvetkovic kaze od 60 000 do 80 000Vama je poznato da neki istoricari negiraju da se holocaust uopste desio? Ili lik iz republike srpske koji je objavio izjestaj po kome je u srebrenici stradalo 2000 muslimana i od toga 1600 u borbama. Do sad je identifikovano i sahranjeno preko 6000.U mnogim zemljama je blatantno falsifikovanje istorije krivicno djelo. Vas ortak Cvetkovic je u rangu tih istoricara.

SASVIM SE SLAZEM SVE ONE KOJI NEGIRAJU ZRTVE ONE PRE I ONE POSLE 1945. TREBA KRIVICNO DA ODGOVARAJU. SUDECI PO KOMENTARIMA. NESTO SE PLASIM DA VI TU NE BI IMALI SRECE gsn TALICNI.
gorran2 gorran2 21:52 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

SASVIM SE SLAZEM SVE ONE KOJI NEGIRAJU ZRTVE ONE PRE I ONE POSLE 1945. TREBA KRIVICNO DA ODGOVARAJU. SUDECI PO KOMENTARIMA. NESTO SE PLASIM DA VI TU NE BI IMALI SRECE gsn TALICNI.
Pošto ste upućeni, bilo bi zanimljivo da kažete koliko Vi smatrate da ima žrtava posle 1945. (nakon završetka rata)?
Naročito bi bilo zanimljivo prikazati ih po periodima (npr 1946-1950, 1950-55...)
Milan Karagaća Milan Karagaća 22:18 14.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Srdjan Cvetkovic
Da jedno je procesuiranje ya politi;ko delovanje a drugo generaliyacija da se "zbog vica išlo na dugogodišnju robiju".
Taj prvi deo nije tačan u smislu da je to bila masovna pojava, a drugi da se zbog vica išlo na dugogodišnju robiju, nije.

Ne mozete sad pobeci gsn Karagaca, posatjem zajedljiv. Nagazili ste jeza. Rekli ste najpre dajte jedan primer, javi se neka gđa gore navede Vi kazete dajte jos ja kazem da znam licno na desetine vi sad filozofirate... Idem i dalje tvrdim da su psovaci i pevaci ili ti kako Pekić duhovito kaze lica koja su pale kao zrtve sopstvenog smisla za humor preplavila zatvore i cinila skoro polovinu svih sedamdesetih i njih samo uslovno mozemo zvati politckim ...To znam na osnovu statistike iz 1977 pred veliku amnestiju uoci KEBS-a.. Ukupno je u periodu 1953- 1985. bilo oko 14 000 politckih delikvenata u SFRJ ako racunamo i narecene psovace. Znam i po godinama ako vas zanima to mi je doktorat. Bas me zanima sta cete sad da kazete?
Samo da preko vas odgovorim i clanu partije. Imam podatke i za Makartija i za Ffancusku i za Belgiju Englesku i nijedna nije ni blizu da se poredi sa Titovom Jugoslavijom u domenu ljudskih prava a nariocito ne SRETNENOVE 1949. Ali mi nesto govori da ta oblast vas bas preterano i ne interesuje.....

Evo Vi sami imate podatke pa uporedite.Nešto su Vam velika standardna odstupanja.
kažete
Pored toga sta cemo sa oko 120 000 politickih osudjenika i 270 000 zatvorenika u periodu 1945/1985. pomnozite to sa uslovima na robiji Zar i njih nije bilo? .

pa onda kažete
Ukupno je u periodu 1953- 1985. bilo oko 14 000 politckih delikvenata u SFRJ ako racunamo i narecene psovace. Znam i po godinama ako vas zanima to mi je doktorat.

Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 13:40 15.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Pošto ste upućeni, bilo bi zanimljivo da kažete koliko Vi smatrate da ima žrtava posle 1945. (nakon završetka rata)?
Naročito bi bilo zanimljivo prikazati ih po periodima (npr 1946-1950, 1950-55...)

