devedesete...

dunja73 RSS / 02.10.2009. u 17:31

Kada      se   priblizimo   devedesetoj   ,tada   su   rodjendanska  cestitanja    kao   generalna   proba    sahrane    .

Stravinski  

Tu  ,  u blizini  ovog  mog mesta  gde     zivim  , postoji      jedan  prvoklasni     italijanski  restoran  sa   jelima   ,naravno  i   sa  picama  i   svim  onim   poznatim   stvarcicama   sto  kuvaju  i   spremaju  Italijani  .Stari   gazda   ,  pred   penziju  bio je  poznat  po  ljubomornom   cuvanju   svojih  recepata  za  skroz  neke   obicne   stvari. Tako  naprimer , na  tom   mestu   je   "Bolonjez  sos"  bio  nesto  gde  se  za  porciju  istog   sa   spagetama    termin  po   sedam   dana  unapred  morao  zakazivati  ili  za  parce  obicne   "Lazanje"  ili   za   bilo  kakvu  najobicniju   "obicnjuriju"  do  te  mere   izvikano  i  popularno  ,ali  i potkovano  bez  preterivanja   vrhunskim   ukusom,  koji  je  kreirao  licno  on-  Gazda  Nije   dozvoljavao  personalu  pristup  u  kuhinju  kada  on  kuva  ,  pogotovu  kada su  sosevi  koji  su  se  krckali   po   ceo  dan   ,satima  i  satima    blizili    finisu   .Licno  ih  je   zacinjavao  raznim   mirisljavim   zacinima   ,    listicima   svezih   pazljivo   gajenih    biljaka    sa  simsa   svog  kuhinjskog  prozora   . Zavlacio   bi   svoju   bucmastu  ruku  u  mermerne   havane   u  kojima  je   prethodno   neko  od   personala   tucao   zrna   bibera   raznih  boja  ,  krupnu  morsku  sol  ,muskantno   orasce    ,susenu  pariku.. Bas   tako,  kako  to  samo  Italijani  umeju  " izbrendovao " je   svoj  restoran   u   najbolje  poseceno     mesto  u  kraju i  navukao    mase  posetilaca,  gurmana  ,  ljubitelja  dobrog  zalogaja   i  gutljaja    razume  se  i  vina  iz   iste   matice     iz   koje   je   ponikao    i  licno   Gazda .

Pocevsi   od   samog  naziva   "radnje"   ,muzike  , ponude    ovog   meni  najcudesnijeg  mesta  pa  do  najsitnijih   detalja   u  samom  restoranu ,  kao   naprimer  pesak  u  saksijama  i  zardinjerama  ,  sitni  i  krupni  kamen   ,sadnice   ,  posudje   ,  kompletan  enterijer..sve   je  odisalo  i  bilo   doneseno   iz  Italije   i  licno  rukom   ovoga   Koh  Majstora   postavljeno  do  takve   perfekcije   samo   njemu  poznate  . .Kada  bi  neko  od   gostiju  ili  personala   slucajno  neki  predmet  dohvatio  i  vratio  na  pogresno  mesto  ili  nedajboze  (a  i  takvih   je    bivalo  )  koji  bi  svoje  rasplakano  dete    smirivali   nekakvim   alabasternim   koloseumcicem  ili     tornjicem  iz  Pize  brizno  postavljenim   od  ruke   Sefa  ,okomio  bi  se   stari   orao   ,  mlatarao  nogama  i  rukama  ,crveneo  i  zajapurivao  se   ,zaletao  se  ,gestikulirao  ,  toliko  brzo  parlao  na  italijanskom  da  na  kraju  ni  sam  sebe  nije  vise   stizao  pratiti  i  kontrolisati  ,  cupkao  bi  i  skakutao   ,  zaleteo  se  salvetom  na  nekoga  od  personala  i  nestajao   u  dubini  svoje   mirisljave   kuhinje   ostavljajuci  za  sobom   smeh  gostiju  (stalnih  koji  su  ga  poznavali)  i  zabezeknuta   lica   ovih   koji   su  se  obreli  mozda   prvi  put   tu.

Italijanski  je  bio  sluzbeni  jezik  u  njegovom  carstvu  i  tu  nije  niko  mogao  raditi  i  posluzivati   ko bar   neki  kraci  kurs   istoga  nije   pravovremeno  pohodio  ili  neko   kome   je  to  bio  maternji  ili  pak  neko   sa   dobrim   radnim   iskustvom   i  poznavanjem   laickim  ,ali  poznavanjem.Cesto  su  nastajali   nesporazumi  izmedju  personala  i  gostiju   jer   Svabe  sa  svojim  svapskim   dijalektom     se  jako  lose   snalaze  i  sa   visoko  nemackim  ,a  kamoli   sa   italijanskim  ,ali   za   ljubav   neke  dobre  pice   ,      skampi  na  sasljiku   ,  neke   vanzemaljske   salate  od  30  maraka  ondasnjih  ,  moralo  se   i  progutati  nerazumevanje   jezika  personala  kome  je    ta  otezavajuca  okolnost  najcesce   bila  razlog   jako  niskog  baksisa  u  odnosu   na  neke   kolege   iz  mnogonizerangiranih   "gastro- radionica" .On  je   sve  drzao  "pod  kontrolom  "  i  na  „oku"  ,vodio  je   o  higijeni  besteka   i  posudja   brigu      i  o mirisu  u  toaletu   da   su  ga  radnici   otracavali   kako   se    taj   njegov  dar    granici   tj   nije   daleko   od     bolesti    preterane    pedanterije..

Naravno  ,   sunce  iznad  Italije   u   suton  je  najlepse   sunce  koje  je   ovaj   stari  gastarbajter   video   u  svom   zivotu   i  nijedno  drugo  sunce    nije   merljivo    sa  onim  ,  njegovim  ,  iz  mladosti  ,  iz  Italije  .Nemerljive  su  takodje   i  sve  ostale   stvari  bile  kao  muzika,  jelo  ,  vino  , moda , parfemi  ,  kozmetika  , more,  autoputevi , masline  i  zene  naravno  ,ali  bi  uvek  isticao  da ni  one   od   komsija  prekoputa   bare   nisu  za  pocenjivanje...Nije  voleo  strance   ,poneka   zena   je   mogla   da  prodje  kao  izuzetak   u  njegovom   zivotu   ,  delio  je  ljude  na  Italijane  i  Neitalijane...Voleo  je   da  pevusi  dok  radi  ,  da  se  sali  ,  upadao  je  ponekad   i  gutao  ga  je   stres   tako   naivno  kao  nekoga   kelnera  pocetnika  ili  segrt   -ucenika. Porodica  mu  je  zivela  u  Italiji  i  samo  bi  ponekad  neko  od  njgovo  troje  dece    posetilo  Nemacku  ,  ostajalo  na  kratko  i  po   izrazu   Gazdinog   lica   pri   povratku  malisana   kuci   uocavalo  se   da  je  onaj   strasni  kamen   roditeljske  obaveze   pao   sa  srca   i  olaksao   sledecu  radnu  sedmicu  ovom  vrednom   i  neumornom   coveculjku  .3974152863_e7fec143ae_m.jpg

Pricalo   se  da  je  u  Italiji  pre  par  decenija   zemlja   u  nekim   zaostalijim  krajevima   ,koja   su  danas   poznati  turisticki   centri   i   odisu   seoskim   i  masovnim   turizmom   ,bila   jeftinija   po  kvadratu  od   boljih   italijanskih   pantalona  ,te   je   stari   kalkulant   ne  pitavsi   za  cenu   kupovao  i  grabio    sta  je   stizao   i  gde  je   stizao.Imao  je   ljude   preko  kojih  je   investirao   i  koji  su  obavljali  poslove  za  njega   .Tamo  je  se  gradilo  ,   porodica  je   bila   ukljucena  u   sve   moguce   radove,a  on  je  i  dalje   kuvao  ,  spremao   ,   proveravao  da  li   toalet   odise   mirisom   ruze   ,  zakljucavao  se  dok  kuva   soseve  u  kuhinju  ,   zacesljavao     konobare -ucenike  ako   bi im   koji  pramen   izvirio   ispod   sveze   osisane   frizure  ucvrscene   gelom   i  premazane  voskom  .Ustvari  ,personal  je   tu  bio   pod    sablonom  sto  se    estetike   ticalo   ,  Mnogi   sa   nasih  prostora  gastarbajteri   koji   su  imali  u  perspektivi  kasnije   povratak   u   domovinu    i  bavljenje   turizmom   ili   nekom   gastro    rabotom   ,su   svoju   decu   tamo   pokusavali   na   prakticni   rad     da  ubace   ,ali   im  nije   polazilo   za  rukom    jer   je   Gospodin   kako   vec   objasnih   gore  , prioritet   davao  svojim   sunarodnicima    i   zemljacima  rasutim  kao  perle    po    zemlji   koja   im   je   sluzila   kao   odskocna   daska    za    buduci  biznis    i    egzistencijalno   premoscavanje.

Onda   mu  je   sinula   genijalna   ideja  ,otvorio  je  fabriku  „maultaschen"svapske  tradicionalne   punjene   testenine   ,proizvodio   tone  istih  i  njima  opskrbivao   svoje   hotele   i  restorane    izgradjene   i  razradjene   na  onoj  zemlji koju  je  na  vreme    dok  je  jos    bila  vukojebina   kupovao   .Biznis  je   cvetao  ,  novac   mu  je  pristizao   sa   svih   strana   ,a   on   je  i  dalje   kuvao  ,  pekao   ,  brisao  podove   ,kosio  travu      oko   najboljeg   restorana  u   kraju   ,  pruzao   kvalitetnu  uslugu  svojim   posetiocima   .Odlazio  bi  povremeno   za  Italiju    ,  nadgledao    i   procesljavao   svoja  nova   carstva   luksuznih  hotela   ,razmenjivao   misljenja   sa  svojim  menadzerima  koji  su  sve  odradjivali   za  njega   ,i    uvek    precizno    i  najduze  do   sedam  dana   ostajao   zurno  se  vracajucu  u  Nemacku      da     pregleda   kuhinju   i   salate   ,  da  dopuni    frizidere   sladoledima   ,   prekontrolise    kafe-masine  , proveri   higijenu    enterijera   sredi  neke   racune   ..

Kada   mu  je   supruga   umrla  od  iznenadne   bolesti   ,  njemu  je   bilo   vec    65   godina   i   od   takvog   cicice   bi  i  bilo  razumno   da   polako   umirovljava     svoje   ambicije   i  navike,medjutim   on   je   tada  postao   jos   temperamentniji   ,   zivlji  ,  poceo  je  da  se  farba   ,  mladalacki  da  se  oblaci    ,   da   pravi  jos   neke   biznise  i  poslove    i  kako  to  obicno    biva    i   sleduje,      pricalo   se     da   je   i  brak  novi   negde   na    pomolu    .Imao   je    sedamdesetineku     kada   mu   se   rodila    kcerkica    u  braku  sa    zelenookom    , tridesetogodisnjom      Marokankom    za   kojom   nema    muskarca    koji  se   nebi   okrenuo   cak  i  oni  najtvrdokorniji  i  hladnokrvniji   bi  barem     digli  pogled   sa  svoje   debele   knjige   donesene  na  citanje  u predivnu  ,  cvetnu      bastu   restorana       i   pogled  bi  im   se    zaustavljao  na  njenim    grudima   ,  potpeticama    ili    dugoj   crnoj   kosi.

Poverila  je   se  majki   vrsnjakinje   njene   kcerke   da   je  njen   suprug  ,  ovaj  moj  glavni  junak   jako ljubomoran   tako  pod   stare   dane   ,da  ne   izlazi  iz  njegove   kuhinje   i  da  zeli  da  je   uci  kuvanju     i  hotelijerstvu   ,  da   bi  jednoga  dana   kada    njega  ne   bude    ,ako  bi  dao   Bog  da  die  po  starini   ,    ona   i  njegova   kcerka   nastavile    dobro  "ulaufani"  posao        i  imale    sigurnu  buducnost.  Ovoj  zeni  u  najboljim   godinama   to  nije   ni  padalo  na  pamet   ,  svi   smo  nekako      znali    i  avgarili  iza   ledja   da   se  i  nije   "zbog   vrucih  kolaca"  udala   za  njega    vec    da  bi  se  okoristila  njegovim   imetkom   i   bogatstvom.   Razveli   su  se   ,  nju  je    opeljesio   neki  njen   zemljak    iz  Francuske   koga  je   dovela   u  Nemacku  i  nestao  u  nepoznatom   pravcu  i  ostala      je   samohrana    i   siromasna   majka    koja  nigde   nije    radila  ,a  i  ona   egzoticna    lepota   se   vremenom   izgubila     pod   oblacima   i  kisom    grada    ciju  klimu  direktno  Alpi   diktiraju.

Jedna   njegova   rodjaka  je   odlicna   moja   prijateljica   te  otuda   neke    stvari   i  znam   koje    me   fasciniraju   kod   ovoga   coveka   koji   danas   ima    90 -i  rodjendan  ,koji  i  dalje    ne   doduse   tako   zustro     ali   uspesno    barata    po  kuhinji    svoga    sveta   ,   sadi    egzoticno  bilje    u  zardinjere    bele   kao   mleko ,  oko   svoga    uglancanog   ,sjajnog    i  bljestavog    visokorazrednog   zdanja   ,   proverava   belinu  i  miris   carsava,   paradira   pred    svojim   ugladjenim   gostima sa    starackim    stapom      kojima   sluzi  jos   uvek   ono  najbolje   pice   iz  njegove  zemlje   ,  nosi   perfekt  sasivena   italijanska  odela    ,  farba   kosu   ,  okrene    se  nekad    i  za  nekom    rasnom     hodajucom    pripadnicom    lepseg  pola  ..

Svima   prica    da    namerava   jos  tako  "o-hoo-hooo"   i   da   nikad   nece   u  penziju   jer  ,kaze  ,  covek   ako   ne  radi    u  njegovim   godinama   -  smrt    vreba    i     samo  jedva    ceka     da  ga  se  dokopa   .Ovako     dok     je   u  pokretu   ,nema   vremena   za   nju      ni  da  joj    sekundu  paznje   pokloni    ,tako  da  je   Ona   prinudjena     da    odlozi    termin    do  daljnjeg   . Njegova   rodjaka   ,   a moja    prijateljica   je    se    becnula   jednom   prilikom   kada   je    svojim   usima    licno  od   Njega    cula    da   zeli   da    bude     sahranjen  u  Nemackoj  i  kada   i  "ako"     do  toga  dodje    vec   je   organizovao    sa   lokalnim    svestenikom   i   sve   unapred   utanacio  .     Ovo     je   bilo     ,kaze    Veraen  ,sokantno   za  celu  familiju  i  sve   poznanike    jer    se    znalo  da   je   ziveo  pod    krilaticom        „da   svi  putevi  vode  u  Rim"   .. 

  http://www.youtube.com/watch?v=TrcvF0SR1uw



Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 18:30 02.10.2009

:)))

Divna priča... zamirisaše mi njegovi sosovi...:)
Čestitaj mu i u moje ime.

dunja73 dunja73 20:58 02.10.2009

Re: :)))


Margos takodje Da , gradonacelnik njegovog mesta mu je licno urucio neki pokloncic, godine njegove stvarno zavrednjuju respekt ...

Imalo je gresaka sijaset u pisanju , ispravila sam upravo ..


Ima neka kineska poslovica da Covek stari onako kako je ziveo ...




margos margos 01:15 06.10.2009

Re: :)))

Covek stari onako kako je ziveo ...

Ja volim zanimljive starije ljude... imam jednu bakicu u zgradi koja je kao bombonica. Nedavno mi se za nešto 'zahvalila' čokoladom - pa skoro mi neka čokolada nije taaaaako prijala. .))

A letos se zapričah s jednom damom od preko osamdeset u parku - da mi je pas odlutao za nekom kerušom... ali nisam mogla da prekinem priču - toliko je žena bila zanimljiva i lepa.

Uzimam pelcer - nameravam i ja dugo :)
dunja73 dunja73 09:49 06.10.2009

Re: :)))

Ja volim zanimljive starije ljude... imam jednu bakicu u zgradi koja je kao bombonica. Nedavno mi se



I ja isto . U mom okruzenju ima toliko starih ljudi , mestana .. Godinama sam razgovarala sa jednim jako starim , ali vitalnim komsijom (nazalost umro je prosle godine ) , inace ja volim da slusam o ratu i te ratne teme , kako od nasih ljudi tako i ovde ..Dokumentarci uzivo ..Sudbine , zivoti ..I taj stari , poklonio mi je jednu sadnicu crne ribizle ( ovde imaju skroz drugi ukus nego u Srbiji ) i kao sto ti napisa , dugo se nisam toliko obradovala kao kad je ona krenula da sazreva....

Blade Runner Blade Runner 18:39 02.10.2009

krepki starčić

On je našao ono što voli i živeće tako do kraja
shumska shumska 19:24 02.10.2009

Re: krepki starčić


vitalnost!
omega68 omega68 19:41 02.10.2009

Re: krepki starčić

Poverila je se majki vrsnjakinje njene kcerke da je njen suprug , ovaj moj glavni junak jako ljubomoran tako pod stare dane ,da ne izlazi iz njegove kuhinje

GREŠKA
kada takvog čičicu zezaju mlađi ortaci da će sad kad je mator ''drugi da se slade sa njegovom mladom ženom'', pametan čile kaže:
-Neka deco, ja sam se ''sladio'' kad je imala 30 , a sad kad ima 50 baš me briga
Sad bez zezanja
takav mladi duh je u stanju da produži život do neverovatnih granica.Sugestija čini čuda...
Super ti je tekst
dunja73 dunja73 21:00 02.10.2009

Re: krepki starčić

On je našao ono što voli i živeće tako do kraja

I mi volimo burek , jel tako ? Jeste .

dunja73 dunja73 21:06 02.10.2009

Re: krepki starčić

vitalnost!

Shumska
naravno , kod mnogih nazalost priroda ne podari bas to "vitalnost"
i jednostavo telo ne uspeva da prati tempo kada se zadje u odredjenu dob ..
dunja73 dunja73 21:11 02.10.2009

Re: krepki starčić

takav mladi duh je u stanju da produži život do neverovatnih granica.Sugestija čini čuda...
Super ti je tekst


hvala Omi , po pitanju Starosti cesto se setim moje bake kako mi je govorila
"nemoj da te pita starost gde ti je bila mladost " ..Valjda neka Sumadijska umotvorina , pojma nemam

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 18:59 02.10.2009

Moj vršnjak

dunja73 dunja73 21:13 02.10.2009

Re: Moj vršnjak

KRALJMAJMUNA

Pa da , ti si "dvaJesprvo" tu ste....
mariopan mariopan 14:49 04.10.2009

Re: Moj vršnjak

KRALJMAJMUNA

miloradkakmar miloradkakmar 22:08 02.10.2009

Znači

ja još moram da se mučim 36 godina !?
Iako je deka bio predan poslu, pedanteriji .. nije zapostavljao ni životna zadovoljstva, Dobro je sve to usklađivao/ usklađuje.
Svaka mu čast.
dunja73 dunja73 08:53 03.10.2009

Re: Znači

ja još moram da se mučim 36 godina !?

Pa to nije nista ...a -wa ... Ja jos (cek da uzmem digitron...)
jaooo....mnogo..54 ..
odustajem ..
Unfuckable Unfuckable 00:52 03.10.2009

nenadjebiva

čarolija duha.

dunja73 dunja73 08:59 03.10.2009

Re: nenadjebiva

Unfuckable
čarolija duha.


To je to , sto Mi
posedujemo i razumemo i nemoguce ih je prevesti ,a da ne izgube na lepoti .
I tebi jedan veliki
topcat topcat 02:29 03.10.2009

...

ne znam na koji odlomak da se nadovežem jer svaki ima neku svoju priču...

Sretan rođendan neumornom čiči. : )))

Jučer sam ponovo bila u restoranu s mog zadnjeg bloga. Neće biti crtice 2 (dok sam hodala tamo, pale su mi na pamet točkice...ali neka ostane kako je). Ipak, najbolji talijanski restoran je bio nedavno - u Koelnu. Gazda je iz (sa) Ischie i za divno čudo, njemački mu je bio perfektan - bez akcenta. Bez obzira na vještinu savladavanja stranog jezika, potpuno se oduševio kad je shvatio da (za razliku od njemačkog ) talijanski govorim...pa smo si malo poparlali...
Dakle - okus tih linguina još uvijek osjećam...
Mmmmm...


Nije dozvoljavao personalu pristup u kuhinju kada on kuva , pogotovu kada su sosevi koji su se krckali po ceo dan ,satima i satima blizili finisu .

Daleko sam od šefa...ali imam sindrom "ostavite me na miru" kad se kuha sos (šalša) za tjesteninu.

Drago mi je da si opet tu!
dunja73 dunja73 09:16 03.10.2009

Re: ...

ne znam na koji odlomak da se nadovežem jer svaki ima neku svoju priču...

hvala Topi , bas tako i jeste , vise nekih "mojih zapazanja" utkano .


Ipak, najbolji talijanski restoran je bio nedavno - u Koelnu. Gazda je iz (sa) Ischie i za divno čudo, njemački mu je bio perfektan - bez akcenta.


nedavno u BRD , hm..hm.

okus tih linguina još uvijek osjećam...

ti bese vegetario
Kako stojis sa plavim patlidzanom ? Imam recept jedan dobar .(eto ,sta ti je zenturina, odmah o kuvanju...

topcat topcat 12:36 03.10.2009

Re: ...

dunja73

nedavno u BRD , hm..hm.

Samo jednu večer. Imala sam let sa Singapur airlinesom u 8am iz Frankfurta, pa da baš ne spavam na aerodromu, posjetila sam grad u kojem sam provela dosta ljetnih tjedana svoje mladosti i uvjerila se da je poprilično jadan osjećaj kad više "nemaš kamo otići". Mislim...imam...ali...


Kako stojis sa plavim patlidzanom ?

Dobro stojimo Plavi i ja...
mariopan mariopan 14:59 04.10.2009

Re: ...

Bravo za Gazdu, mislim da on nema vremena da ostari, a tako bi trebalo i da bude.

Mmmm, šta bih dala da zavirim u njegove šerpe i lonce, i probam one divne sosove, mljac. Zanat i znanje se krade, priznajem, ukrala bih sve što uspem da vidim da radi, kako radi, kada radi...pa je sve tako lepo i ukusno.

Divno napisan tekst, tako si ga lepo opisala da mu se divim šta je sve uradio i šta i dalje radi. Verujem da je neiscrpan izvor znanja iz mnogih oblasti svoga posla koji je doveo od savršenstva i šteta je da se na taj način ne nastavi. Eh, mladi pojma nemaju kako je to sve i njima potrebno, da ih neko nauči, da im daa znanje u ruke, to je bogatstvo najveće ( primedba na njegovu lepu ženu) ali eto joj, kad je htela

dunja73 dunja73 15:22 04.10.2009

Re: ...

Dobro stojimo Plavi i ja...


I Crni (crveni) luk se dodaje..
dunja73 dunja73 15:24 04.10.2009

Re: ...

Eh, mladi pojma nemaju kako je to sve i njima potrebno, da ih neko nauči, da im daa znanje u ruke, to je bogatstvo najveće ( primedba na njegovu lepu ženu) ali eto joj, kad je htela

Mariopan ,hvala na citanju

U pravu si potpuno .

Zanat i znanje se krade,



veliki
Biljana 77 Biljana 77 18:36 04.10.2009

Neki dan kod

ušnog sedi baka u čekaonici i priča malo o politici, malo o školi.. shvatanja dovoljno moderna i dovoljno zdrava za moj ukus, a način diskusuje potpuno OK, bez monologa i digresija tipa a onda '63. nećaka zaovine kume iz.... Uglavnom tu je zato što nešto slabije čuje na levo uvo pa je sin dovezao. Sin ima skoro 60, a baka okruglo 80. Da me pitala minut pre rekla bih najviše 65.
dunja73 dunja73 20:11 04.10.2009

Re: Neki dan kod

Biljo , veliki

Ja se uvek divim tim starim , a vitalnim ljudima .
Zaista , respekt.
selica_nena selica_nena 20:47 04.10.2009

Zna čovek

dok je u pokretu ,nema vremena za nju ni da joj sekundu paznje pokloni ,tako da je Ona prinudjena da odlozi termin do daljnjeg


I to je to. Bože, što volim ljude koji nemaju kad da misle o smrti.
Pozdrav i preporuka.
dunja73 dunja73 21:02 04.10.2009

Re: Zna čovek

Bože, što volim ljude koji nemaju kad da misle o smrti.



takodje.
I kada ne priznaju da su stari ..nikada!

neno , hvala .
arianna arianna 21:16 04.10.2009

Re: Zna čovek

Divna priča , kao i uvek

pozdrav i preporuka
dunja73 dunja73 21:28 04.10.2009

Re: Zna čovek

pozdrav

isto jedan ...

mariopan mariopan 21:56 04.10.2009

Re: Zna čovek

Moja drugarica juče je napunila 70 godina...samo zuji okolo, ne možeš je uhvatitii kod kuće, ko bi hteo da je vidi mora da se najavi. Vozi kola, radii sve što stigne, pomaže nama oko zimnice, ima nas tri četiri iz firme kod kojih ide pa svima ponešto pomogne, sad je zimnica aktuelna, Čuvala mi kuću i kuče letos (dok sam se ja skitala), i svakog dana je plivala nekoliko sati. Niko ne bi rekao da ima te godine.

Izvela nas je juče na ručak a mi smo joj svečano predale poklone i cveće. Mala svečanost u njenu čast. Izgleda bolje od nekih mnogo mlađih žena a brza je u koracima, vitalna i oštroumnna. Mislim da ni ona nema vremena da ostari. Zapravo, o starosti i starenju i ne pričamo, ne postižemo, uvek je nešto drugo na dnevnom redu
aurelije aurelije 22:43 04.10.2009

Ko ne radi...

Moja tetka je već 40 godina u Nemačkoj. I stalno priča kako smo mi neradni, bacamo hleb, razbacujemo se gore od bogatih Nemaca...

I jedna poslovica koju je tamo naučila a meni se mnogo sviđa:
Ko ne radi - rđa
dunja73 dunja73 08:45 05.10.2009

Re: Zna čovek

Mislim da ni ona nema vremena da ostari. Zapravo, o starosti i starenju i ne pričamo, ne postižemo, uvek je nešto drugo na dnevnom redu

Moja baka , koje nazalost par godina unazad nema vise , umrla je sa 85 (preko noci i iznenadno).Do samog kraja je bila vitalna , razumna , puna humora , volela drustvo , mlade ljude .. Salila se uvek da nece sa "matorima" da se druzi jer je i sama matora i da oni samo odbrajaju dane , pricaju o grobnom mestu i "cekaju" ...A sto je volela kafanu i veselja ..Imala je do samog kraja , neki svoj ritam , ustajanja , odlazenja na pijac , kuvanja , heklanja , setnje ..i nikad pre ponoci nije odlazila na spavanje (eto na koga sam )

Tvoja prijateljica neka jos dugo , dugo tako ..od srca joj zelim jer starost je svima nama buducnost i mislim da je mnogo lepse tako .
dunja73 dunja73 08:59 05.10.2009

Re: Ko ne radi...

I jedna poslovica koju je tamo naučila a meni se mnogo sviđa:
Ko ne radi - rđa



Eto, ja godinama posmatram Nemce kako rade , oni rade taman toliko da se ne umore ..
Pa sad ti vidi ...
Ima i ono kad djavo kuca na vrata , ti radi
I stalno priča kako smo mi neradni, bacamo hleb, razbacujemo se gore od bogatih Nemaca...


od puno tih starih koji su otisli za Nemacku se da to isto cuti , to je njihovo povrsinsko ocenjivanje , i usporedba nekih neusporedivih stvari , situacija, klima, istorija , navika ...

aurelije
margos margos 01:09 06.10.2009

Re: Ko ne radi...

Mamina prijateljica priča kako je davno, kad je devojka bila, čula od nekog starca da je najvažnije da ne umreš bos. I reče kako ga ništa nije kapirala dok nije ostarila.... a onda, čim joj nije dobro, ona cipele na noge pa na ulicu - da kupi nešto, da prošeta... samo da ne legne u krevet. Bosa.
leopold_lady leopold_lady 07:00 05.10.2009

Koreni ....

vuku ... Ma gde bili i ma koliko vremena proveli daleko od njih ..... Tako je to....

Njemu srećan rođendan .... Tvrdoglava Vaga ..... Obožavam nas.....
dunja73 dunja73 09:10 05.10.2009

Re: Koreni ....

vuku ... Ma gde bili i ma koliko vremena proveli daleko od njih


To je jos jedan od razloga iz kojih je ovaj Glavni Junak meni licno , postao interesantan .
Bas to "koreni"

Vremena su se promenila , situacije , razmisljanja ..I on je to shvatio , eto "pod stare dane"
Ta celozivotna "tga za jug" hocu reci nostalgija je generacije gastarbajtera tistila jer je neki "treci faktor" uvek bio prisutan...No , to je jedna tema o kojoj sam mislila malo podrobnije pisati nekom drugom prilikom....

Ledi , pa gde si bre ? Dobrodosla i veliki
4krofnica 4krofnica 10:45 05.10.2009

*

mnogo lepa prica.
znam i ja jednog od 90,zapravo 93 godine ima moj deda. kad je baba umrla insistirao je da ostane sam da zivi..obozava da jede krilca i kolace, ide u lipovacku sumu za kilo zemlje za saksije, kad mu se napuni usisivac-spakuje kesu od usisivaca u pet kesa, i ide u najzabiti deo ade da isprazni tovar...svojim praunucicima daje za rodjendane pare i kad god ih vidi po sokostark cokoladu, nikad nije dobio racun za struju jer decenijama je sam obracuna pa ode u distribuciju plati i malko vise, pre mesec dana mu se pokvarila neonka u kuhinji...crkla sijalica...kaze on- E, ta me bas dobro sluzila, 40godina je radila, idem da kupim novu tamo na Terazijama...e,deda..kazem...nema tamo vise ni baterije da se kupe...
dunja73 dunja73 11:41 05.10.2009

Re: *

e,deda..kazem...nema tamo vise ni baterije da se kupe...

krofnice , tako slatko i setno . Ustvari divan je !
Pozdrav tvome dedi i da bude zdrav i vitalan jos dugo ,dugo...
i tebi jedan veliki

myredneckself myredneckself 20:10 05.10.2009

Re: *

dunja lep tekst na divnu temu
jedan iz te plejade starina, večno mladih duhom, nedavno je otišao, ali je nama svojoj deci ostavio dobru i podrobnu recepturu, onako baš za uzor
pitanje je hoćemo li mi uspeti da mu budemo nalik u tim godinama ?
dunja73 dunja73 23:32 05.10.2009

Re: *

pitanje je hoćemo li mi uspeti da mu budemo nalik u tim godinama ?


ako postoji teznja , i pozitivan duh...bicemo (te) Mada mi danas
zivimo u malo drugacijem "okolisu" nego "oni" "onda" ,
sto se zna u poznim godinama i odraziti..mada ...i ne mora znaciti..

Uvek imam za respekt one ljude koje prepiske od starih svojih primenjuju i obogacuju ..a ti si jedna od njih
veliki

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana