»E, sad smo kompletan cirkus«, izjavio je Žmu 27. jula 2009. godine u
17 časova i 15 minuta po sreednjeevropskom vremenu, vrativši se kući sa
posla. Ovu konstataciju izazvao je šokiran pogled na Ikara. Živog i
zdravog, bez prilepljenih, improvizovanih krila, ali sa četiri kratke,
trapave nožice, klempavim ušima na lokne, dva oka sakrivena u urođenom
mini valu i mokre crne njuščice. Ikar je u petoj brzini oduševljeno
mahao repom veličine olovke, gratis pokazujući ružičasti jezičak, jedino
što ga razlikuje od fleke prolivenog crnog tuša. Ostatak ljudskog kućnog življa se seirio gledajući oca, Žmua i gospodara, koji nas sve đuture
finansijski i psihički izdržava. Sa sve novitetom Ikarom, već od milja
prozvanim – Ika.
Ikina predistorija je mnogo duža od njegovog dvomesečnog života. Naime,
više od dve godine Žmu je uspešno bacao čifte, odolevajući frontalnim
napadima i plavookim opsadama kućne Princeze. Kao i sve Princeze, tako i
naša smatra da su njene želje za nas zapovest, posebno za oca kralja,
koji ispunjava sve emotivne predispozicije te bajkovite pozicije. Naša
Princeza obožava životinje. Naša Princeza bi želela da bude veterinarka,
samo kad ne bi morala da ima i bolesne pacijente, jer je pogled na njih
navodi na gorak plač. Ja, uprkos zahtevima roditeljskog poziva koji pre
svega pretpostavlja sposobnost suočavanja sa realnošću, Princezinu
ljubav prema živuljkama svih vrsta podržavam. Razumem. Onako kako moju
ništa manju ljubav prema životinjama moji roditelji nisu baš razumeli.
Što ona zna i oseća, ma koliko se ja to trudila da sakrijem. Upravo zato
su njeni nasrtaji na Žmua, u cilju povećavanja brojnog stanja
životinjskog sveta u nas, i bili tako brojni i neumoljivi. Jer mog
retroaktivnog pristanka je bila svesna.
Princeza već ima svoju mačku. Crnju od noći, Maricu. Našla ju je u
dvorištu i proglasila je rođendanskim poklonom. Marica je tada bila
beba. Sada je na mah pakao lično, sa izraženim osobinama najvećeg
predatora koga je Mama Priroda uspela da napravi. Ali, Princeza je
poželela i psa. Sa repriziranim izgovorom, za rođendan. Princeza je
želela psa da je voli neuslovljavanom, nezarađenom, bezgraničnom
ljubavlju, koju prati verni pogled bezdanskog obožavanja, praćen
ekstazom repa koji mlatara manirom pomahnitalog klatna. Taj sinonim
ljubavi je mogao da bude i mali, malecak. Princeza je tu izražavala
navodno razumevanje prema nesposobnosti našeg stana da se rasteže u
skladu sa demografskim rastom. Eto, mogao je da bude taman tolicki
kolike pse već imaju njene drugarice. Veličine razvijenijih pacova, koji
neodoljivo podsećaju na Gremline ipak napojene u ponoć. Uz to su ti
Gremlini zgodni i da se njihovim povodom kupe torbice za nošenje ih, jer
isti nemaju snage da hodaju na krivim nožicama, ali imaju trend majice,
u kojima izgledaju kao neopevani mentoli. O ogrlicama, koje su vatromet
kiča, da ne govorimo. Uz to, što je najvažnije, ti Gremlini prate svoje
gazdarice na svakom koraku, dok Princezina mačka Marica prati samo čanče
sa briketima.
Poslednjih pola godine, Princeza je utrojila svoje nasrtaje na Žmua,
koji je pre mesec dana u jednom od ljubljanskih restorana izrekao usmenu
kapitulaciju. Princeza se koliko odmah obratila najslabijoj karici,
meni, moleći za instantno preduzimanje logističkih mera realizacije
plana, da otac ne bi imao vremena da se predomisli. Najbolji prijatelj,
Gugl je smesta konsultovan i koliko odmah nam je priznao, sve sa
neodoljivim slikama, ceo spisak beba kučića koje su na čekanju toplog
doma. Mojom intervencijom su ipak izbačeni svi koji su sad slatki, a da
se slutiti da će da izrastu u džepnu varijantu mešavine bića iz mašte i
veverice. Dakle, otpali su svi kojima uši, na premaloj glavi nasađenoj
na četiri krive tanke noge, rastu u dlakave satelite, dok im oči,
veličine bilijarskih kugli, beže bočno. Pas ipak mora bar da liči na
psa. Makar bio i portabl.
Shodno tome je fokusirana ponuda uzgajivačnice iz susedne, prijateljske
nam Hrvatske. Zagrebačka »Crvena tratinčica« je imala malu, ali
očaravajuću ponudu, pri pogledu na koju je Princezi počela da otkazuje
bešika. Odmah je pozvan uzgajivač, tratinčinar. Sve u deminutivima mi je
opisao oglašeno kučence, koje se samo bojom razlikovalo od šećera.
Princeza je od nestrpljena skakala manirom pomahnitalog kengura. Koliko
odmah smo sele u auto i otperjale u komšijsku zemlju, gde nas je na
dogovorenom mestu, čekao Ikar. Pazaren je u prvom treptaju. Uručeno nam je oko kilo
i po papira koji prate njegovo rasno visočanstvo, od divne majke i još
šampionskijeg oca, švalerskog imena Đovani Von Nešto dugačko. Žmu je, ni
ne sluteći šta mu se iza leđa radi, bio na poslu. Ostatak kućne muške
populacije je takođe bio neobavešten. Računale smo na efekat
iznenađenja. Koje je skakutalo svom kudravom malenkošću toy poodle u
Princezinom naručju. Nastavak je u prvom pasusu.
Za par nedelja, Ikar je postao Princezina senka. Crnja od obične.
Upoznao je sve torbarske pse njenih drugarica. I ostale što sami hodaju.
Princeza se upisala u društvo okolnih kučkara, koji ranom zorom šetaju
svoje obožavatelje i rasteruju vampire.
Ikar, prema Žmuovoj konstataciji, radi na on-off. On podrazumeva
neprestano skakanje, od pogleda na koje se svi prisutni, sem Ikara,
umore. U toj fazi Ikar, do u svaku kudravu dlaku, liči na one baterijske
lutke-kučencad što se prodaju na ulicama i uz kevtanje skaču naokolo.
Jedino što mu popuštaju gumice na česmi, pa svako malo za sobom ostavlja
barice. Koje su Princezina dužnost i obaveza. U off fazu Ikar prelazi na
mah. Čim mu se umore baterije, Ikar se skutri u crno klubence i spava
dubokim snom zadovoljne bebe, povremeno trzajući zadnjom nožicom.
Princezina braća ne mogu da odole. U Prestolonaslednikovom naručju, Ikar
se smanjuje na gužvicu lokni pomahnitalih od radosti. Kućni san nam je
da nateramo Prestolonaslednika da sa svoja dva metra i pratećim
gabaritima, prošeta Ikara na nekom debljem povodcu. Mali sin se sa
Ikarom zabavlja horizontalno. Leže na pod ne bi li bio iole u njegovoj
visini i dozvoljava mu da se po njemu pentra i pokušava da mu požvaće
nos. Ikar je istovremeno, kod Malog sina, probudio i želju pod radnim
nazivom Vidi njega 'oću i ja dva, koja se reflektovala u pokušaju
imperativnog pitanja: »A zašto ja ne mogu da dobijem tuljana ili bar
malog nosoroga?!« Žmu se odmah zaključao u kupatilo, a ja sam odbacivši
tuljana kao neprimernog našem klimatskom pojasu, počela da razmišljam
ima li u blizini neka uzgajivačnica nosoroga prilagođenih životu u
zatvorenom, kućnom prostoru. I tako nam se rasklimao čiviluk.
Marica je u zbunu. Ikarovo neprekidno, blesavo radovanje životu i
postojanju je tera u beg. Što Ikar shvata kao poziv na jurnjavu. I
prateće oduševljeno kevtanje. Moja senka, ništa manje rasna od
Princezine, Budimir gleda Ikara pogledom sionskih mudraca. Ali bez
strpljenja ženke koje mu Marica iskazuje. Zbog čega je Ika već par puta
bio pokazno klepnut šapom, jer je pokušavao da preko mere žvaće
Budimirov rep.
Žmu je oduševljen. I tako nema izbora. Ikar ga savesnošću kućnog čuvara,
upisanom crvenim slovima u njegove rasne gene, čeka kada dolazi s posla.
Zbog čega Žmu u stan mora da ulazi korakom Nurejeva da ne bi zgazio
oduševljenog psećeg zaštitnika.
Sve zainteresovane prinčeve obaveštavamo da je Otac kralj trenutno
spreman da, uz Princezu i njeno kuče, da i drugu polovinu carstva. Bez
uslova koji obuhvataju borbu sa zmajevima i pentranje o dvorcima
obraslim živicom stogodišnjeg neodržavanja. Naivni princ koji se odluči
za ovaj odvažni korak, uz carstvo gratis, dobija i Prestolonaslednika,
Malog sina, dve mačke i mene. Zmajevi konačno mogu mirno da spavaju.