Trgla sam se iz sna. Stan je potpuno mracan. Tisina. Nikakvog zvuka sa ulice. Nikakve svetlosti iz sobe. Sama u krevetu, ne znam gde je on. Podizem se na lakat. Gledam kroz vrata sobe. Ne vidim ga. Zovem ga. Ne cuje ili nije tu? Ustajem. Zovem ga opet. Trgao se. Podize glavu, lezeci na trosedu. Samo sam malo zadremao, kaze. Dodji u krevet, kazem. On ustaje, polako. Leze u krevet. Povlaci carsaf na svoju stranu. Tone u san.
***
Hteo sam da zavrsim ono sto sam danas radio. Ugasio sam svetla, osvetljavao me samo ekran racunara. U momentu mi se prispavalo i prilegao sam samo na sekund. Onda me pozvala da predjem u krevet. Legao sam i dugo nisam mogao da zaspim.
***
E, brate, vidis onaj stan tamo, sa napola navucenim roletnama. Oni, brate, su budni cele noci. Izlaze u podne, dodju popodne, brate, ona je puno kod kuce. Vidis je na prozoru, brate, stalno nesto kuva, kao ove nase.
***
Bas mi prija sto je moj kum cele noci na mrezi, posaljem mu poruku, procaskamo, jedan je od retkih kome ne smetaju kasni sati i uvek ima dobre ideje i komentare za facebook.
***
Volim sto mi je cerka ranoranilac kao i ja. Kada se probudimo i skuvamo kafe, a mi na skype da popricamo. Sat vremena razlike nije strasno, lako se uklapamo.
***
On jos spava. Reci ce da sam trebala ranije da ga probudim. Da je hteo da pije kafu pre dorucka sa mnom na terasi. Da ima da radi.