Pa tesko je dve knjige sazeti ali ukratko sms:

Likvidacije bez suda
1944-1945 Srbija 80 000 (od toga 45 000 Nemaca i Madjara u Vojvodini i 35 000 u Srbiji) ,i najmanje 80 000 u Sloveniji civila i ratnih zarobljenika tu treba adodati Hrvatsku i BIH ukuopno u Jugoslaviji oko 180 000
1946-1955 oko 2-3000 mahom odmetnika
1955-1985 oko stotinu emigranta i nekoliko unutrasnjih neprijatelja (j.barovic...)

napomena: Broj streljanih an Kosovu nije uracunat u vreme i posle pobune Albanaca 1945. o tome postoje kontradiktorni izvestaji od 4-5000 do preko 20 000 kako navode neki albanski istoricari...

Smrtne kazne vojni sudovi samo
1944-1946 oko 7000 (1945-5458)
1946-1953 -oko 2000
1954-1985 - 500
do polovine pedesetih najcesce su za politcke delikte a kasnije smrtne kazne se izricu samo za kriminal

Politcki osudjenici
1945-1953 oko 250 000, od cega oko 100 000 seljaka i oko 30 000 ibeovaca najmanje administrativno
1954-1985 oko 14 -15 000 cistih i oko 4-500 skrivenih nacionalisti, liberali, anarholiberali, rankovicevci, neouibeovci......

zabela 1945-1951
oko 42 000 zatv.
zabela 1951-2001
oko 42 000 zatv

Za vise podataka morqacete da me kontaktirate licno jer me mrzi da ukucavam a vas ako stvarno interesuje rad sam da zadovoljim znatiželju.....pozzzzz
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 13:48 15.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?


Evo Vi sami imate podatke pa uporedite.Nešto su Vam velika standardna odstupanja.
kažete
Pored toga sta cemo sa oko 120 000 politickih osudjenika i 270 000 zatvorenika u periodu 1945/1985. pomnozite to sa uslovima na robiji Zar i njih nije bilo? .


Evo Vi sami imate podatke pa uporedite.Nešto su Vam velika standardna odstupanja.
kažete
Pored toga sta cemo sa oko 120 000 politickih osudjenika i 270 000 zatvorenika u periodu 1945/1985. pomnozite to sa uslovima na robiji Zar i njih nije bilo? .

Sta je sad ovo umesto da priznate gresku pravite se ludi. Rekli ste da nije sudjen niko zbog vica ili pesme. Povucite rec i priznajte da niste u pravu. Ali cu vam ipak objasniti i ovo: Lepo pise cistih osudjenika glava Deset KZ 120 000 i zatvorenika 270 000 (cisti plus skriveni) jer naime necete verovati vasi partijski drugovi su zatvarali zamislite i bez sudjenja po je tako tu ulaze oko 50.000 vasih bivsih drugova i oko 100 000 seljaka po otkupu i kltivizaciji a i nakih trecih.... Samo trazite izgovore sa svoju prvobitnu besmislenu trvrdnju koja je odmah demantovana. To jeste diplomatski ali nije fer... Dakle trazim da priznate gresku pa onda mozemo dalje...
gorran2 gorran2 09:26 19.07.2009

Re: šta pisac hoće da kaže?

Zahvaljujem na vrednom, zanimljivom i korisnom odgovoru.
Tema me veoma zanima - izvinjavam se što se nisam ranije javio, bio sam odsutan.

Ako sam dobro razumeo, 0d tih oko 35.000 likvidiranih po kratkom postupku u užoj Srbiji, znatan broj su zarobljeni četnici na Zelengori, a takođe znatan broj su naoružani odmetnici.

Zatim, tu je jedan broj ljudi koji su bili angažovati u nacističkoj i kvislinškoj administraciji (npr "Pera tobdžija" ).

Ne ulazeći u problem opravdanosti egzekucija ili drugih kazni, ovi ljudi se svakako ne mogu smatrati "političkim protivnicima".

Da li može da se izvrši preciznije razvrstavanje, i da se izdvoji broj onih koji su likvidirani samo zato što su bili politički protivnici?
Kakav je Vaš komentar na izjavu ministra Srećkovića da "se procenjuje" da su u Srbiji komunisti streljali sto hiljada ljudi "samo zato što su drugačije mislili"?
Za vise podataka morqacete da me kontaktirate licno jer me mrzi da ukucavam a vas ako stvarno interesuje rad sam da zadovoljim znatiželju.....pozzzzz
Sa zadovoljstvom prihvatam poziv.
debiltant debiltant 19:17 13.07.2009

ko je zapravo sprovodio diktaturu...

Evo nekih dokumenata, ima ih mnogo, a ja bih izdvojio meni mozda najzanimljiviji, a to je prijava ministru policije o komunističkoj delatnosti dr Dragiše Mišovića u Čačku 26.4.1938. Prijava je zaista subjektivna u oceni delovanja, ali su dogadjaji zaista stvarni i mogu se potvrditi u izveštajima žandarmerije koja nije našla u Mišovićevim istupima elemente komunizma.... Kaže ovako:

Господину
МИНИСТРУ УНУТРАШЊИХ ДЕЛА
БЕОГРАД
Господине министре,
Прича се обично, да у Црвеној Русији постоји терор и да нема јавног мњења,
нити нико сме да бекне и проговори и једне речи од страха пред терором.
Али ми овде у Чачку мислимо, да у Русији влада терор од власти коју су
црвени диктаори приграбили у своје руке. Док овде тај терор не влада од власти,
већ влада одоздо од комуниста, од Црвених, управо од њиних вођа особито, од Др.
Драг. Мишовића и његовог помоћника Аце Ћурчића.
Питаћете: Како то? Помисли ћете, да хоћемо да терамо шегу. Али то није
тако, већ је сушта истина, да овде постоји Црвени терор који спроводе преко
организованога радништва, организоване омладине, па чак и сакривених
комунистички расположених чиновника горе именовани комунистичке вође.
Најбољи доказ за то тај, што свештеници нису смели да туже за исмевање
цркве и свештенства и вере, за пишање по цркви, за анти државни говор на гробљу,
што се све одиграло на срамоту овога места и власти за време сахране радника који
је погинуо за време железничке несреће на Шаргану. Како бисмо смели и тужити,
кад су се комунисти у овоме месту толико осилили и толику пропаганду воде,
да од њих стрепе мислимо, и органи власти, чим су овако млаки и млитави, те
непредузимају ништа, а некмоли голоруки попови!
Господари у овом месту су Црвени, њина акција је жива, они прете
премештајем и чиновницима, они туже органе власти, у место да буде обрнуто,
они савесним чиновницима спремају судске процесе, они тероришу школске
наставнике, они насрћу на полицијске писаре и сто других чуда.
Најдрскији у овом погледу је Др. Драгиша Мишовић, који је уједно и
најглавнији вођа. Ево шта он ради:
1. Др. Мишовић умало пре кратког времена није одржао јавно предавање у
официрском дому, тобож о Туберкулози, шта би тамо говорио као ноторни
комуниста, то ми остали добро знамо. Но то су хвала Богу спречили други
свесни грађани интервенцијом преко Команданта места, те су већ растурене
плаkате повучене. А у програм га је увукао био један други лекар, на жалост
члан управе офгицирког дома а Др. Мишовића секундант и помагач.
2. Др. Мишовић је онај познати говорник са железничке станице у Чачку при
дочеку Бугарских Правника 1935. год., када је поздравио браћу Бугаре у
име Црвене Русије и довикнуо им, да не забораве и да се поносе са својим
дичним сином Димитровом (који је у процесу паљевине Рајхстага у Берлину
имао за бољшевике сјајно држање!) И овоме Др. Мишовићу није се ништа
десило за овако дрски и чисто комунистички говор! Па се чудимо а не треба
да се чудимо, што се комунизам код нас шири баш међу омладином, јер Др.
Мишовић испада на овај начин јунак и идол омладине, кад сме овако јавно
да говори.
3. Па је Др. Мишовић напао јавно и ухватио за руке полицијског писара г.
Ратка Јовановића, у кафани “Грбовића” кад је овај савесни писар ухватио
на делу Др. Мишовића у потајној собици позади кафане са комунистичком
бандом, где читају неки летак, који су одмах исцепали на ситне парчиће.
Дрскост овог Црвеног вође толика је била да је после тога још и ангажирао
тужбу суду противу овога савесног органа власти! Ово се може само код
нас да деси и нигде више, зато и кажемо, да ми овде у Чачку живимо под
црвеним терором.
4. Па је овај Др. Мишовић учествовао јавно у акцији противу конкордата,
подбадајући на све стране и нашавши се лично у црквеној порти на дан
чувеног сабора у порти црквеној 1937. год., у јесен, где је харангирао масе а
после тога збора са том истом масом, подбадајући је да полупа прозоре на
адвокатској канцеларији тад. посланика и сад. Министра г. Војка Чвркића а
затим да крену на стан и пивару посланика г. Свет. Станковића, да то исто
учине, где су благовремено задржани и растерани били. Само код нас може
се десити, да један комуниста се овако јавно умеша и распаљује масе а да га
нико у томе не смета!
5. Др. Мишовић одлази на све опозиционе скупове и зборове, где раздражује и
распаљује, а ти зборови су многобројни, где се он свуда јавља за реч и где га
чак носе на раменима, као што је био између многих збор у Заблаћу код Чачка прошле
године. Само код нас може овако слободно један комунистички првак да
слободно води Црвену акцију и да буде ношен чак на раменима и да постане
дика и понос свих распаљених елемената а да га нико у томе не смета!
6. Овде у Чачку постоји не само јака комунистичка радничка организација,
која слепо слуша свог вођу Др. Драг. Мишовића и његовога помоћника Ацу
Ћурчића, већ таква организација постоји и међу школском омладином, о
чему је најбоље исказао осуђени комуниста а отпуштени судски приправник
Јевремовић, у процесу у Крагујецу прошле године, који је признао да је
служио као спона између гимназистке и других старијих комуниста.
26 27
7. Па онда није никакво чудо, што се под вођством овога истог Др. Мишовића
кренула комунистичка руља пре десетак дана на сахрану погинулог
радника а сина пензионера Марковића и што је та Црвена руља са црвеним
тракама и значкама прво хтела спречити оца, да носи свога сина на опело
у цркву, а кад то отац није дозволио, онда се кренули у цркву, али су се
тамо попишали. Целим путем до цркве и до гробља хулили су и псовали и
исмејавали свештенике, веру и обреде. На гробу један Црвени прочитао је
један антидржавни говор, који је саставио у ствари др. Драгиша Мишовић.
Све ово одиграло се пред очима власти, које нису ни макле прстом. Па се
онда чудимо, што се плаше попови да туже!
Плашимо се ми сви, кад видимо, шта се ради и како комунисти могу
несметице и слободно, да спроводе своју организацију и своју акцију.
Господине министре!
Непобитан и жалостан је факат, да се грађанство плаши од ове комунистичке
слободе, разуларености, дрскости и безобзирности. Нећемо ни да помињемо дрско
драње и урлање Др. Драгише Мишовића на забави Црвеног Крста 1935. год., јер да
је било свести и увиђавности код власти, није требало ни ово дозволити.
Није требао суд ни 1935. године ослободити овога Др. Драг. Мишовића, јер
је и онда била јасна његова кривица за комунистичку акцију. Сентименталности у
том часу није требало да буде код суда.
Ово се без сумње свети и светиће се, јер ову благост и ову попустљивост не
може да одобри ни један родољуб. Зато је и дошло данас до овако жалосних сцена,
да комунисти шетају демонстративно са црвеним тракама кроз варош, да пишају
по цркви, да држе антидржавни говор на гробљу, да туже полицијског писара као
баксем за насиље, да га хватају за руке, да прете чиновницима премештајем, да
тероришу целу варош.
ЗАТО СМО И ПИТАЛИ ДРЖАВНОГ ТУЖИОЦА У ЧАЧКУ, У КОЈОЈ ЗЕМЉИ
И ПОД КОЈИМ ЗАКОНИМА ЖИВИМО? ПОСТОЈИ ЛИ ЗАКОН О ЗАШТИТИ
ДРЖАВЕ, ПОСТОЈИ ЛИ РЕДОВНИ КРИВИЧНИ ЗАКОН ИЛИ НЕ ПОСТОЈИ?
ПОСТОЈЕ ЛИ У ОПШТЕ ДОБРО ОБУЧЕНЕ И СВЕСНЕ ВЛАСТИ, КАД
МОЖЕ ГРАДСКО ПОГЛАВАРСТВО У ЧАЧКУ, ДА ИЗДА УВЕРЕЊЕ, КАО ШТО ЈЕ
ИЗДАЛО ПОД БР. 12045/36 КОЈЕ СЕ ПРИЛАЖЕ ОВОМЕ АКТУ, ДА СУ ДВОЈИЦА
НОТОРНИХ ВОЂА ЦРВЕНИХ ДР. МИШОВИЋ И ЋУРЧИЋ УГЛЕДНИ ГРАЂАНИ
ОВЕ ВАРОШИ, РАДО ПРИМЉЕНИ У СВА ДРУШТВА, ПА И У РЕДОВИМА
ЧИНОВНИКА?
Треба само знати, како је трајао штрајк радника у фабрици хартије у Чачку,
па да буде човеку јасно, под каквим терором живи овде у Чачку не само раднички
сталеж већ и целокупно грађанство а тај терор врше црвени вође Др. Мишовић и др.
Да ли ко, био то орган власти био то какав стручњак за сузбијање комунизма
води рачуна, шта све комунисти раде по Чачку, какву пропаганду воде не само међу
радницима, већ и међу чиновницима у свим надлештвима? Ми вам на ово скрећемо
озбиљно пажњу, да би се злу благовремено стало на пут, јер ће после бити доцкан".

Zaista subjektivno, ali dogadjaji su stvarni, a evo kako zloglasna diktatorska žandarmerija izveštava o tome :

"На основу начелниковог наређења Пов. бр. 542 од 10. маја 1938. год.
извештавам, да сам свестраном и дискретном провером установио да Др. Мишовић
Драгиша лекар из Чачка и Ћурчић Александар адвокат из Чачка, не залазе у
овдашња села нити међу сељацима врше и шире комунистичке идеје и пропаганду,
али оба ова лица виђају се на градској територији међу радницима а нарочито на
састанцима које приређују опозиционарци такођер виде се симпатије од стране
радника према овој двојици лица који се воде у поверљивој евиденцији власти, али
није се могло установити и ништа позитивног утврдити да ови живом речју или
чим другим међу радницима шире комунистичку пропаганду
".

Dakle vidi se kakva je to bila diktatura.... Ovakvih zvaničnih dokumenata ima mnogo i dostupni su svima...jasno se vidi da zabrane nikakve nije ni bilo, jer su svi komunistički prvaci nastupali na izborima ali pod drugim imenom...i nisu uvek dobro prošli... naravno ni dr Mišović ni Filip Filipović nemaju veze sa Titovom KPJ koja je i nastala likvidacijom istih... Ovo se sve izdešavalo 1938. a zamislite samo 10 godina kasnije 1948! Nema slobode ni za dosledne ljude iz KPJ, a kamo li za nekakvu opoziciju, zborove, govore itd.... kontrast je više nego jasan, a zakljušak je da je i tobožnja ustavna "diktatura" bila bolja od tobožnje ustavne "slobode i jednakosti... a razmak je samo 10 godina...
ivana23 ivana23 20:55 13.07.2009

Re: ko je zapravo sprovodio diktaturu...

debiltant

Kada objavljujes ovakve tvrdnje/dokumente, bilo bi zgodno da das i link.
Kao i za tvrdnju o AFZ-u.
debiltant debiltant 18:25 14.07.2009

Re: ko je zapravo sprovodio diktaturu...

Kada objavljujes ovakve tvrdnje/dokumente, bilo bi zgodno da das i link.
Kao i za tvrdnju o AFZ-u.

Svi ovi dokumenti se nalaze u Medjuopštinskom istorijskom arhivu u Čačku, a možete ih naći i na sajtu čačanskog muzeja...Sve su ovo zvanične državne institucije...Sva dokumenta su zavedena pod odredjenim brojem...a što se tiče AFŽ-a, za to sam se već izvinio i pojasnio na šta sam konkretno mislio na prethodnoj strani ove teme...

A to da su komunistički prvaci legalno nastupali na izborima pod drugim imenima ili na tudjim listama, mislim da nema potrebe pojašnjavati...Ja sam samo dao primer ova dva dokumenta o istim dogadjajima koji bacaju dosta drugačije svetlo na tobožnju diktaturu, jer je ta reč toliko kod nas odomaćena da se uzima kao takva za taj period, a vidimo da se preteruje...mogu da dodam i tužbu gde su komunistički prvaci u čačku tužili neke žandare za torturu redovnom sudu, al mislim da nema potrebe... dakle sasvim pristojan demokratski život za ono doba i to u evropskim razmerama, jer setite se da u isto vreme u Rusiji vlada Staljin, u nemačkoj Hitler, italiji Musolini, Španiji.....Malo li je?
gorran2 gorran2 18:57 14.07.2009

*

*
grol grol 15:09 14.07.2009

Polity IV



[url=http://www.systemicpeace.org/polity/polity4.htm][/url]
drug.clan drug.clan 15:29 14.07.2009

Re: Polity IV

grol


[url=http://www.systemicpeace.org/polity/polity4.htm][/url]


uh sto je precizan i tacan grafikon narocito ovaj deo za konstantnu USA a posebno u periodima rasne segregacije do 70-tih, McCarthyismu, Edgaru Hoover-u, SISS-u, HUAC-u, blacklistingu, Dies-u, posle WWII, brutalnog gusenja antiratnih demonstracija 60-tih i 70-tih, posteni izbori 2000 ...
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 20:56 14.07.2009

Re: Polity IV

uh sto je precizan i tacan grafikon narocito ovaj deo za konstantnu USA a posebno u periodima rasne segregacije do 70-tih, McCarthyismu, Edgaru Hoover-u, SISS-u, HUAC-u, blacklistingu, Dies-u, posle WWII, brutalnog gusenja antiratnih demonstracija 60-tih i 70-tih, posteni izbori 2000 ...

Једно ипак не можете оспорити 1949. ваши партијски другови би пре желели да се нађу и у Макартијевој Америци него на Јадранској обали у становитом предузећу ... а и ви такође , ајде признајте
drug.clan drug.clan 22:32 14.07.2009

Re: Polity IV

Srdjan Cvetkovic
uh sto je precizan i tacan grafikon narocito ovaj deo za konstantnu USA a posebno u periodima rasne segregacije do 70-tih, McCarthyismu, Edgaru Hoover-u, SISS-u, HUAC-u, blacklistingu, Dies-u, posle WWII, brutalnog gusenja antiratnih demonstracija 60-tih i 70-tih, posteni izbori 2000 ...

Једно ипак не можете оспорити 1949. ваши партијски другови би пре желели да се нађу и у Макартијевој Америци него на Јадранској обали у становитом предузећу ... а и ви такође , ајде признајте


Te 1949. su se jugoslovenski komunisti borili protiv istih onih protiv kojih se borio i McCarthy i sve to us svesrdnu pomoc i nagovaranje Amerike koja je eto posle punih 60 godina primenila isti princip zatvora na udaljenog ostrvu bez vegetacije - Gitmo.

A goli otok se nije mnogo razlikovao od slicnih ustanova od pre rata ili u drugim delovima sveta.
Srdjan Cvetkovic Srdjan Cvetkovic 13:25 15.07.2009

Re: Polity IV

goli otok se nije mnogo razlikovao od slicnih ustanova od pre rata ili u drugim delovima sveta.

Nemam komentara , za sve zlocine imate opravdanja....blago partiji sa takvim clanovima

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana