Društvo| In memoriam| Kultura| Literatura| Ljubav| Ljudska prava| Nostalgija| Reč i slika| Roditeljstvo| Umetnost| Život

Les Temps Modernes - jedna ljubavna priča

antonacci RSS / 28.07.2009. u 16:04

JPSDavidESchermanGetty460.jpg

 

          Kada su počeli da grade prijateljstvo i vezu koja će potrajati skoro pola veka, verujem da su i Žan Pol Sartr i Simon de Bovoar (za prijatelje i Le Castor) znali da grade nešto zaista posebno; Sartr joj je jednom napisao „ono što mi imamo, to je suštinska ljubav". Za mene, njih dvoje bili su nešto više od tek još jednog ljubavnog para, oni su bili porodica - egzistencijalistička porodica, porodica daleko ispred svog vremena, jedna stabilna i napredna zajednica i, pre svega, jedan fantastičan primer dva filozofa koji žive svoju filozofiju uprkos svima i možda baš zato što je uprkos svima.
           Još su za svojih života bili poznati kao neobičan par: dvoje ljudi koji žive u sopstvenim stanovima, koji žive sopstvene živote, dvoje ljudi koji se viđaju po pariskim kafanama i koji lumpuju sa prijateljima, koji imaju seks s kim god požele; bili su poznati kao par koji je u nekakvoj vrsti intelektualnog i duhovnog braka, slobodnog, postpatrijarhalnog, otvorenog, kako već ko voli to da definiše. Jedno je sigurno - veza Sartra i Simone de Bovoar je bila koliko posledica njihove filozofije, toliko i sila koja je tu filozofiju stvarala. Čak i kada nisu živeli zajedno, čak i kada su živeli sa drugim ljudima, njih dvoje su svakodnevno komunicirali, razmenjivali pisma, pričali, prepirali se. Sartr je govorio da bez nje ne bi bilo ni njega - svaku njegovu knjigu pročitala je u rukopisu i ispravila, svaku njegovu priču, svaku dramu, svaki novinski članak. Studirali su zajedno, diplomirali zajedno. Živeli zajedno, živeli odvojeno, pa opet zajedno. Usvajali ljubavnike i ljubavnice, razmenjivali ljubavnike i ljubavnice. Razmenjivali erotska iskustva. Putovali zajedno. Voleli se. Svađali se. Voleli se.
           Posle njene smrti, objavljena su neka od pisama upućenih Sartru. Bila su to pisma prepuna erotike, prepuna pornografije, prepuna detalja (onih detalja od kojih bi zazirala i Anais Nin), ali istovremeno i puna ljubavi - iz tih se pisama jasno može videti koliko je Simon de Bovoar bila predana Sartru. Onda kada su prestali da vode ljubav, počeli su da je vode preko tih pisama i razgovora - prepričavajući jedno drugom doživljaje sa ljubavnicima i ljubavnicama, oni su delili ono najintimnije, postajući tako još bliži jedno drugom, a bez ograničavanja, bez žrtvovanja onog što im je bilo dragoceno - slobode. Voleti nekog i pustiti ga da spava s kim god poželi - egzistencijalistima je to bilo blisko, shvatljivo, ali su čak i najbliži prijatelji ovog neobičnog para bili sablažnjeni njihovom korespondencijom. (Ovo, međutim, ne govori laskavo o egzistencijalizmu i njegovim proponentima - za generaciju filozofa i umetnika koji su pričali o slobodi, o slobodi izbora, za generaciju koja je iznad svega cenila autentičnost, sablažnjavanje nad erotikom, pa čak i nad pornografijom, potpuno je malograđansko. Pa makar to bilo i zgražavanje nad životom jednog Sartra.)
           Mnogo je godina prošlo otkako sam prvi put saznao za ovu neobičnu vezu, a do skoro sam je zamišljao drugačijom nego što je zaista bila. O Sartru i Simoni de Bovoar pričala mi je profesorka psihologije u gimnaziji; ona, ta profesorka, spada u one ljude kakve svi imamo u svojoj prošlosti - to su oni ljudi koji se pojave odjednom, nepozvani i koji nam otkriju da tamo negde postoji čitav jedan drugačiji svet i da ovaj život nije jedini koji možemo živeti. Ona je pričala o Sartru i o de Bovoar kao o savršenom paru, i ja sam ih shodno tome i zamišljao, ali tek nakon što sam prevazišao prvobitnu užasnutost idejom da neko može da kaže da je u vezi, a da istovremeno nije i monogaman. Ne mogu sebe da krivim zbog te prvobitne zgranutosti, jer je ideja o monogamiji kao jedinom ispravnom izboru toliko nametnuta da se teško uopšte preispituje, retko je uopšte dovođena u pitanje. (To je ujedno bio i moj uvod u egzistencijalizam, filozofiju koju i danas beskrajno cenim.) Kažem, dakle, da sam ih zamišljao kao savršen par, kao dvoje ljudi kojima je takva vrsta veze dolazila prirodno, verovao sam zaista da je sve to bilo spontano, bez dogovora, bez potresa i bez neslaganja. Danas znam da je to daleko od istine.
           Ta patrijarhalna ideja o monogamiji, predstavljala je problem prvenstveno Simoni, pa tek onda i Sartru. Verujem da je ideja veze njegova, dok je koncept njihovog duhovnog braka (nazovimo to tako) isključivo njen. Premda je bio svestan svog ne previše privlačnog izgleda (i to blago rečeno), Sartr je sebe uvek zamišljao kao nekakvog Kazanovu. Fantazirao je da menja žene i da mu svaka od njih znači sve u datom trenutku. Želeo je da bude okružen ženama, u jednom intervjuu je rekao da ga privlače samo lepe, ne šarmantne, ne intelektualne, ne pametne žene, već samo lepe. Štaviše, verujem da je svesno birao, ne nužno glupave ljubavnice, već one koje nisu imale interesa da sa njim pričaju o filozofijim, politici, književnosti, o svemu onome što je on smatrao apstraktnim i zamarajućim. De Bovoar je, sa druge strane, bila veoma privržena Sartru i, ako je verovati njihovim prijateljima, imala je daleko manje afera od njega. Dok je on istovremeno imao više ljubavnica, trošeći sve svoje pare na stanove u kojima su one živele (kako bi mu bile pri ruci), njene afere se tokom godina mogu izbrojati na prste jedne ruke, mada su, istini za volju, bile dublje i dugotrajnije od Sartrovih. Ono što je Simonu privklo ovoj vezi, čini mi se, to je ideja da pljune u lice svim društvenim konvencijama svoga vremena. Egzistencijalistička ideja o slobodi ne može se radikalnije sprovesti u praksi od onoga što su njih dvoje uradili. Već u dubokoj starosti, ona je često imala običaj da kaže da je njena i Sartrova ljubav najveći njen poduhvat u životu. To nije nikako skrivanje iza jednog značanijeg filozofa, kako bi to neko mogao nesmotreno da zaključi, već je to nešto drugo - za Sartra je koncept njihove veze bio izgovor za seks sa strane, za nju to je bio koliko intiman, toliko i politički čin. S te strane izgleda da je njena ljubav prema Sartru zaista njen najveći filozofski uspeh. U klasičnom braku, muškarac bi svakako bio taj koji vara ženu, rezonovala je ona, ali ovde to ne bi mogao biti slučaj - umesto da se pretvara da se ništa ne događa, ona će sada takođe imati slobodu da bude s kim poželi i da radi šta poželi; to je veza dvoje jednakih, ne samo veza muškarca i žene.
           Međutim, ništa tu nije došlo spontano i ništa nije bilo lako. U početku se Simon borila sa strašnom ljubomorom i trebalo joj je dosta vremena da je savlada. I tu joj se, u stvari, ponajviše još i divim. Ljubomora je bila jedna od stvari koju je trebalo pobediti, jer je ona jedna od stvari koje čoveka čine robom; biti slobodan, znači prevazići ljubomoru. Samo shvatiti ovo u naletu ljubomore, velika je stvar. A skupiti snage i zaista je pobediti - čini mi se skoro nadljuskim. To se ne radi za bilo koga, niti to može uraditi bilo ko. Sartr je imao sličnu situaciju: kada nikako nije uspevao da spava sa jednom od Simoninih ljubavnica, on je na kraju završio u krevetu sa devojčinom rođenom sestrom. Da li zbog sujete ili ljubomore, ne znam, ali verujem da je u pitanju bilo pomalo i jednog i od drugog.
O svojim zajedničkim ljubavnicima i ljubavnicama, govorili su kao o svojoj porodici, poigravajući se na taj način sa još jednim tabuom - incestom. Uobičajen modus operandi bio je da usvoje jednu svoju štićenicu, koja bi istovremeno bila i ćerka i ljubavnica.
           Koliko ni jedna od tih vezica nije uspela da ugrozi ono što su Sartr i de Bovoar stvorili, pokazuju i njihova pisma u kojima, gotovo snishodljivo, govore o svojim ljubavnicima. Jedna devojka, ruska emigrantkinja, koja je dugo i živela sa njih dvoje, a sa kojom su oboje održavali redovne odnose sve do njihovih smrti, tek je početkom devedesetih godina saznala da su zapravo i Sartr i de Bovoar smatrali da je ona najobičnija napast, lepa i zgodna napast, ali ipak samo to - napast. Dok joj je Sartr izjavljivao ljubav i dok ju je svakim zamislivim romantičnim klišeom iznova i iznova zavodio, on je nju lagao, svesno, namerno, kako bi je odvukao u krevet. Dok je vodila ljubav sa Simon, a to je činila redovno, jednom nedeljno i to godinama i godinama, nije ni sanjala da vodi ljubav sa nekim ko smatra da je glupa, da je dosada, nije mogla ni da pretpostavi da Simon i Žan Pol smatraju da je jedino na njoj i u njoj vredno pažnje - njeno telo. Sve drugo, sve duhovno, sve nežno... ljubav. to je bilo za Sartra i de Bovoar.

           Ovakav pakt trajao je pedeset i jednu godinu i prekinula ga je Sartrova smrt. Simon de Bovoar i Žan Pol Sartr živeli su život ispred svog vremena, mada je to bio idealan istorijski trenutak da se živi takav život. To je veza budućnosti, ali je to istovremeno i veza koja nema nikakvu masovnu budućnost. Paradoksalno - da, ali mi se čini da je ipak tako. Teško mi je da poverujem da će za sto ili dvesta godina ljudi biti toliko slobodni i toliko jaki da puste svoje voljene osobe da žive onakav život kakav će ih usrećiti. Kada to napišem, zvuči glupo, prosto rečeno: svi mi želimo da osoba koju volimo bude srećna i svi mi želimo da ta osoba živi onakav život kakav želi. Ali koliko nas je spremno da pobedi sebe, da bi voljena osoba uspela da ostvari svoje želje?



Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Biljana 77 Biljana 77 18:44 28.07.2009

Duboko verujem

u monogamiju. I verujem da je suština svake veze u glavi, te da su Sartr i Simon bili u glavama monogamni. Samo to može učiniti jednu vezu toliko stabilnom i trajnom. Telesno je tek odraz.. I ne mora za svakog nužno biti identičan odraz duhovne veze.
ps. Tekst sjajan!
mirelarado mirelarado 19:44 28.07.2009

Re: Duboko verujem

Изванредан текст, Антоначи. Додала бих само да је и слобода у глави. Стога мислим да слобода не искључује моногамност, барем не нужно.
antonacci antonacci 21:21 28.07.2009

Re: Duboko verujem

слобода не искључује моногамност


Slažem se da ne isključuje. Ovo je samo jedan primer i jedno shvatanje slobode. Teško da neko može da tvrdi da ima univerzalni i apsolutno ispravan recept za slobodu. Ili za idealnu vezu, kad smo već kod toga, ako tako šta uopšte postoji.

antonacci antonacci 21:23 28.07.2009

Re: Duboko verujem

bili u glavama monogamni.




To je tek veliki uspeh.
bocvena bocvena 20:26 28.07.2009

egzistencijalizam i ljubav

Odlično si shvatio i opisao odnos ovo dvoje neobičnih individua. I savršeno naslutio sve pukotine u njihovoj vezi koje su onda godinama popunjavali filozofijom i eksperimentisanjem sa ljubavnicima. Jedino što ti u tome vidiš traženje apsolutne slobode u dvoje, a ja običnu ljudsku muku. Hm, nametnu mi se ime njegovog romana samo od sebe.
Ok, može i tako. Ipak, nisam sigurna da su bili srećni. Dugovečnost njihove veze ne potvrdjuje uspešnost i veličinu ljubavi, više njenu patologiju.

To je veza budućnosti, ali je to istovremeno i veza koja nema nikakvu masovnu budućnost.

I tu se slažem, ali opet iz drugih razloga. Nisam neko ko smatra da je monogamija prirodno ljudsko stanje, Mislim da je to više civilizacijska tekovina, ali iako u sebi sadrži puno zamki malogradjanštine u suštini igra na kartu sujete i vlasništva, tj. osećanja pripadnosti i sigurnosti. A to su moćni konci za vezivanje. I ne moraju biti apriori loši.

Šta misliš, zašto nisu imali decu? Pod uslovom da su fizički za to bili kadri.
antonacci antonacci 21:40 28.07.2009

Re: egzistencijalizam i ljubav

a ja obično ljudsku muku


A što vidiš muku u tome?

Sasvim sigurno da im nije bilo lako, ali da žrtva (tj. patnja koju su morali da nauče da prevaziđu) nije bila vredna onoga što su dobili (tj. odnosa koji su stvorili), mislim da ne bi potrajalo toliko dugo, zar ne?

Šta misliš, zašto nisu imali decu? Pod uslovom da su fizički za to bili kadri.


To je dobro pitanje. Umesto odgovora, citiraću M. Jursenar: Leaving behind books is even more beautiful - there are far too many children.
bocvena bocvena 13:27 29.07.2009

Re: egzistencijalizam i ljubav

To je dobro pitanje. Umesto odgovora, citiraću M. Jursenar: Leaving behind books is even more beautiful - there are far too many children

Kada to kaže Margerit J., ja joj verujem.
Ali Sartr i Simon mi izgledaju kao dva ogromna ega koja su ceo život potrošila na ugadjanje svojim slabostima. Na svu sreću ponešto i napisaše!
Nemoj pogrešno da me razumeš, nemam ništa protiv njihovog načina života, ni moralno ni ikako drugačije, samo što tu gde ti vidiš hrabrost da se bude svoj, uprkos konvencijama, ja prepoznajem obični self-indulgence. Nije u njihovim životima bilo mesta za ljubav prema nekom trećem - ljubavnicima i deci.

antonacci antonacci 14:30 29.07.2009

Re: egzistencijalizam i ljubav

bocvena
Nije u njihovim životima bilo mesta za ljubav prema nekom trećem - ljubavnicima i deci.


Ničiji kapacitet za ljubav nije beskrajno velik.
cult cult 20:54 28.07.2009

kill me...

ali monogamija je moralna, a ne prirodna pojava.
antonacci antonacci 21:31 28.07.2009

Re: kill me...

cult
ali monogamija je moralna, a ne prirodna pojava.


Monogamija se uglavnom smatra za moralno ispravnu pojavu, da.
Ali nisam siguran da li bih je ja mogao baš uvek i nazvati moralnom.

A to da li je prirodna ili ne, ne bih znao da kažem. Nisam biolog, pa ne znam kako to funkcioniše među šimpanzama, gorilama, hrčkovima ili labudovima. Prirodna je utoliko što postoji u prirodi, pa makar jedino među ljudima. A koliko je svojstvena drugim vrstama, to je pitanje za nekog stručnijeg.
nimulid nimulid 21:38 28.07.2009

Re: kill me...

cult
ali monogamija je moralna, a ne prirodna pojava.


Monogamija je vise stvar obicaja nego morala. Uostalom kao i poliandrija i poliginija. Pre bih rekla da se ovde radi o vernosti. A vernost je stvar izbora pojedinca.
nimulid nimulid 21:41 28.07.2009

Re:

Antonacci preporuka za sjajan text
antonacci antonacci 21:47 28.07.2009

Re: kill me...

Monogamija je vise stvar obicaja nego morala.


Ali običaji i moral su vrlo tesno povezani...
antonacci antonacci 21:48 28.07.2009

Re: Re:

nimulid
Antonacci preporuka za sjajan text


Hvala.
cult cult 21:54 28.07.2009

Re: kill me...

Prirodna je utoliko što postoji u prirodi, pa makar jedino među ljudima.


i pingvinima.
i to je kraj liste
cult cult 21:55 28.07.2009

Re: kill me...

Monogamija je vise stvar obicaja nego morala


poligamija vs monogamija
libido vs superego
antonacci antonacci 21:56 28.07.2009

Re: kill me...

cult
Prirodna je utoliko što postoji u prirodi, pa makar jedino među ljudima.


i pingvinima.
i to je kraj liste


A i među ljudima je često prividna. ;-)

No ipak je, eto, prirodna. Samo ne svojstvena baš svima.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:09 28.07.2009

Re: kill me...

i pingvinima.
i to je kraj liste

mislim da postoji kod mnogih ptica ne samo pingvina... možemo pitati Albicillu...

Antonacci, sjajan tekst kao i uvek
NNN NNN 22:18 28.07.2009

Re: kill me...

mislim da postoji kod mnogih ptica ne samo pingvina
Grabljivice su prilično monogamne.
Mislim i neki papagaji.
ines08 ines08 23:49 28.07.2009

* * *

Antonacci,
Odavno čitam tvoje blogove, dam preporuku i pobegnem.
Ovaj put ostavljam i komentar, ne mogu da odolim, a preporuka ide ne samo za ovu predivnu priču nego i za sve komentare ovde.
antonacci antonacci 00:12 29.07.2009

Re: * * *

ines08
Antonacci,
Odavno čitam tvoje blogove, dam preporuku i pobegnem.
Ovaj put ostavljam i komentar, ne mogu da odolim, a preporuka ide ne samo za ovu predivnu priču nego i za sve komentare ovde.


Hvala.

Da si ranije ostavila komentar, ranije bih i ja otkrio tvoj blog.

Kako se ispostavilo - najinteresantniji su oni blogovi u potpalublju, ili oni koji su iz potpalublja dospeli na naslovnu stranu.
ines08 ines08 00:25 29.07.2009

Re: * * *

antonacci

Hvala.

Da si ranije ostavila komentar, ranije bih i ja otkrio tvoj blog.

Kako se ispostavilo - najinteresantniji su oni blogovi u potpalublju, ili oni koji su iz potpalublja dospeli na naslovnu stranu.


Hvala i tebi

Drago mi je kad ovo čujem, jer kad čitam neke blogove (među njima tvoje - nije laskanje, već zaista najiskrenije), zastidim se što išta napišem.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:24 29.07.2009

Хипокризија

Les Temps Modernes - jedna ljubavna priča
Jedna devojka, ruska emigrantkinja, koja je dugo i živela sa njih dvoje, a sa kojom su oboje održavali redovne odnose sve do njihovih smrti, tek je početkom devedesetih godina saznala da su zapravo i Sartr i de Bovoar smatrali da je ona najobičnija napast, lepa i zgodna napast, ali ipak samo to - napast. Dok joj je Sartr izjavljivao ljubav i dok ju je svakim zamislivim romantičnim klišeom iznova i iznova zavodio, on je nju lagao, svesno, namerno, kako bi je odvukao u krevet. Dok je vodila ljubav sa Simon, a to je činila redovno, jednom nedeljno i to godinama i godinama, nije ni sanjala da vodi ljubav sa nekim ko smatra da je glupa, da je dosada, nije mogla ni da pretpostavi da Simon i Žan Pol smatraju da je jedino na njoj i u njoj vredno pažnje - njeno telo.

Поред дуго намештане и одржаване позе, Сартр (и мање важна Симон) у ствари су дубоко презирали људе. То је било насупрот свих њихових прокламованих циљева, насупрот страсног левичарства и акција за те исте људе. О радницима, слободи, залагању за племените циљеве мислило се, у ствари, из те дубоко десничарске перспективе, где су њих двоје били нови жреци и нови изабраници. Њихова заједничка руска љубавница није доказ њихове величине, већ доказ њиховог пада. Не из некакве моралистичке перспективе, то је сасвим непотребно; не, већ из перспективе агитаторске лажи која је сачињавала њихов живот. Презирући Рускињицу, презирали су и своја прокламована начела; презирући туђу егзистенцију, презирали су и властити егзистенцијализам.

Но, добро. Сартра годинама сматрам напуханом литерарном лажовчином, лакмус појавом једног доба. Да ствари до краја извргнем руглу: не верујем да је тај Француз у животу написао онолико редова колико си их ти поводом њега написао, antonacci, с једнаким убеђењем и вером као твојом. Интелектуална самозаљубљена намигуша, ништа више... То је био.

antonacci antonacci 01:02 29.07.2009

Re: Хипокризија

Поред дуго намештане и одржаване позе, Сартр (и мање важна Симон) у ствари су дубоко презирали људе. То је било насупрот свих њихових прокламованих циљева, насупрот страсног левичарства и акција за те исте људе, које су, дакле, ниподаштавали.


Sartrovo levičarenje je bilo nejasno i samom Sartru, dugo je pokušavao da pomiri egzistencijalizam kao izrazito individualističku filozofiju sa kolektivizmom, i na kraju nikada nije u tome uspeo. Pred kraj života je postao čak neka vrsta anarhiste, što je ipak primereniji politički angažman. Ali i dalje neumeren i nekoherentan.

Daleko je on od bezgrešnog filozofa. Premda je očigledno da poštujem njegov rad (tj. rane radove u svakom slučaju), ja ne mogu ni njemu ni Simoni da oprostim njihov staljinizam (o tome je Kiš pisao veoma ubedljivo u njegovim zabeleškama), niti mogu da mu oprostim njegove pozne pokušaje da opravdava terorizam kao jedino političko oružje potlačenih.

(I da - uopšte ne mislim da je gđica de Bovoar manje važna od Sartra, njen um cenim možda više od njegovog.)


Презирући Рускињицу презирали су и своја прокламована начела; презирући туђу егзистенцију презирали су и властити егзистенцијализам.


Mene čudi da je Ruskinjica uopšte verovala da može biti bilo šta drugo osim seksualnog objekta za njih dvoje. Zaista me čudi. Ali ako ih je volela... ljubav je sve samo nije razumna.

A ne slažem se sa tim da su prezirali svoju filozofiju prezirući druge. Egzistencijalizam nije filozofija ljubaznosti, ezgistencijalista nije dužan da voli sve i svakog. Niko od nas nije.

(Mada to njegovo laskanje i laganje jeste ružno, nema sumnje. Čak je i licemerno. Pronaći ću sutra negde jedan tekst gde on objašnjava zašto obožava da laže žene koje zavodi. Umoran sam, ne mogu sad da se setim gde mi je taj tekst.)


Интелектуална самозаљубљена намигуша, ништа више... То је био.


I nije jedini. I Hajdeger je bio beskrajno samozaljubljen i arogantan, o Ničeu da ne govorimo. Mislim da to ide uz posao i reputaciju. A u Sartrovom slučaju i od njegovog izgleda - sam je često govorio da je morao na sve moguće načine da prevaziđe to što je u detinjstvu shvatio da je ružan, jer mu je to "srušilo svet". Ništa od toga ga ne opravdava, razume se.

Kada čitam Mučninu, ja ne čitam Sartra koji se udvara nekoj propaloj glumici da bi je odvukao u krevet i tako udario još jednu recku. Čitam Sartra filozofa, a on je u Mučnini imao šta da kaže. Biografija me zanima, ali tek nakon što pročitam knjigu.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:32 29.07.2009

Re: Хипокризија

antonacci
Biografija me zanima, ali tek nakon što pročitam knjigu.
Другачије и не треба да буде, све док писац не покушава да право из свог литерарног дела закорачи у ангажман властитог живота, да међа његовог живота буде његова литература.

Иначе, руска књижевност прве половине двадесетог века, са свим оним славним именима, препуна је тројки, наравно не оних за превоз, већ љубавних. Али, тамо нико од тога није правио филозофију. Овај Француз јесте.


antonacci antonacci 10:55 29.07.2009

Re: Хипокризија

Иначе, руска књижевност прве половине двадесетог века, са свим оним славним именима, препуна је тројки, наравно не оних за превоз, већ љубавних. Али, тамо нико од тога није правио филозофију. Овај Француз јесте.




Jeste, u pravu si, ali nažalost o tome nikada nisam mogao da nađem dovoljnu količinu pouzdanih informacija, samo tu i tamo po koju aluziju, trač...(nije da se nisam trudio da nađem) uglavnom vezanih za Mandeljštama (jednog od meni najdražih pesnika) i njegovu dragu Nadeždu i Ahmatovu, a koliko sam shvatio ni Boris Pasternak nije bio nevinašce. Ali ništa pouzdano, kao što rekoh. (Eto ideje za blog jednom - Osip Mandeljštam!)

A zašto neko ne bi pravio filozofiju od svog života?
Na to gledam kao na krajnji, najradikalniji test jedne filozofije. Uvek sam mislio da filozofija zato i postoji - da se na neki način osmisli život. Inače, čemu filozofiranje?
cult cult 11:15 29.07.2009

Re: Хипокризија

A zašto neko ne bi pravio filozofiju od svog života?
Na to gledam kao na krajnji, najradikalniji test jedne filozofije. Uvek sam mislio da filozofija zato i postoji - da se na neki način osmisli život. Inače, čemu filozofiranje?


Upravo. Živiš li ideju? Meni je to jedino merilo svake filozofije, ideologije, religioznosti.
Sad...da l je Sartrova filozofija sto se trojki tiče posledica nemogucnosti suprimovanja nagona, stalne anksioznosti jer je u sukobu sa trenutnim moralnim normama, samoopravdanje...nema veze. Ako zivis to u sta verujes, respect.
antonacci antonacci 11:23 29.07.2009

Re: Хипокризија

Živiš li ideju?


Ako je pitanje upućeno meni, onda je odgovor - da, trudim se. Jednom se živi, svakako neću obraćati pažnju na to da li nekog sablažnjavam svojim životom ili svojim idejama. Samo ne živim Sartrovu ideju, niti bilo čiju drugu. Tuđa filozofija može da utiče na moj svetonazor, ali ne i da ga u potpunosti kreira, pa nisam ja biljka. Imam valjda i svoje misli.

mirelarado mirelarado 11:25 29.07.2009

Re: Хипокризија

Predrag Brajovic
Иначе, руска књижевност прве половине двадесетог века, са свим оним славним именима, препуна је тројки, наравно не оних за превоз, већ љубавних. Али, тамо нико од тога није правио филозофију. Овај Француз јесте.


Изгледа да дух Јалте ипак допире до Херцег Новог.;-)

У љубавној преписци Чехова и Олге Книпер нема ничег концептуалног, нема филозофије, нити презира према онима који су њиховом везом били повређени, али мислим да се та писма не би допала Антоначију. Сартр и јесте очаравао првенствено младе људе, а имао је мноштво обожавалаца и у тадашњим нашим филозофским круговима.
antonacci antonacci 11:28 29.07.2009

Re: Хипокризија

али мислим да се та писма не би допала Антоначију.


S obzirom na to koliko Antonači voli Čehova, pročitao bi ih sa zadovoljstvom. A da li bi mu se dopala, to ne može znati.

(Došlo mi da napišem dve rečenice u trećem licu, inače ne patim od depersonalizacije. )

Mogla bi da ispripovedaš, ako imaš vremena, o toj vezi ponešto.
mirelarado mirelarado 12:10 29.07.2009

Re: Хипокризија

antonacci
S obzirom na to koliko Antonači voli Čehova, pročitao bi ih sa zadovoljstvom. A da li bi mu se dopala, to ne može znati.
(Došlo mi da napišem dve rečenice u trećem licu, inače ne patim od depersonalizacije. )
Mogla bi da ispripovedaš, ako imaš vremena, o toj vezi ponešto.


Ту је брат Гугл да ме избави од приповедања.

Писма - избор
(Нисам ни слутила да је овај фељтон излазио у Новостима.)

Olga, my doggie


cult cult 12:52 29.07.2009

Re: Хипокризија

Ako je pitanje upućeno meni, onda je odgovor - da, trudim se


: )
pitanje je vise retoricko, ali...
trudim se i ja.
Ponekad se samo pitam jesu li to prave ideje. I na kolikoj su lestvici postavljene.
Mozda sam i dalje prema sebi
isuvise slab.
cult cult 12:53 29.07.2009

Re: Хипокризија

da, fascinantan je Čehov.
I mnoštvo tih Rusa.
ines08 ines08 13:03 29.07.2009

Re: Хипокризија

cult
Ponekad se samo pitam jesu li to prave ideje. I na kolikoj su lestvici postavljene.
Mozda sam i dalje prema sebi
isuvise slab.

Cult, sve si rekao
shumska shumska 13:48 29.07.2009

Re: Хипокризија

nema smajlija koji čita, ostane bez daha i ...padne sa stolice...u nedostatku jednog takvog, Brajoviću
antonacci - preporuka.
antonacci antonacci 14:26 29.07.2009

Re: Хипокризија

trudim se i ja.
Ponekad se samo pitam jesu li to prave ideje.


Niko to sa sigurnošću i ne može znati.
antonacci antonacci 17:19 29.07.2009

Re: Хипокризија


Ту је брат Гугл да ме избави од приповедања.

Писма - избор
(Нисам ни слутила да је овај фељтон излазио у Новостима.)

Olga, my doggie



Hvala na ovome, sad ću da skuvam čaj i da se bacim na čitanje.
miloradkakmar miloradkakmar 08:55 29.07.2009

Uživali

i živeli svoju filozofiju. Bili su sopstveni " pokusni kunići". Koliko god se mi zgražavali ili odobravali njihov seksualni život, oni su do maksimuma koristili svoje shvatanje slobode izbora i izraza ne propuštajući ni jedan trenutak.
Ipak, kako neko reče, i sloboda ima granice.

Još jedan snažan tekst koji pleni.
antonacci antonacci 10:48 29.07.2009

Re: Uživali

Koliko god se mi zgražavali ili odobravali njihov seksualni život, oni su do maksimuma koristili svoje shvatanje slobode izbora i izraza ne propuštajući ni jedan trenutak.


Što duže razmišljam o njihovoj vezi, to je zapravo više odobravam, mada odobravanje nije dobra reč (koga još briga da li ja nešto odobravam)... to više uviđam da je, u stvari, takva jedna otvorena veza možda najmanje sebična forma veze, najpoštenija.

Još jedan snažan tekst koji pleni.


Hvala.
arianna arianna 11:46 29.07.2009

Re: Uživali

Biti svoj, poseban, jedinstven, kako u životu, tako i u ljubavi.
Živeti filozofiju ljubavi i uživati u našim malim životima. Voleti na ovakav način znači istinski uživati jedno u drugome bez trunke sebičnosti i to mi je najpoštenije i najlepše. A zašto i ne priznati, ovakve ljubavi učine život ispunjenijim.

edit:
bili su poznati kao par koji je u nekakvoj vrsti intelektualnog i duhovnog braka
ovim je uglavnom sve rečeno

Sve pohvale za sjajan tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana